Lokalna samouprava u Srbiji
SADRŽAJ:
1. Sadržaj..........................................................................................................2
2. Uvod.............................................................................................................3
3. Osnovne karakteristike lokalne samouprave................................................5
4. Ustavni položaj lokalne samouprave............................................................7
5. Oblici lokalne samouprave...........................................................................8
6. Nadležnost lokalne samouprave...................................................................10
7. Zaključak......................................................................................................12
8. Literatura......................................................................................................13
2.UVOD
Lokalna samouprava u Srbiji je institucija političkog sistema sa najdužom,najbogatijom ali
istovremeno i izrazito sa neravnomjernom tradicijom.
„Donekle je paradoksalan podataka da je period najveće samostalnosti lokalne samouprave,u
gotovo potpunom odsustvu turskih vlasti izvan većih gradova obavljale brojne upravne,sudske i
policijske poslove i štitila i predstavljala narod pred turskim vlastima.“
Međutim,odmah nakon uspostavljanja organa vlasti izmaklih oslobodilačkih ustanaka početkom
19.vijeka,autonomija u odnosu na tursku vlast ne traži se više u snažnoj lokalnoj samoupravi već
naprotiv u jakoj središnjoj vlasti.Od ovog vremena,razvoj lokalne samouprave naglašeno osciluje
između preioda centralizacije,pokretanih prije svega osjećajem ugroženosti sistema vlasti,perioda
decentralizacije koji su karakteristični za vremena kada se centralna vlast osjeća dovoljno
sigurnom da dio svoje vlasti podari lokalnoj samoupravi.
Već prvi zakon koji uređuje lokalnu samoupravu (Zakon o ustrojstvu opština iz 1839.godine)
ustanovljava dosta široke nadležnosti gradova i opština,ali ih stavlja pod kontrolu sreskih i
okružnih načelnika.
Tokom 80-tih godina prošlog vijeka opštine su uživale takav nivo autonomnosti u odnosu na više
nivoe vlasti da se taj period često označava kao doba izrazite feudalizacije sistema vlasti,a na
njega se i danas ukazuje kada se iznose rezerve prema prijwdlozima za decentralizaciju.
Devedeste godine su kao i u većini drugih zemalja u okruženju donijele izrazitu centralizaciju
vlasti.
To je u manjoj mjeri bio odgovor na pretjeranu decentralizaciju u prethodnom periodu,a u većoj
odgovor na osjećaj ugroženosti „unutrašnjim i spoljnim prijetnjama“.
Gradovi i opštine su iz 90-tih godina izašle sa bitno smanjenim obimom nadležnosti,bez svoje
imovine i bez ijednog značajnog izvornog prihoda.Devedesete godine imaju još jedan važan
legat-monopol vlasti počeo je da se kruni najprije na nivou lokalne samouprave.
Tako se dogodilo da su počev od 1996.godine u lokalnoj samoupravi prva iskustva u upravljanju
javnim sektorom sticali tadašnji opozicioni prvaci,a kasnije najviši nosioci vlasti na centralnom
nivou.
Bogoljub Milosavljević-Sistem lokalne samouprave u Srbiji;Stalna konferencija gradova i
opština,Beograd 2005.godina,str.52.
2

3.OSNOVNE KARAKTERISTIKE LOKALNE SAMOUPRAVE U
REPUBLICI SRBIJI
Vjerovatno najvažnija karakteristika lokalne samouprave u Srbiji jete veličina gradova i opština
kao jedinica lokalne samouprave.
Sa 145 jedinica lokalne samouprave na oko 7,5 miliona stanovnika po opštini,jedinice lokalne
samouprave u Srbiji su među najvećim u Evropi.
Prosječna jedinica lokalne samouprave u Srbiji sa oko 610 kvadratnih kilometara površine takođe
spada među najveće u Evropi.
Posledice ovakvog stanja su višestruke.Najprije pravilo da je lokalana vlast blizu građanima u
Srbiji u kojoj je gotovo polovina stanovništva živi u jedinicama lokalne samouprave sa više od
100,000 stanovnika važi manje nego u većini drugih zemalja.To naravno utiče i na manju
raširenost oblika neposredne demokratije na nivou lokalne samouprave.
Druga posledica je da su kapaciteti lokalne samouprave na višem nivou nego što je to slučaj u
drugim zemljama sličnog nivoa razvijenosti,u kojima su jedinice lokalne samouprave znatno
usitnjenije.Ta posledica je rezultat još jedne važne karakteristike lokalne samouprave u Srbiji
koja nije direktno vezana za lokalne več za regionalne vlasti-tačnije za njihovo odsustvo.
U Srbiji ne postoje regioni niti neki drugi nivo organizovanja vlasti između lokalne samouprave
Republike.Nesmije nas zbuniti to što postoje administrativni okruzi,budući da oni predstavljaju
dekoncentrisane oblike republičkih organa,koji imaju izuzetno malo nadležnosti.
Zahvaljujući odsustvu regionalnih vlasti,mnoštvo nadležnosti ( o snabdijevanju vodom i
uklanjanju čvrstog otpada,do promovisanja ekonomskog razvoja i borbe protiv nezaposlenosti) za
koje su u drugim zemljama zaduženi neki međuopštinski entiteti ili viši nivoi vlasti,u Srbiji vrrše
gotovo isključivo svaka jedinica lokalne samouprave za svoju teritoriju.
Monotipnost je sledeća važna karakterisitika sistema lokalne samouprave u Srbiji.Donedavno su
nadležnost i struktura organa bili jednaki i za opštinu i za gradove,tako da nije postojala bitna
razlika čak ni među najmanjim gradovima i najvećim opštinama.Jedna od posledica tog načela
bila je situacija da se pri razmatranju mogućnosti za dalju decentralizaciju u pojedinim oblastima
po pravilu polazilo od pitanja dali će opštine sa najmanjim kapacitetima biti u stanju da sprovedu
tu nadležnost.Neki manji pomaci su načinjeni sektorskim zakonima npr :(gradovima su prenijeta
osnivačka prava za kliničke centre).
Ovaj i drugi podatci,ukoliko izričito nije drugačije rečeno,ne odnosi se na autonomnu pokrajinu Kosovo i
Metohiju u kojoj se lokalna samouprava nezavisno izgrađuje pod upravom UNMIK-a.
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti