EKONOMSKI HORIZONTI, 2010, 12, (1) str. 63-78

 

 

 

63 

Stru

č

ni 

č

lanak 

338.48-6:502/504(497.11)  

 

 
Mr Vaso Jegdi

ć

′′′′

 

 
 
 

MODEL RAZVOJA EKOTURIZMA U VOJVODINI 

 

 

Rezime:

 

Resursna osnova  ekoturizma Vojvodine bogata je i  specifi

č

na. 

Zasniva  se  na  o

č

uvanim  oblastima  prirode,  sa  raznovrsnim  i  zanimljivim 

geografskim  pojavama  i  sa  visokim  stepenom  biološke  raznovrsnosti.  Ambijent 
je  upotpunjen  ruralnim  podru

č

jima,  koja  karakterišu  autohtona  agrarna 

proizvodnja  i  živopisna  sela  sa  tradicionalnom  arhitekturom  i  kulturnim 
nasle

đ

em razli

č

itih naroda

.  

Model razvoja ekoturizma treba da dovede u ravnotežu sve komponente 

turisti

č

kog  proizvoda  (atraktivni  resursi,  infrastruktura,  oprema,  organizacija, 

aktivnosti  i  doživljaji).  U  središtu  razvoja  treba  da  se  na

đ

e  profitabilni 

ekoturisti

č

ki  proizvod  Vojvodine, 

č

iji  je  integralni  deo  maksimalno  o

č

uvana 

životna  sredina  i  kulturne  osobenosti  lokalne  zajednice,  uz  stalno  poboljšanje 
kvaliteta doživljaja posetilaca.  

Klju

č

ne  re

č

i:   

model  ekoturizma,  o

č

uvanje  životne  sredine,  ruralno 

podru

č

je, lokalna zajednica, ekoturisti

č

ki proizvod.

   

 
 
 

THE DEVELOPMENT MODEL OF ECOTOURISM IN 

VOJVODINA 

 

Abstract: 

The  resource  basis  of    ecotourism  in  Vojvodina  is  rich  and 

specific.  It  stands  on  preserved  natural  areas  with  various  and  interesting 
geografic phenomena and high level of biological diversity. The environment is 
enriched  with  rural  areas  known  for  the  authentic  agrarian  production  and 
colorful  villages  with  traditional  arhitecture  and  cultural  heritage  of  different 
communities. 

                                                

 

*

  

EKONOMSKI HORIZONTI, 2010, 12, (1)

 

 

 

64

A  development  model  of  ecotourism  has  to  put  in  balance  all  the 

components  of  the  tourism  product  (attractive  resources,  infrastructure, 
facilities,  organisation,  activities  and  experiences).  The  profitable  ecotourism 
product  of  Vojvodina  needs  to  be  in  the  focus  of  development,  along  with  
maximal  preservation  of  the  environment  and  cultural  distinctions  of  local 
communities, permanently enhancing the  quality of visitors’ experience. 

Key  words:  : 

ecotourism  model,  environmental  protection,  rural  area, 

local community, ecotourism product. 

 

 

JEL Classification: 

Q19, R58, L83

 

 
 
 

1. Uvod 

 

Aktuelni trendovi u evropskom turizmu idu na ruku razvoju ekoturizma 

u  Vojvodini  jer  naglašavaju  o

č

uvanu  prirodnu  sredinu  i  održivi  razvoj,  ali  i 

dugoro

č

no  pozitivan  trend  tražnje  za  specifi

č

nim  doživljajima  i  iskustvima 

autohtonih  ekoruralnih  podru

č

ja,  odnosno  tražnju  za  proizvodima  specijalnih 

interesa. Sa druge strane, evropska politika ruralnog razvoja (Leader + program) 
pruža  dobru  osnovu  za  integralni  razvoj  ekološki  o

č

uvanih  i  ruralnih  podru

č

ja 

Vojvodine.  Razvoj  ekoturizma  u  Vojvodini  treba  da  objedinjuje  najatraktivnije 
turisti

č

ke  programe  više  zašti

ć

enih  oblasti  i  da  ih  kombinuje  sa  specifi

č

nim 

ruralnim doživljajima i proizvodima posebnih interesa.  

Odsustvo  strategije  razvoja  ekoturizma  u  Srbiji  i  adekvatne  ekološke  i 

socijalne politike, zahteva oprez i postupno uklju

č

ivanje ekoturizma u programe 

zaštite, sa naglaskom na njegovu ekološku održivost. Model razvoja ekoturizma 
predstavlja  prvi  i  najvažniji  korak  u  definisanju  strategije  ekoturizma. 
Predlažemo  da  integralni  pristup  održivom  upravljanju  prirodnim  dobrima 
Vojvodine i razvoju ekoturizma po

đ

e od slede

ć

ih pretpostavki: 

 

obaveze  da  se  na  najbolji  mogu

ć

i  na

č

in  izbalansiraju  potrebe  zaštite 

prirode  i  potrebe  lokalne  zajednice  sa  objektivnim  mogu

ć

nostima 

privrednog  koriš

ć

enja,  kako  bi  se  spre

č

ili  nesporazumi  i  antagonizmi 

izme

đ

u njih; 

 

rešenja 

inicijalnog 

modela 

finansiranja 

aktivnosti 

zaštite, 

uspostavljanjem  ekonomskih  instrumenata,  odnosno  finansijskih 
mehanizama ulaganja u zaštitu prirode i stvaranjem uslova za koriš

ć

enje 

zašti

ć

enih oblasti od strane posetilaca; 

 

uspostavljanja  me

đ

usektorskih  partnerstava  u  svrhu  razvoja  klju

č

nih 

resursa  putem  harmonizacije  interesa  javnih,  poslovnih  i  nevladinih 
interesnih grupa na destinaciji; 

background image

EKONOMSKI HORIZONTI, 2010, 12, (1)

 

 

 

66

strane velikog broja ljudi sa održivim turizmom. Danas postoji opšta saglasnost 
oko  toga  da  ekoturizam  predstavlja  najbolji  na

č

in  za  pomo

ć

  lokalnom 

stanovništvu  i  zašti

ć

enim  oblastima.  To  je  idealna  komponenta  strategije 

održivog  razvoja,  gde  prirodni  resursi  mogu  biti  iskoriš

ć

eni  kao  turisti

č

ke 

atrakcije,  bez  nanošenja  štete  turisti

č

kim  podru

č

jima.  Kako  isti

č

u  Drumm  i 

Moore (2005, s. 15), za kona

č

an uspeh neke ekoturisti

č

ke inicijative, klju

č

ni su 

slede

ć

i elementi: 

 

 

nizak uticaj na prirodne resurse u zašti

ć

enim oblastima, 

 

uklju

č

ivanje  interesnih  partnera  (stejkholdera):  pojedinci,  zajednice, 

ekoturisti,  turisti

č

ki  preduzetnici  i  vladine  institucije,  u  fazi  planiranja, 

razvoja, implementacije i kontrole, 

 

poštovanje lokalne kulture i tradicije, 

 

generisanje  održivog  i  pravi

č

nog  prihoda  za  lokalne  zajednice  i  druge 

stejkholdere, 

 

generisanje prihoda za o

č

uvanje zašti

ć

enih podru

č

ja i 

 

obrazovanje svih stejkholdera o njihovoj ulozi u zaštiti. 

 

Razlike u pristupu ka tri klju

č

na kriterijuma:  odnos  prema  atrakcijama, 

obrazovna  motivacija  i  ekološka  i  socijalna  održivost,  vode  prema  formiranju 
dva  razli

č

ita  idealna  tipa  ekoturizma.  Prvi  se  može  okarakterisati  kao 

sveobuhvatan  model  koji  zahteva  holisti

č

ki  na

č

in  pristupa  prirodnim 

atrakcijama.  On  u  pravom  smislu  teži  idealnom  tipu  održivog  turizma. 
Minimalisti

č

ki model, suprotno od ovoga, nalazi se na grani

č

noj liniji održivosti 

i  predstavlja  površan  pristup  proizvodu,  usmeren  na  površnu  održivost.  Podela 
na  sveobuhvatni  i  minimalisti

č

ki  pristup  je  novija  pojava  u  literaturi,  dok  je 

razlika  izme

đ

u  "tvrde"  i  "meke"  dimenzije  sektora  ve

ć

  dugo  uspostavljena  kao 

teorijska, ali i kao empirijska konstrukcija.  

Weaver  (2006,  s.  194)  naglašava  da  su  tipologije  sveobuhvatni/ 

minimalisti

č

ki i tvrdi/meki ekoturizam  površno sli

č

ne, ali se suštinski razlikuju. 

Prva je zasnovana naj

č

ć

e na opštem sektoru posledica i filozofija: holisti

č

ki ili 

jednostavan  pristup,  unapre

đ

enje  ili  status  kvo  održivosti,  globalni  ili  lokalni 

prostorni  domet  itd.,  dok  je  druga  tipologija  zasnovana  više  na  tržištu  i 
karakteristikama doživljaja.  

Turisti

č

ka  destinacija  je  osnovna  celina  u  kojoj  su  zasnovane  sve 

složene dimenzije turizma.  Ekodestinacije  su  naj

č

ć

e  zašti

ć

ena prirodna dobra 

ili predeli sa o

č

uvanim prirodnim karakteristikama i bogatom bioraznovrsnoš

ć

u, 

ali mogu obuhvatati i relativno izmenjene ruralne, pa 

č

ak i neke urbane sredine. 

Turisti

č

ka  destinacija  se  pojednostavljeno  može  posmatrati  i  kao  turisti

č

ki 

proizvod  koji  na  odre

đ

enim  tržištima  konkuriše  drugim  proizvodima  (Keller, 

2000, ss. 29-34). Uspeh destinacije sve više je odre

đ

en stepenom uravnoteženja 

ekonomskih,  socijalnih,  ekoloških,  kulturnih  i  politi

č

kih  faktora.  Danas  je 

ekološko okruženje klju

č

ni 

č

inilac vrednosti svake turisti

č

ke destinacije. Zaštita, 

EKONOMSKI HORIZONTI, 2010, 12, (1)

 

 

 

67 

rezervacija  i  racionalno  koriš

ć

enje  prostora,  kao  i  njegovo  unapre

đ

enje, 

najzna

č

ajnija  je  podloga  održive  turisti

č

ke  politike  u  razvoju  turisti

č

ke 

destinacije. 

 
 

3. Model strukturisanja destinacije 

 

Suštinu svake turisti

č

ke destinacije 

č

ine slede

ć

e tri grupe elemenata: 

 

atrakcije i atributi koji privla

č

e posetioce, 

 

usluge smeštaja i ishrane za goste i 

 

aktivnosti koje upražnjavaju gosti, odnosno pogodnosti za upražnjavanje 
tih aktivnosti. 

Idealna  je  kombinacija  postizanje  fizi

č

kog  i  ekonomskog  balansa 

izme

đ

u  ovih  elemenata  koji  u

č

estvuju  u  formiranju  integralnog  turisti

č

kog 

proizvoda.  U  inicijalnom  strukturisanju  svake  destinacije  i  njenom  održavanju 
na  tržištu,  uvek  se  postavlja  pitanje:  na  koji  se  na

č

in  mogu  povezati  i/ili 

uskla

đ

ivati  sadržaji  i  funkcije  imaju

ć

i  u  vidu  zahteve  posetilaca,  kao  i 

mogu

ć

nosti  koje  pruža  konkretna  destinacija  sa  stanovišta  njene  održivosti? 

Kada su u pitanju zašti

ć

ene i druge oblasti prirode, kao ekodestinacije, primarna 

je  njihova  ekološka  održivost.  Treba  imati  na  umu  da  je  najve

ć

a  pretnja  od 

turizma  u  zašti

ć

enim  podru

č

jima  ona  koja  nastaje  od  prekomerne  i 

neprilago

đ

ene  izgradnje  smeštajnih  kapaciteta,  sportsko-rekreativnih  i  zabavnih 

sadržaja, te saobra

ć

ajne infrastrukture. 

Ve

ć

ina  zašti

ć

enih  oblasti  Vojvodine  je  relativno  malih  dimenzija,  sa 

osetljivim ekosistemima pretežno vodenih staništa, koje teško mogu da podnesu 
sve sadržaje potrebne jednoj turisti

č

koj destinaciji. Kao dokaz za ovu tezu može 

poslužiti  Park  prirode  "Pali

ć

",  koji  se,  kompleksnom  turisti

č

kom  izgradnjom, 

razvija  kao  kupališni,  sportsko-rekreativni  i  wellness  centar,  ali  sa  malo 
ekoturisti

č

kih programa i sa diskutabilnom ekološkom održivosti. 

Zalažemo  se  za  model  ograni

č

ene  izgradnje  turisti

č

ke  infrastrukture  u 

zašti

ć

enim oblastima i koriš

ć

enje smeštajnih i drugih kapaciteta koji ve

ć

 postoje 

u  okolini  zašti

ć

enih  podru

č

ja  (salaši,  etno-ku

ć

e,  smeštaj  u  seoskim 

doma

ć

instvima,  lova

č

ke  ku

ć

e,  pansioni,  "vikendice",  farme,  ribarske  kolibe, 

plovila i sl., kao i objekti za rekreativne, sportske i kulturno-zabavne aktivnosti), 
uz  plansku  dogradnju  nedostaju

ć

ih  kapaciteta.  Zbog  opasnosti  da  projekti 

ekoturizma unište ekološke vrednosti, pre svega osetljive ekosisteme, smatramo 
da  od  tri  grupe  elemenata  turisti

č

kog  sistema,  zašti

ć

ene  oblasti  Vojvodine,  uz 

primarne  atrakcije,  treba  da  obezbede  samo  funkcionalni  minimum  elemenata 
sekundarne  ponude  neophodne  za  pristup,  kretanje,  razgledanje,  boravak  i 
upražnjavanje obrazovnih i rekreativnih aktivnosti u slobodnoj prirodi. Izgradnja 
objekata  u  ekodestinacijama  mora  biti  kontrolisana,  ekološki  licencirana  i 

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti