UNIVERZITET „DŽEMAL BIJEDIĆ“
EKONOMSKI FAKULTET
MOSTAR
FINANSIJSKI MENADŽMENT
SPISAK PITANJA ZA PRVI TEST
1. Šta je finansijski menadžment? Koje odluke obuhvata?
Finansijski menadžement brine o stjecanju, finansiranju i upravljanju imovinom, imajući na
umu osnovni cilj poslovanja. Zbog toga se funkcija odlučivanja finansijskog menadžmenta
može razijeliti na tri glavna područja: investiranje, finansiranje i odluke o upravljaju imovine.
Odluka o investiranju najvažnija je odluka između tri glavne odluke u preduzeću. Započinje
određivanjem ukupnog iznosa imovine koji je potreban za poslovanje preduzeća. Druga važna
odluka u preduzeću jest odluka o finansiranju, ovdje se finansijski menadžer brine o
sastavljanju desne strane bilansa stanja. Treća važna odluka u preduzeću odluka o upravljanju
imovinom. Jednom kad je imovina stečena i kad je osigurano prikladno finansiranje, tom se
imovinom i dalje mora učinkovito upravljati.
2. Objasnite razliku između cilja maksimizacije zarade i cilja maksimizacije bogatstva
dioničara!
Osnovni cilj preduzeća je maksimizacija bogatstva sadašnjih vlasnika preduzeća.
Obične dionice su dokaz vlasništvu nad korporacijom. Bogatstvo dioničara
prikazano je tržišnom cijenom obične dionice preduzeća, koja predstavlja
refleksiju odluka preduzeća o ulaganju i upravljanju imovinom. Uspjeh poslovne
odluke se oslikava preko učinka koji ta odluka ima na cijenu dionice. Iako se
maksimizacija profita smatra pravim ciljem poslovanja preduzeća, maksimizacija
zarade po dionici predstavlja dokazan način maksimizacije profita.
Maksimizacija
profita
je maksimizacija zarade preduzeća nakon poreza (EAT).
3. Da li bi menadžeri preduzeća trebali imati značajne udjele običnih dionica preduzeća u
svom vlasništvu? Koji su razlozi za a koji protiv?
U savrmenoj korporaciji odvajanje vlasništva od kontrole rezultira mogućim sukobom između
vlasnika i menadžera. To se posebno odnosi na ciljeve menadžmenta što se mogu razlikovati od
onih koje imaju dioničari tako da oni sami ne mogu stvarati svoje ciljeve, a još manje
kontrolirati ili utjecati na menadžment. Zbog toga odvajanje vlasništva od menadžmenta stvara
situaciju u kojoj menadžment može najbolje djelovati u vlastitiom interesu umjesto u interesu
dioničara. Menadžere možemo zamislisti kao agente vlasnike. Dioničari nadajući se da će agenti
raditi u njihovu najboljem interesu prenose pravo donošenja odluke na njih. Jensen i Mecklin
prvi su razvili preduzeća u uvjetima agencijskih ugovora. Oni su pokazali kako nalogodavci u
našem slučaju dioničari, mogu uvjeriti sami sebe da će agenti (menadžmet) donijeti optimalne
odluke samo ako su motivirani, i ako ih se nadzire. Motivacije uključuju opcije na dionice,
bonuse i privilegije. Te su povlastice izravno povezane koliko su odluke menadžmenta bliske
interesima dioničara. Nadzor se provodi obvezivanjem agenta, sustavnim kontroliranjem
privilegija menadžmenta, revizijom finansijskih izvješća, ograničavanjem menadžerskih odluka.
Što je manji udjel korporacije u vlasništvu menadžmenta, manje je vjerovatno da će oni ponašati
u skladu s načelom maksimizacije bogatsva dioničara i veća je potreba za vanjskim dioničarima
koji će nadzirati njihove aktivnosti. Neki predlažu da vlasnici primarno ne nadrziru menadžere,
već da to obavlja tržište rada menadžera. Oni tvdre da efikasno tržište kapitala osigurava signale
o vrijednosnica kompanije i uspješnost poslovanja menadžera kompanije. Menadžeri s dobrim
rezultatima ne bi trebali imati problema prilikom traženja drugog posla. Ako na tržištu rada
menadžera vlada konkurencija u preduzeću i izvan njega, ono će samo disciplinirati menadžere.
U takvoj situaciji, signali koje daju promjene ukupne tržišne vrijednosti vrijednosnica preduzeća
postaju vrlo važni.
4. Uporedite uloge koje u poslovanju preduzeća imaju finansijski menadžer i rukovodilac
računovodstvene službe!
U velikim se preduzećima finansijsko poslovanje koje kontrolia CEO dijeli na dva dijela:
voditelj finansija zadužen je za jedan dio, a voditelj računovodstva za drugi. Odgovornosti
voditelja računovodstva prvenstveno su računovodstvene prirode. Računovodstvo troškova kao
i proračuni i prognoze odnose se na internu uporabu. Eksterna finansijska izvješća osiugravaju
se za IRS, za Komisiju za vrijednosnice (SEC), te za dioničare. Odgovornosti se voditelja
finansija dijela na području odlučivanja koja su obično povezana s finansijskim menadžerom:
ulaganjem (ocjenjivanje isplativosti ulaganja, upravljanje mirovima), finansiranjem (odnosi s
komeracijalnim i investicijskim bankama, odnosi s investitorima, izdaci za dividende), te
upravljanjem imovinom (upravljanje gotovinom, upravljanje kreditima). Grafikon
organizacijske strukture može dati lažni dojam o postojanju jasne razdvojenosti odgovornosti
voditelja finansija i voditelja računovodstva. U preduzeću koje dobro funkcionira postoji dobar
protok informacija između ova dva odjela. U malim preduzećima funkciju voditelja finansija i
voditelja računovodstva mogu se spojiti u jednu funkciju spajajući njihove aktivnosti.
5. Objasnite osnovne karakteristike korporacijskog oblika poslovne organizacije!
Poslovni oblik koji je pravno odvojen od svojih vlasnika. Zbog svojih prednosti kao što su
ograničena odgovornost, jednostavan prijenos vlasništva prodajom običnih dionica, neograničen
vijek trajanja i sposobnost korporacije da prikuplja kapital odvojeno od svojih vlasnika, tokom XIX
stoljeća pojavile su se mnogobrojne korporacije. Glavno je svojstvo tog oblika poslovna
organizacije pravna odvojenost korporacije od njezinih vlasnika. Velikom potražnjom za
kapitalom, koja prati napredno gospodarstvo, preduzeće u vlasništvu pojedinaca i ortakluk pokazali
su se nazadovoljavajućim i korporacija se razvila kao najznačajniji organizacijski oblik. Mogući
nedostatak korporacije odnosi na porez. Korporacijski su profiti podložni dvostrukom oporezivanju.
Kompanija plaća porez na ostvarenu dobit, a i dioničar se također oporezuje kada on ili ona prima
dohodak u obliku novčanih dividedi. Beznačajni nedostaci obuhvaćaju vremensko trajanje samog
osnivanja i uključivanje prekomjerne birokracije, kao i naknadu koja se prilikom osnivanja mora
platiti državi u kojoj se preduzeće osniva. Korporaciju je mnogo teže osnovati nego preduzeće u
vlasništvu pojedinca ili ortakluk.
6. Koji faktori utječu na različite kamatne stope ili prinose za različite vrste finansijskih
instrumenata?
Alokacija sredstava u ekonomiji primarno se radi na osnovi cijene izražene u terminima
očekivanog prinosa. Na proces alokacije utječe racioniranje kapitala, vladine restrikcije i
institucionalna ograničenja, očekivani prinos čini primarni mehanizam kojim se ponuda i
potražnja za određenim finansijskim instrumentom dovode u ravnotežu na finansijskim
tržištima. Različiti finsijski instrumenti imaju različite stupnjeve rizika. Da bi se natjecali za
sredstva, ti instrumenti moraju osigurati različite očekivane prinose. Tržišno uvjetovanje
zamjene između rizika i rinosa za vrijendosnice odnosno veći rizik za vrijednosnicu, veći
očekivani prinose mora se ponuditi investitoru. Ako bi se vrijednosnice imale potpuno jednake
karakterisitke rizika, osiguravale bi jednake očekivane prinose ako su tržišta u ravnoteži. Zbog
razlika u riziku nenaplate, utrživosti, dospijeću, oporezivosti, te ugrađenim opcijama, različiti
instrumenti pokazuju različite stupnjeve rizika, te osiugravaju različite očekivane prinose
investitoru.
7. U čemu je razlika između izračunavanja sadašnje i buduće vrijednosti?
