Metode i tehnike prikupljanja podataka
VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH
STUDIJA ČAČAK - BEOGRAD
PRISTUPNI RAD
Predmet: METODE ISTRAŽIVANJA
METODE I TEHNIKE PRIKUPLJANA
PODATAKA
Beograd, jun, 2013.
Seminarski rad Metode i tehnike prikupljanja podataka
SADRŽAJ
........................................................................5
METODE I TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA.....................................6
.................................................................................................12
......................................................................12
2

Seminarski rad Metode i tehnike prikupljanja podataka
1. Prikupljanje podataka
Prikupljanje podataka je karakteristika svakog naučnog, a moglo bi se reći i uopšte
svakog istraživanja. To podrazumeva u svim situacijama istraživanja analizu i sintezu,
indukciju, klasifikaciju, specijalizaciju i generalizaciju, apstrakciju, dedukciju i
konkretizaciju i dalje, to podrazumeva u svim situacijama koriščenje opštenaučnih
metoda modelovanja, hipotetičko-deduktivne i statističke, samostalno ili, što je u procesu
naučnog istraživanja češće i opravdanije, u punoj međusobnoj povezanosti.
Podatak je činjenica predočena u formaliziranom obliku, npr. kao broj, reč ili
slika. Podatak (engl. data) predstavlja simbolički i formaliziran prikaz činjenica, pojmova
i instrukcija, pogodan za komuniciranje, interpretaciju i obradu uz pomoć ljudi ili
mašina.
Sa aspekta nauke podaci, odnosno dokazni materijali sastoje se od
informacija do kojih istraživač može da dođe. A, u svakodnevonoj komunikaciji, u
dnevnom opštenju često se pogrešno poistovećuju značenja pojmova: podatak, činjenica,
informacija - obaveštenje itd. Otuda je potrebno prethodno utvrditi izvesne bitne razlike
između pomenutih termina odnosno pojmova.
U objektivnoj stvarnosti postoje i na različite načine se manifestuju
mnogobrojne činjenice. Prirodni predmeti bića, prirodni, psihički i društveni procesi,
aktivnosti, odnosi itd. i njihovi delovi (složeni ili elementarni), okružuju čoveka,
odigravaju se uz njegovo učešće ili bez njega, odigravaju se u njemu, pri čemu su neki od
njih ugrađeni u sadržaj njegove svesti a neki ostaju van nje. Opravdano je, sa stanovišta
potreba istraživanja, to nazvati realnim činjenicama. Može nam se prigovoriti da osim
realnih postoje i idealne činjenice, one koje su duhovne, koje su otelotvorene u stvarima.
Ne ulazeći u argumentaciju potrebnu za osporavanje ovog stava, smatramo da je svest
ljudi realnost koja živi sa njima - a ponekad, sadržana u njihovim tvorevinama, i
nadživljava ih. Sve što se posredstvom realnih manifestacija može opaziti, pa prema
tome i naučnim metodama, iskustveno, saznavati i proveravati, smatraćemo realnim
činjenicama.
http://sh.wikipedia.org/wiki/Podatak
(datum pristupa 19.06.2013.)
4
Seminarski rad Metode i tehnike prikupljanja podataka
1.1. Izvori i klasifikacija podataka
Iz dosadašnje istraživačke prakse proizlazi da su, istina, samo u načelu izvori
podataka u empirijskim istraživanjima u svim društvenim naukama manje-više isti. Ali, i
da svi izvori podataka nemaju za sve društvene nauke isti značaj, niti se podjednako
često i uspešno koriste. Naime, za istraživanja najznačajniji izvor podataka je tekuća,
živa praksa koja je predmet istraživanja. Jer, aktivnosti, odnosno procesi su i sami po sebi
praksa. To znači da je osnovni i najznačajniji izvor podataka objektivna situacija,
odnosno ponašanje učesnika u akciji (akcijama), kojim izražavaju totalitet inicijalne,
tekuće i završne situacije koja je predmet istraživanja.
Sa stanovišta istraživača nisu sve klasifikacije izvora podjednako značajne. Za
početak svakog naučnog rada bitna je podela na:
-
iskustvene izvore (iskustvo subjekta),
-
naučne izvore podataka.
U najširem smislu naučni izvori podataka su sva dela nastala korišćenjem metoda
naučnih istraživanja. Ovi izvori se dele na: teorijske - one koji čine fond verifikovanih
saznanja i na hipotetičko-empirijske - one koji su tek u fazi hipoteza koje se istražuju ili
su rezultat empirijskog istraživanja, ali još nisu postali sastavni deo teorije.
Izvori se takođe mogu razvrstati i po sledećim važećim kriterijumima:
-
prirodi građe,
-
predmetnosti sadržaja,
-
subjektu, autoru,
-
obliku iskazivanja sadržaja,
-
javnosti,
-
dostupnosti
-
službenosti ili oficijelnosti,
-
izvornosti, kao i po nekim drugim za istraživača manje značajnim
kriterijumima.
http://vmiltojevic.blogspot.com/metodol.istraz91292.html (datum pristupa 22.06.2013.)
Miljević M., Metodologija naučnog rada, Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Pale, 2007., str. 192.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti