Interna revizija

1.1.

Pojam i podjela – opšti pristup

Interna revizija je veoma mlada naučna disciplina o kojoj se vrlo malo pisalo na ovim
područjima.  Interna   se   revizija   kao   profesija   kontinuirano   mijenja,   što   se   najviše
odražava u ovlastima i odgovornosti, području djelovanja,  ali  i  poziciji  koju  interni
revizori imaju u preduzeću. U tom je smislu interna revizija prošla razvojni put od
financijske   revizije,   gdje   su   predmetom   revidiranja   bile   samo   računovodstvene
evidencije i informacije, do revizije poslovanja, koja je usmjerena na ispitivanje svih
poslovnih procesa.

Prema tradicionalnom shvatanju, osnovna uloga interne revizije je nadzor
funkcionisanja računovodstvenog sistema i sistema internih kontrola, u smislu njihove
usaglašenosti sa usvojenim politikama i procedurama preduzeća, kao i ocjene njihove
efektivnosti, efikasnosti i ekonomičnosti. Vremenom su pozitivni efekti rada internih
revizora doveli do proširenja njihove nadležnosti i danas interna revizija unapređuje
funkcije preduzeća koje nisu direktno povezane sa računovodstvenom.

Savremena interna revizija počinje se razvijati krajem 19. stoljeća u SAD i Njemačkoj
kada velika preduzeća osnivanju službe (odjele) za internu reviziju. Od 1929. pojavom
velike ekonomske krize javlja se potreba za efikasnijim upravljanjem i brzim razvojem
interne revizije koja je “produžena ruka menadžmenta”, tj. oči i uši menadžmenta”.
Osnivaju se nacionalni instituti internih revizora (1941. – američki, 1952.- britanski,
1956 – francuski, 1965 – njemački).

Savremeno poimanje interne revizije obuhvata ulogu interne revizije u procesu
upravljanja usmjerenu na postizanje ciljeva organizacije, upravljanje rizicima te aktivno
sudjelovanje u procesu korporativnog upravljanja. Uvažavajući djelokrug rada,
odgovornost i poziciju interne revizije u preduzeću, neosporan je njezin doprinos u
povećanju kvaliteta poslovanja.

Pojmovno određenje interne revizije i interne kontrole

Interna revizija

neovisno je i objektivno jamstvo i savjetnička aktivnost koja se

rukovodi filozofijom dodane vrijednosti s namjerom poboljšanja poslovanja preduzeća.
Ona pomaže preduzeću u ispunjavanju postavljenih ciljeva, sistematičnim i stručno
utemeljenim pristupom procjenjivanja djelotvornosti upravljanja rizicima, kontrole i
korporativnog upravljanja.

Interna revizija je neovisna funkcija procjenjivanja ustanovljena unutar preduzeća koja
ispituje i procjenjuje njezine aktivnosti kao servis tog preduzeća.  Svrha interne revizije
je  pomoć   članovima  preduzeća,  uključujući  upravu  i  razne  odbore  u  djelotvornom
ispunjavanju  njihovih  odgovornosti.  Interna  revizija  opskrbljuje  upravu  analizama,
procjenama,  preporukama,  savjetima  i  informacijama  koje  se  odnose  na  aktivnosti
preduzeća.   Ciljevi    interne  revizije  uključuju  promovisanje  djelotvornih  kontrola  uz
razumne  troškove

Zadatak je interne revizije da istražuje, ispituje i ocjenjuje sistem

internih kontrola i njihovu efikasnost u djelovanju svakog pojedinog poslovnog sistema,
da izvještava o nalazima, te da predlaže rješenja menadžmentu.

Interna revizija je kontinuirano i opsežno istraživanje naizgled dobrih preduzeća s
ciljem sticanja uvida u realno stanje ili položaj preduzeća i okruženja, radi postizanja
bolje kontrole nad budućim poslovanjem.

(

Gerald Vinten).

