Odnosi sa javnošću

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURAJA STROSSMAYERA  

EKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU

SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA:

POSLOVNO KOMUNICIRANJE

TEMA:

ODNOSI S JAVNOŠĆU

STUDENTI:Barukčić Željka

                   Bićanić Gabrijela

                   Kradijan Nina

                   Kelava Ante                   

                                                           MENTOR: Prof.dr.sc.Maja Lamza-Maronić

U Osijeku, 6.prosinca, 2007

UVOD

U uvodu čemo se usmjeriti  prema definiranju i razlikovanju odnosa s 

javnošću

od sličinih aktivnosti,ali je isto tako i upozorenje. Nećemo u jednoj rečenici 

riješiti

dilemu pokušaja ,,objašnjavanja” odnosa s javnošću. Ostaje čnjenica da su 

odnosi s javnošću složen i raznolik predmet koji rabi teoriju i praksu iz 

različitih područja poput menadžmenta, medija, teorije komunikacije i 

psihologije. Te će veze biti bolje pojašnjene i istražene u seminaru.Bolje 

ćete  shvatiti temu i sljed sposobnost razvijanja vlastitih definicija tek na 

kraju seminara. Odnosi s javnošću su posebna funkcija menadžmenta koja 

pomaže pri uspostavljanju i održavanju zajedničkih načela komunikacije, 

razumijevanja, prihvaćanja i suradnje između organizacije i njezinih 

javnosti; uključuje upravijanje temama; pomaže menadžmentu biti 

informiran o javnome mišljenju te biti osjetljiv i reagirati, definirati i 

naglašavati obavezu menadžmenta da služe javnom interesu.Također 

pomaže  menadžmentu biti u korak s promjenama te ih učinkovito 

iskoristiti; služi kao sustav ranog upozorenja pri predviđanju trendova te 

rabi istraživanja i  etičke komunikacijske tehnike kao svoj primarni alat.

Odnosi s javnošću su viještina i društvena znanost o realiziranju i 

predviđanju

Njihovih posljedica, savjetuju voditelje organizacija i uvode planirane 

programe djelovanja koji ujedno služe interesima organizacije i javnosti. 

Riječ ,,vještina” i ,,društvene znanosti” korisne su prilikom objašnjavanja 

neprekidne napetosti između razumijevanja odnosa s javnošću kao 

izmjerljive, znanstvene primjene komunikacijskih alata i sklonosti mnogih 

stručnjaka prema širim, kreativnijim aspektima rada.  Odnosi s javnošću su 

planiran i održiv napor uspostavljanja i održavanja dobre volje i 

razumijevanja između organizacije i njezinih javnosti.

Sugerira da su sljedeći dodatni elementi također zajednički raznim 

definicijama:

Ovaj se odjeljak bavi vladinim ,,upravljanjem” medijima na svakodnevnoj 

razini,

no očito je samo po sebi da političke stranke moraju dobiti izbore kako bi 

preuzele ili zadržale vlast. Dakle, ovdje se nećemo detaljno pozabaviti 

predizbornim kampanjama, no jedno je primijetiti da je, u odnosu na 

izborna natjecanja, promjenjiva priroda komunikacijskih aktivnosti koje 

okružuju demokratsku politiku ponekad stavljena u najoštrije 

okvire. ,,Kupnja” medijskog menadžmenta i stručnjaka za promociju sve je 

više karakteristika modernih političkih kampanja u svijetu. Nekoliiko 

nedavnih studija o političkoj komunikaciji tijekom izbornih kampanja 

istaknule su slične teme s obzirom na ulogu odnosa s javnošću i političkog 

oglašavanja. Svaka demokratski izabrana vlast mora komunicirati sa 

svojim biračima. U većini

teorija o demokratskoj vladi postoji pretpostavka da je vlast u službi 

naroda, izabrana kako bi provela volju naroda. Dužnost vlasti je pružiti 

informaciju javnosti, no to naravno ne znači da neće probati kontrolirati i 

manipulirati količinom i vrstom informacija koje prenose. Upravljanje 

medijima u odnosu na vlast predstavlja procese i procedure prema kojima 

vladine agencije šire informacije upravo onako kako žele da mi primimo. O 

prirodi upravljanja informacijama u društvu od strane raznih grupa u 

uvjetima nejednake moći i ujedno nejednakog pristupa sustavu 

proizvodnje i distribucije informacija, i ta su

pitanja posebno oštra što se tiče vlasti, jer državni apetiti uživaju 

privilegirani pristup

medijima. Postoje razni načini kojima vlast upravlja informacijama kako bi 

predstavila gledište O određenoj temi. Curenje važnih informacija ili čak 

dokumenata jedan je od načina kojim vlast ili moćne interesne skupine 

unutar drave mogu pokušati kontrolirati medijsku pozornost, no možda je 

sustav,,lobiranja” ključno oružje u vladinom upravijanju informacijama. U 

demokratskim sustavima profesionalno lobiranje je legitimna i uobičajena 

djelatnost koja se prvenstveno sastoji od zastupanja interesa. Sve češće 

lobiranje je sve češće i zakonski regulirano različitim pravnim aktima, a 

lobisti se moraju registrirati i poštovati poslovnike i kodekse ponašanja.  

Lobističko djelovanje očekuje se od predstavnika tvrtki i poslovnog sektora, 

nacionalnih vlada i regija te gradova, kao i drugih interesnih skupina i 

civilnog društva. Budući da je promocija, ali i zaštita interesa usko vezana 

za politički sustav, zakonodavni process,a i medijski i međunarodnih 

prostor, lobiranjem koristit će se interdiciplinarni pristup rješavanja 

problema. 

Lobiranje  je nazvano tako jer su se novinari okupljali u predvorju Donjeg 

doma na 

opisano je kao ,,premijerov najkorisniji alat za političko upravijanje 

vijestima.

Taj je sustav veoma važno sredstvo kojim se britanska vlada koristi i 

možda čak i

zloupotrebljava  za održavanje kontrole nad tokom informacija prema 

medijima i od

medija prema javnost. Također je jasno, unatoč suprotnim izjavama onih 

koji su se lobiranjem koristili, da je to jedinstven sustav u zapadnim 

demokracijama. To ne znači da ostale vlade ne pokušavaju manipulirati 

inforamacijama — naravno da to čine — no uobičajena je praksa odrediti 

stranačkog govornika koji otvoreno predstavlja stajalište vlade. 

ODNOSI S JAVNOŠĆU I MENADŽMENT

Teorija sustava pruža koristan teoretski temelj za proučavanje uloge 

odnosa s

javnošću jer određuje pravilo da je dobrobit organizacije ovisna o 

osnivanju i održavanju veza jednako unutar organizacije kao i s njenom 

okolinom. Mora se prilagoditi promjenama u organizaciji i promjenama u 

njenoj okolini. Sustav je serija interaktivnih jedinica koje traju kroz 

vremenski period unutar određenih granica, odgovarajući prilagođavajući 

se na pritisak promjena od strane okoline, kako bi postigli i

zadržali zacrtane ciljeve. Preciznije, organizacije su dio društvenog sustava 

koji se sastoji od  pojedinaca ili skupina pojedinaca (javnost), kao to su 

zaposlenici, umirovljenici, dobavljači, distributeri i tako dalje, dakle svi koji 

su u nekom odnosu s organizacijom. Uloga odnosa s javnošću je ostvariti i 

održati veze s tim skupinama kako bi organizacija ostvarila svoje ciljeve.

     lz gledišta teorije sustava, stručnjaci za odnose s javnošću imaju ulogu, 

proširivanj agranica. Oni prekoračuju rubove organizacije stvarajući veze 

između njenih internih

podsustava i između njih i vanjske okoline koja sadržava različite publike. 

Odnosi s javnošću su jednom nogom u organizaciji.a drugom izvan nje. U 

ovoj strateškoj ulozi, odnosi s javnošću su uglavnom dio podsustava 

menadžmenta Stručnjaci odnosa s javnošću podupiru ostale unutarnje 

podsustave pomažući im u komunikaciji unutar same organizacije i