VISOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA 

BEOGRADSKA POLITEHNIKA 

 

 

 

 

 

 

 

SEMINARSKI RAD

 

Impresionizam 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Profesorka: 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Student: 

  Angelina Milosavljević                                                   

 

       

 

      Vojislav Jotović 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                          br. indeksa: 03/2011 

 

 

Beograd, Maj 2012. 

 

Impresionizam  je  umetnički  pravac  koji  j
kao  reakcija  na  izradu  slika  u  slikarskim  ateljeima 
trenutaka u slikarstvu i na realizam, sa kojim ima mnogo zajedničkih tačaka
englezi Džon Konstebl i Vilijam Tarner ujedno sa francuskim slikarom Gustav

Najznačajniji  predstavnici  a  ujedno  i  osnivači  impresionizma  su  francuski  slikari, 

Eduard Mane, Kamij Pisaro, Alfred Sisle, Edgar Dega i O
Lovis Korint, Maks Liberman, Leser Uri, Maks Zlefogt i dr

Impresionisti napuštaju atelje da bi slikali "pod vedrim nebom". Obala r

ujedno  sa  šumom  Fontainebleu,  bili  su  glavni  motivi  tog  novog  slikarstva  koje  je  predstavljalo  prirodu 
preko  subjektivne  impresije.  Impresionis
čiste svetlosti u razigrane vesele i senzualne pokrete boja. Esencijalni kriterij
se  sastoji  u  prikazivanju  predmeta  i  prirode  preko  kolorističke  analize,  sugeri
svietlosti i vazduha. Iz tog razloga se gub
se  rekomponuju  u  samom  oku  posmatrača.  Perspektiva  se  ne  formuliše  preko  površinske  dispozicije  na 
platnu,  nego  nastaje  koloritom  i potezima  kista na  šta  utiču pro
tačke  i  kratke  poteze  kistom,  sledila  je  zakon  hromatskog  simultan
koje se nalaze jedna do druge dešava iz razloga zakona komplementarnosti

Polazeći od takvog tretiranja boje, koji se

čiji su glavni predstavnici Georges Seurat
analizu  boje.  Cilj  impresionizma  je  stvaranje  perfekcionis
prolazni  efekat  atmosfere  nad  svetlošću  može  biti  predstavljen.  Prikazivanje  atmosfere  i  preds
subektivne impresije kao duhovni podsticaj, određu

Pokret  nastaje  šezdesetih  godina  XIX  veka,  kada  je  Eduard  Mane,  izložio  dva  remek 

“Doručak na travi” (1863) u Salonu odbijenih i “
oštru  reakciju  gradjanskog  ukusa  koji  se  temeljio  na  delima  velikih  akademičara  kakvi  su  bili  Kabanel 
Delaroš. Medjutim, pored revoltiranog gradjanstva, oko Manea se okupila grupa mladih slikara, koja je u 
to vreme učila na Akademiju Suis i 

“Impresija, u to sam siguran. Ovde mora 

kompozicije! Zidna tapeta jo

ki  pravac  koji  je  nastao  u  francuskom  slikarstvu  izmedju  1860. 

kao  reakcija  na  izradu  slika  u  slikarskim  ateljeima  čiji  je  cilj  bio  slikanje  u  prirodi  i  hvatanje  i  beleženje  
trenutaka u slikarstvu i na realizam, sa kojim ima mnogo zajedničkih tačaka, a njego

on Konstebl i Vilijam Tarner ujedno sa francuskim slikarom Gustavom Kurbeom. 

Najznačajniji  predstavnici  a  ujedno  i  osnivači  impresionizma  su  francuski  slikari, 

Eduard Mane, Kamij Pisaro, Alfred Sisle, Edgar Dega i Ogist Renoar. Nemački impresionizam predstavljaju 
Lovis Korint, Maks Liberman, Leser Uri, Maks Zlefogt i drugi. 

Impresionisti napuštaju atelje da bi slikali "pod vedrim nebom". Obala reke 

,  bili  su  glavni  motivi  tog  novog  slikarstva  koje  je  predstavljalo  prirodu 

preko  subjektivne  impresije.  Impresionisti  oslobađaju  materiju  težine  i  čvrstine  i 

etlosti u razigrane vesele i senzualne pokrete boja. Esencijalni kriterijum ovog um

se  sastoji  u  prikazivanju  predmeta  i  prirode  preko  kolorističke  analize,  sugeri

etlosti i vazduha. Iz tog razloga se gube lokalne boje, i na njihovom mestu se pojavljuju tačke boja, koje 

se  rekomponuju  u  samom  oku  posmatrača.  Perspektiva  se  ne  formuliše  preko  površinske  dispozicije  na 

i potezima  kista na  šta  utiču promjene  atmosfere.  Disolucija  sv

la  je  zakon  hromatskog  simultanog  kontrasta,  kojim  se  alteracija  boja 

koje se nalaze jedna do druge dešava iz razloga zakona komplementarnosti. 

Polazeći od takvog tretiranja boje, koji se iz početka nije dogmatski primenjivao, neoimpresionisti, 

Georges Seurat i Paul Signac, su evolucionirali ka pointillisme

Cilj  impresionizma  je  stvaranje  perfekcionisane  iluzije  izgleda  prirode,  gd

etlošću  može  biti  predstavljen.  Prikazivanje  atmosfere  i  preds

ovni podsticaj, određuju stilistički karakter ovog smera.

Pokret  nastaje  šezdesetih  godina  XIX  veka,  kada  je  Eduard  Mane,  izložio  dva  remek 

” (1863) u Salonu odbijenih i “Olimpiju” (1865) u zvaničnom Salonu. Obe slike su izazvale 

štru  reakciju  gradjanskog  ukusa  koji  se  temeljio  na  delima  velikih  akademičara  kakvi  su  bili  Kabanel 

d revoltiranog gradjanstva, oko Manea se okupila grupa mladih slikara, koja je u 

 Ateljeu Gler. U tom krugu, koji se od 1866. okupljao u kafani Gerbua, 

nalazili  su  se  gotovo  svi  budući  impresionosti:
Klod  Mone,  Kamij  Pisoaro,  F.  Bazil,  Ogist 
Renoar,  Edgar  Dega,  Pol  Sezan.  Pored  njih,  i 
književnici  Emil  Zola  i  Astrik,  kao  i  kritičari 
Duranti i Dire. Počela je da se oblikuje ideja o 
novom  pravcu.  Grupa  je  sebe  nazvala 
“Anonimno 

udruženje 

slikara, 

vajara 

gravera”.  Posle  francusko
su  se  odvojili  od  Manea,  i  prvi  put  kao  grupa 
izložili 1874. u ateljeu fotografa Feliks Nadara, 
na  Kapucinskom  bulevaru.  Tada  je  Mone 
prikazivao  svoju  sliku 
sunca.  Prikaz  izlaska  sunca  kroz  jutarnju 
izmaglicu, koji više nije bio
nešto  potpuno  drugo:  "i
sunca.

 

“Impresija, u to sam siguran. Ovde mora negde postojati impresija. I kakva sloboda, kakva drskost 

kompozicije! Zidna tapeta još je uvek pažljivije izradjena nego ovo slikarstvo

e  nastao  u  francuskom  slikarstvu  izmedju  1860.  i  1870.  godine 

iji  je  cilj  bio  slikanje  u  prirodi  i  hvatanje  i  beleženje  

jegovu pojavu najavljuju 

Kurbeom.  

Najznačajniji  predstavnici  a  ujedno  i  osnivači  impresionizma  su  francuski  slikari,  Klod  Mone, 

emački impresionizam predstavljaju 

eke Sena-e i obala Canal-a 

,  bili  su  glavni  motivi  tog  novog  slikarstva  koje  je  predstavljalo  prirodu 

ti  oslobađaju  materiju  težine  i  čvrstine  i  transformišu  energiju 

um ovog umetničkog smera 

se  sastoji  u  prikazivanju  predmeta  i  prirode  preko  kolorističke  analize,  sugerisane  od  strane  sunca, 

estu se pojavljuju tačke boja, koje 

se  rekomponuju  u  samom  oku  posmatrača.  Perspektiva  se  ne  formuliše  preko  površinske  dispozicije  na 

mjene  atmosfere.  Disolucija  svetlosti  na 

og  kontrasta,  kojim  se  alteracija  boja 

enjivao, neoimpresionisti, 

pointillisme, koristeći naučnu 

ane  iluzije  izgleda  prirode,  gde  sve,  pa  čak  i 

etlošću  može  biti  predstavljen.  Prikazivanje  atmosfere  i  predstavljanje 

era. 

Pokret  nastaje  šezdesetih  godina  XIX  veka,  kada  je  Eduard  Mane,  izložio  dva  remek  –  dela: 

” (1865) u zvaničnom Salonu. Obe slike su izazvale 

štru  reakciju  gradjanskog  ukusa  koji  se  temeljio  na  delima  velikih  akademičara  kakvi  su  bili  Kabanel  i 

d revoltiranog gradjanstva, oko Manea se okupila grupa mladih slikara, koja je u 

U tom krugu, koji se od 1866. okupljao u kafani Gerbua, 

nalazili  su  se  gotovo  svi  budući  impresionosti: 
Klod  Mone,  Kamij  Pisoaro,  F.  Bazil,  Ogist 

Pol  Sezan.  Pored  njih,  i 

ževnici  Emil  Zola  i  Astrik,  kao  i  kritičari 

očela je da se oblikuje ideja o 

novom  pravcu.  Grupa  je  sebe  nazvala 
“Anonimno 

udruženje 

slikara, 

vajara 

gravera”.  Posle  francusko-pruskog  rata  mladi 
su  se  odvojili  od  Manea,  i  prvi  put  kao  grupa 
izložili 1874. u ateljeu fotografa Feliks Nadara, 

nskom  bulevaru.  Tada  je  Mone 

prikazivao  svoju  sliku  -  “Impresija”,  radjanje 

a  sunca  kroz  jutarnju 

koji više nije bio izlazak sunca, nego 

drugo:  "impresija"  izlaska 

negde postojati impresija. I kakva sloboda, kakva drskost 

nego ovo slikarstvo” Louis Leroy, 1874.  

background image

Želiš da pročitaš svih 7 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti