Informatički menadžment
Seminarski rad iz kolegija:
Marketing
Tema:
MARKETING U TURIZMU
Mentorica: pred. Marija Tolušić, mag.oec.
Seminaristice: Jelena Fereža
Željka Đaković
Marijana Jakovljević
Virovitica, travnja 2010
2 |
P a g e
Uvod
Marketing u turizmu je sustavno prilagođavanje politike turističkih poduzeća i
turističke politike na lokalnom, regionalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou
da bi se zadovoljile potrebe turista i na taj način ostvario profit.
Predmet seminarskog rada je izraz zanimanja za primjenu marketinga u
turizmu, neke njegove ciljeve te načine komunikacije s turističkim tržištem.
Svrha i cilj ovog seminarskog rada je definirati pojam marketinga u turizmu te
objasniti posebitosti koje se ovdje javljaju - prikazati potrebe u turizmu, te opisati
kako nosioci marketinga u turizmu komuniciraju s turističkim tržištem.
Ovaj seminarski rad sastoji se od sedam sadržajnih cjelina. U prvoj cjelini
definiran je pojam marketinga u turizmu te objašnjeno tko su nosioci marketinga u
turizmu. Također je općenito opisan pojam konkurencije na tržištu. U drugoj cjelini
opisuju se ciljevi i načela marketinga u turizmu, dok se u trećem dijelu osvrće na
teoriju potreba u turizmu. Četvrti dio prikazuje nam obilježja turističkog tržišta,
ponudu i potražnju, te opisuje turistički proizvod. U petom dijelu ističu se posebnosti
isgtraživanja turističkog tržišta, a u šestom načini komuniciranja s turističkim
tržištem. Sedmi dio odnosi se na osobitosti prodaje u turizmu.
3 |
P a g e
1. Pojam i definicija marketinga u
turizmu
Turizam spada u aktivnosti temeljene na slobodnom vremenu. U tom je smislu i
marketing u turizmu dio šire djelatnosti koju nazivamo marketing slobodnog
vremena. Najveći dio aktivnosti slobodnog vremena su društvene aktivnosti koje se
provode s drugim ljudima i u znaku su druženja, stvaranja novih poznanstava izvan
svakodnevnog komuniciranja sa svojom okolinom.
Interes na turističkom tržištu ima veliki broj gospodarskih grana, ali i drugih
neekonomskih aktivnosti te se zbog toga u teoriji turizma inzistira na stavu da
turizam nije grana privređivanja.
Govoreći o marketingu u turizmu ne govorimo o nekom novom i od svih
drukčijem „turističkom marketingu“, nego o primjeni poznatih strategija i metoda
marketinškog djelovanja na specifične uvjete u kojima se formiraju odnosi među
subjektima tržišta, odnosno o osobitostima turističkog proizvoda.
Temom primjene marketinga u turizmu bavili su se mnogi, a vjerojatno prvi rad
na tu temu napisao je 1962. godine Švicarac Hans-Peter Schmidhauser pod nazivom
„Marktforschung im Fremdenverkehr“ gdje se pozabavio temom istraživanja tržišta
kao funkcije marketinga. Najpoznatiji rad s tog područja je „Marketing et Tourisme“
švicarskog autora Josta Krippendorfa, koji marketing u turizmu definira kao:
„sustavno i koordinirano prilagođavanje politike turističkih poduzeća i turističke
politike, na lokalnom, regionalnom, nacionalno i međunarodnom nivou, da bi se
postiglo optimalno zadovoljenje potreba određenih skupina potrošaća i tako ostvarilo
profit“
1
.
U konačnom objašnjenju primjene marketinga u turizmu valja poći od:
Specifičnosti odnosa koji vladaju na turističkom tržištu
Specifičnosti turističkog dobra ili proizvoda
Specifičnosti turista kao potrošača i njegova ponašanja na turističkom
tržištu.
Marketing u turizmu uvijek se javlja kao zbroj pojedinačnih marketinških aktivnosti,
gdje ih u trenutku tog zajedništva karakterizira objekt na koji je usmjeren čitav
marketinški napor, a to je kupac (turist). Razvoj turizma vezan je za određeni prostor,
1
Senečić J., Vukonić B.: „Marketing u turizmu“, Zagreb 1997., str. 38.
4 |
P a g e
određenu prostornu cjelinu ili destinaciju koja i doživljava razvoj turističkog prometa
prije svega zbog činjenice što raspolaže određenim atraktivnostima koji motiviraju
turistička kretanja. Kako se takve prostorne jedinice na turističkom tržištu najčešće
pojavljuju kao cjelovite tržišne jedinice, posve je razumljivo da se marketinške
aktivnosti često koordiniraju i provode u interesu takvih tržišnih jedinica. Turističko
poduzeće ili turistički objek ne moraju imati isti poslovni interes kao i lokalitet kojem
pripadaju, ali uvijek moraju imati neki zajednički cilj, a ovdje takvom cilju valja
podrediti pojedinačne poslovne ciljeve i interese pojedinih subjekata njihove
turističke ponude. Zato kod primjene marketinga u turizmu govorimo o dva oblika
primjene:
1. o marketingu pojedinih poduzeća koja svoj prihod ostvaruju na
turističkom tržištu
2. o marketingu na razini pojedinih područja
U prvom slučaju govorimo o marketingu u ugostiteljstvu, hoteljerstvu,
turističkom posredovanju, putničkom prometu i slično, a u drugom slučaju govorimo
o makropristupu primjene marketinga, odnosno o marketinškim aktivnostima
vezanim za plasman turističkog proizvoda neke turističke prostorne jedinice. U oba
slučaja, predmet interesa takve marketinške aktivnosti ostaje zadovoljenje potreba
turista uz postizanje određene koristi za sve sudionike turističke ponude nosioce
marketinga.
1.1. Nosioci marketinga u turizmu
Nosioci marketinga u turizmu su svi subjekti, ili sudionici, ili nosioci turističke
ponude koji svojim proizvodima i uslugama sudjeluju na turističkom tržištu te putem
turističke potrošnje zadovoljavaju potrebe turista. Pritom oni ne smiju zanemariti ni
vlastite gospodarske interese. O nosiocia marketinških aktivnosti ne ovise samo
ciljevi marketinga već i strategija i taktika za dostizanje tih ciljeva.
1.2. Konkurencija na tržištu
Pod pojmom konkurencije „razumijevamo pojavu da se ponuditelj robe na tržištu
ne rukovodi izolirano ocjenom vlastitog interesa i interesa potraživatelja da bi na
temelju toga uskladio svoju aktivnost, nego također vodi brigu o djelovanju drugih
ponuditelja koji utječu na potraživatelja“
2
. Sa stajališta konkurencije govorimo o tri
temeljna oblika tržišta:
1. Neograničeno ili potpuno tržište
2. Potpuno monopolsko tržište
2
Rocco, F., „Marketing – osnove i načela“, str. 27.
5 |
P a g e
