Anestezija u dečijoj stomatologiji: pregled tehnika i materijala Pregled
ANESTEZIJA U DJEČIJOJ STOMATOLOGIJI
-završni rad-
Sažetak
Strah i anksioznost su najveće prepreke i velik problem u pružanju usluga
pedijatrijskim pacijentima.
Osigurati bezbolni dentalni tretman, pogotovo u dječjoj populaciji je u današnje
vrijeme „
conditio sine qua non
“. Kako će dijete doživjeti anesteziju, u mnogome
zavisi od samog terapeuta: distrakcije, vizualizacije, polagane i sigurne primjene,
korištenja topikalnih anestetika te uvođenju novih, suplementalnih tehnika i
naprava koje nastoje zamijeniti konvencionalnu injekcijsku iglu. Svakodnevna su
nastojanja da se izbjegne invazivan često i bolan postupak davanja anestezije
kako bi se našle ugodnije tehnike od uboda iglom prije zahvata. Međutim, unatoč
nastojanjima i istraživanjima, injekcija je još dan danas metoda izbora u
osiguravanju bezbolnog dentalnog zahvata.
Topikalni anestetici su učinkoviti u dubini od 2 - 3 mm i primarni im je učinak
umanjiti neugodnost pri penetraciji igle kroz tkivo u mukozu.
Kao topikalni anestetik najčešće se koristi esterski lokalni anestetik benzokain u
koncentraciji do 20% koji gotovo da nema nuspojava jer se slabo apsorbuje u
krvotok, te lidokain. Lidokain gel (5%) ili sprej (10%) se sistemski apsorbuje pa je
mala mogućnost alergijskih reakcija, a u kombinaciji s ostalim lokalnim
anesteticima može doseći toksičnu dozu.
Lokalni anestetici prave hemijsku blokadu između izvora boli i mozga tako što
interferiraju u provođenju impulsa kroz živac. Na mijeliziranim živcima, kao što

As an topical anesthetic most often used ester local anesthetic benzocaine at a
concentration of up to 20%, which is almost no side effects because it is poorly
absorbed into the bloodstream and lidocaine. Lidocaine gel (5%) or spray (10%) is
systemically absorbed, so there is little possibility of allergic reactions, and in
combination with other local anesthetics can reach a toxic dose.
Local anesthetics make a chemical blockade between the sources of pain and
brain by interfering with the pulses through the nerve. On the myelinated nerves,
such as the dental, they block Na-channels to 3 consecutive Ranvier nodes, which
prevents depolarization and thus the pulsing through the nerve.
Lidocaine, mepivacaine, articillin and procaine are the most commonly used in
the children's population. Bupivacaine is not used because of the duration of
anesthesia (7 h on soft tissue and 4 h on pulp in the mandibular block). The
recommendation of many dentists around the world is to use up to 4 mg / kg for
any amide anesthetic.
Keywords:
children, dentistry, patient, anesthesy.
SADRŽAJ
1.1. Historija anestezije................................................................................................................1
1.2. Strah i anksioznost kod djece..............................................................................................2
1.3. Lokalni anestetici...................................................................................................................5
LIDOKAIN HCL 2%
MEPIVAKAIN HCL
ARTIKAIN HCL
PRILOKAIN
5. Tehnike anestezije kod djece
5.1. Injekcijske tehnike u maksili
5.2. Injekcijske tehnike u mandibuli
6. Posebne tehnike anestezije
6.1. CCLAD (Kompjuterizirana kontrola davanja lokalne anestezije)
6.2. Transkutana električna stimulacija (TENS)
6.3. Hipnoza u pedijatrijskoj populaciji
7. Naprave
8. Svjesna sedacija u pedodonciji
9. Opća anestezija
10. Komplikacije lokalne anestezije
10.1. Lokalne komplikacije
10.2. Sistemske komplikacije
10.3. Toksične reakcije

1. Uvod
Bol je subjektivna i neugodna emocionalna reakcija s kojom se svako živo biće
susreće od svog rođenja, a nastojanja da se ona ublaži ili otkloni stara su od
pamtivijeka.
Od pokušaja ublažavanja boli trljanjem ili hlađenjem bolnog dijela preko
korištenja biljnih pripravaka do pojave suvremenih anestetika prošla su
tisućljeća. Strah od boli star je koliko i čovječanstvo, a primjena anestetika učinila
je svaki potreban medicinski zahvat prihvatljivijim za svako živo biće. Primjena
lokalnih anestetika u stomatologiji umanjila je strah od bolnih zahvata u
području usne šupljine, a njihovo korištenje u području dječje dentalne medicine
omogućilo je da novi naraštaji djece rastu bez straha od dentalnih zahvata što u
mnogome utječe na stanje oralnog a posljedično i općeg zdravlja populacije.
1.1. Historija anestezije
Danas je praktičarima na raspolaganju velik broj lokalnih anestetika, ali u
povijesti nije bilo tako. Prvi lokalni anestetik korišten u medicini bio je kokain
kojega je 1884 g. dr. Karl Kolleer upotrijebio u kirurgiji oka (1). Iste godine je dr.
William Halstead, stomatolog iz Baltimora, pokušavajući anestezirati donju
čeljust zamiješao kokain s prokuhanom vodom.
Zbog mogućeg razvoja ovisnosti o kokainu javila se potreba za pronalaženjem
novih lijekova s anestetičkim učinkom bez popratnih pojava koje je imao kokain.
Tako je 1900 g. Alfred Einhorn dao molekularnu strukturu kokaina što je 1905 g.
dovelo do sinteze prokaina kojega je u medicinu uveo njemački kirurg Heinrich
Braun. Kako su i kokain i prokain esterski anestetici (imaju dug period početka
djelovanja, kratko vrijeme trajanja anestezije i potencijalni su alergeni) i dalje se
nastavilo istraživanje anestetika. Godine 1943. Löfgren je sintetizirao lidokain,
1
Želiš da pročitaš svih 33 strana?
Prijavi se i preuzmi ceo dokument.
Slični dokumenti
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.