Obično se postavlja pitanje: šta je to interna kontrola, a šta interna revizija? Razvoj
tržišne privrede u zemljama zapadne Evrope je doveo do uvođenja novih disciplina koje
naša nauka nije dovoljno obradila i upravo interna kontrola i interna revizija
predstavljaju ove dvije oblasti, koje se vrlo često kao discipline poistovjećuju.

U svakom preduzeću bilo ono privatno ili javno potrebno je uspostaviti sistem nadzora
nad praćenjem kako zakonskih propisa tako i procedura i aktivnosti za koje se
preduzeće interno opredjelilo, a postavlja se tako da se nadzor redovno provodi i da je
stalno prisutan. Osnovna podjela nadzora koji se obavlja za potrebe pravnog lica jeste
podjela na kontrolu i reviziju.

Najkraće rečeno, kontrola je aktivnost nadzora u momentu kada se još mogu spriječiti
eventualne negativne pojave ili rizici, odnosno to je nadzor u periodu dok se šteta još
može sasvim izbjeći, tj. aktivnost koja pokriva sve aspekte rada u jednom pravnom
licu.

Međutim, revizija nema za cilj da spriječava realizaciju rizika u momentu nastajanja,
već ima za cilj da ga otkrije, utvrdi način nastanka štetnog događaja i za neko buduće
vrijeme spriječi nastanak rizika i njegovu realizaciju. I samo saznanje izvršioca neke
aktivnosti, da će se pojaviti neka vrsta naknadne kontrole njegovog rada, stimulativno
utiče na smanjenje nastanka štetnih događaja. Osim toga utiče i na razvoj
samokontrole, koja je izuzetno značajna, jer su samokontrole mehanizmi na koje se
često oslanja i interna kontrola.

Može se reći da je interna kontrola nadzor koji je uvijek podređen menadžmentu i
predstavlja funkciju menadžmenta dok interna revizija predstavlja aktivnost koja
kontroliše upravljačke strukture, nadzire i usmjerava menadžment.

Bitno je razlikovati Sistem interne kontrole (procesi, mehanizmi,tehnike, principi,
zadaci,procedure, kontrolne djelatnosti i sl), od Interne revizije (monitoring i procjena
sistema unutrašnje kontrole).

Sistem interne kontrole obuhvata širok spektar različitih procedura, uključujući
kontrole u računovodstvu, procesima proizvodnje, nabavci, razgraničenju dužnosti i u
finansijskom izvještavanju. Značaj sistema internih kontrola je u tome da se one
odvijaju istovremeno sa tekućim procesom rada i isti je ugrađen u taj proces i čini
njegov sastavni dio.

„Interna   kontrola   predstavlja   skup   politika   i   procedura   koje   provodi   Uprava   i   svi
uposlenici   sa   ciljem   da   se   osigura,   u   granicama   mogućnosti,   precizno   i   efikasno
upravljanje   aktivnostima.“   Svi   uposlenici,   u   skladu   sa   dužnostima   koje   su   im
dodijeljene   unutar   preduzeća   snose   odgovornost   za   internu   kontrolu   u   okviru
svakodnevnih   aktivnosti,   i   moraju   dobiti   jasnu   poruku   od   vrha   rukovodstva   da   se
odgovornosti za kontrolu moraju shvatiti ozbiljno.

sve aktivnosti u preduzeću su podložne ispitivanju internog revidiranja,

interna revizija je podrška i pomoć menadžmentu pa je savjetodavna funkcija.

Mjesto interne revizije može se prikazati na slici 1.

Treba razgraničiti sadržaj pojmova interni nadzor, interna kontrola i interna revizija.
Prema postupku djelovanja: interni nadzor može biti prethodni i naknadni, interna
kontrola je prethodni (preventivni) nadzor, a interna revizija je naknadni nadzor.

Osnovnu razliku između interne kontrole i interne revizije treba tražiti u postupku
djelovanja, odnosno u postupku ispitivanja i otklanjanja nepravilnosti, jer svaki nadzor
može biti prethodni i naknadni. Prethodni nadzor se ostvaruje kontrolama.
„ Interna revizija je naknadni nadzor, prije svega funkcionisanja sistema internih
kontrola i ostvarenja poslovanja u skladu sa usvojenim ciljevima.“

II - ZAKONODAVNI OKVIR

Zakonski propisi koji regulišu oblast interne revizije u Federaciji BiH i RS

U Bosni i Hercegovini oblast interne revizije regulišu zakoni u Federaciji BiH i RS i to:

Zakon o internoj reviziji institucija BiH (Sl.Glasnik BIH br. 27/08)

Zakon o internoj reviziji u javnom sektoru u Federaciji BIH (Sl.novine FBIH
47/08)

Zakon o internoj reviziji u javnom sektoru Republike Srpske (Sl.Glasnik RS br
17/08)

Zakon o Javnim preduzećima (Sl.novine Federacije BIH 8/05)

2.2. Standardi interne revizije

Svako područje profesionalnog djelovanja, pa tako i interna revizija, utvrđuje određena
pravila kojih se pripadnici struke moraju pridržavati, da bi se osigurao kvalitetan rad.

Standardi interne revizije uz kodeks profesionalne etike čine fundamentalni dio Okvira
profesionalnog djelovanja internih revizora.

Standardi interne revizije trebaju

osigurati razumijevanje

uloge, obaveza i odgovornosti

interne revizije.

Osnovna svrha standarda jeste da osiguraju razumijevanje uloge i dužnosti interne
revizije kako na svakoj razini upravljanja u organizaciji, tako eksternoj reviziji i drugim
tijelima. Oni nisu statični već se stalno razvijaju i usavršavaju.

Svjetski Institut internih

(IIA)

revizora je 1978. godine objavio Standarde za

profesionalno obavljanje interne revizije, koji su danas nadnacionalni i nazivaju se
uobičajeno Međunarodni strandardi za profesionalnu praksu interne revizije. Od 1978.
godine do danas standardi su pretrpjeli nekoliko izmjena i dopuna tako da se njihova
konačna verzija primjenjuje od 01.01.2004. godine.

___________________________

Spremić I.Standardi interne revizije,Zbornik radova „Interna revizija i kontrola HZRFD,Sekcija internih revizora, Zagreb-Opatija, 1998

Standardi za rad internih revizora se zasnivaju, kako je navedeno, na Međunarodnim
standardima izdatih od Instituta internih revizora (IIA) na način kako je to definisano
Zakonom o internoj reviziji institucija BiH (Sl.Glasnik BIH br. 27/08).

Navedni standardi su djelimično prilagođeni potrebama javnog sektora. Dijele se na tri
grupe:

Standardi karakteristika/ atributivni standardi

(oznake od 1000-1999)

2) Standardi izvođenja / radni standardi

(oznake od 2000-2999)

3) Standardi implementacije / standardi provođenja (oznake od 3000-3999)

Standardi karakteristika,

odnosno atributivni standardi opisuju karakteristike

organizacija i nosilaca koji obavljaju poslove interne revizije, a to su: svrha, nadležnost
i odgovornost, nezavisnost i objektivnost, stručnost i dužna profesionalna pažnje i
program osiguranja i unapređenja kvaliteta rada interne revizije, a obaveza je da budu
definirani u obliku pisanog dokumenta - pravilanika odjela interne revizije koji mora
biti usklađen sa zahtjevima standarda i odobren od uprave.

Standardi izvođenja

, odnosno radni standardi, opisuju prirodu poslova interne revizije

i određuju kriterije na osnovu kojih se ocjenjuje kvalitet poslova interne revizije, a to su:
upravljanje aktivnošću interne revizije, priroda posla, planiranje rada, obavljanje
poslova interne revizije, saopštavanje rezultata-izvještavanje, praćenje napretka revizije,
i prihvatanje rizika od strane rukovodioca.

Učinkovito upravljanje odjelom interne revizije podrazumijeva odgovarajuće planiranje
koje uključuje prethodnu procjenu rizika barem jednom godišnje uz angažman i
doprinos višeg menadžmenta, formiranje odgovarajućih politika, programa i procedura
kao vodiča za obavljanje poslova interne revizije, te periodično izvještavanje uprave i
višeg menadžmenta o izvršenim poslovima.