Menadzment – Istorijat i koncepti
UVOD
Menadžment predstavlja uspešnost raspolaganja ograničenim
resursima ili sredstvima, odnosno sposobnost obavljanja datog posla.
Pojava menadžmenta vezuje se za period industrijalizacije.
Cilj je da se sa što manjim ulaganjem elemenata proizvodnje ostvare što veći
rezultati privređivanja, a to se omogućava aktivnostima efikasnog
menadžmenta.
Svako preduzeće, kao ćelija robno-novčane privrede, predstavlja
određeni organizacioni sistem.
Organizacioni sistemi su, po pravilu, veoma složeni, a pred njima se
postavljaju i sve složeniji zahtevi.
Nosiocima funkcije upravljanja takođe se postavljaju sve složeniji zadaci,
koje mogu da ispune samo ljudi koji za to imaju odgovarajuću kvalifikaciju,
tj. profesionalni menadžeri.
Aktivnosti profesionalnih menadžera predstavljaju skup znanja,
veština, delovanja, koja se koriste u regulisanju ponašanja organizacionih
sistema.
Sve te aktivnosti imaju zajednički naziv menadžment i predstavljaju
okosnicu organizacione strukture preduzeća.
Menadžment predstavlja veoma kompleksnu aktivnost i može da se
posmatra kao: veština upravljanja, teorija o upravljanju i kao upravljačka
struktura.
Samo preduzeće sa kvalitetnim i efikasnim menadžmentom može
zadržati svoju konkurentsku poziciju, rasti i razvijati se.
1
1. ISTORIJAT MENADŽMENTA
Kada se govori o istorijatu menadžmenta neophodno je napraviti
razliku između menadžmenta kao prakse i menadžmenta kao naučne
discipline.
Suština industrijske revolucije sastoji se u naglašenoj tehničkoj podeli
rada i zameni rada radnika radom mašina.
Do industrijske revolucije došlo je tek u Engleskoj krajem
osamnaestog veka.
Osnovu industrijske revolucije činila je parna mašina koju je usavršio
i osposobio za praktičnu industrijsku primenu Džems Vat (
James Watt
).
Primena parne mašine uticala je na snižavanje troškova i cena
proizvoda, kao i proširivanje tržišta.
Neophodni su bili menadžeri da bi planirali šta treba uraditi, da bi
odredili ko će šta raditi, kao i da bi vodili i koordinirali ljudske napore i
obezbedili da se postavljeni ciljevi ostvare.
I u ranom menadžmentu, kao i danas, veliki problem predstavljala je
motivacija i disciplina radnika, tako da su korišćene različite metode da se
one ostvare (pozitivne-podsticaji, negativne-sankcije; i stvaranje radnih
navika).
2

3. SITUACIONI PRISTUP MENADŽMENT
PROCESU
Razlike o tumačenjima sadržaja menadžment procesa, odnosno
menadžment funkcija i menadžerskih radnih uloga, rezultat su ne samo
rezličitih koncepcija i pristupa ovom problemu već su takođe rezultat i
prirodne nepostojanosti samih koncepata i pristupa.
Takva nepostojanost uzrokovana je nizom faktora koji, u datom
momentu. Tako svi menadžeri planiraju, ali planiranje se ostvaruje na
različite načine i različitim organizacijama.
Metodi planiranja koji odgovaraju u jednoj situaciji sigurno nece
pogodovati u drugoj.
Istraživanja su potvrdila da su faktori koji određuju koje ce funkcije i
uloge biti najefektivnije za uspešno funkcionisanje menadžment procesa
organizaciona struktura i kadrovi.
Polazeći od nevedenih determinante, Tosi i Carroll, kao i osnovne
konponente situacione teorije menadžment procesa ističu:
tip organizacije,
tip kadrova i
menadžment proces.
Stav da se menadžment proces ostvaruje na razlicite načine, zavisno od
tipova organizacije i tipova ljudi koji u tim organizacijama rade.
Organizacije moraju da se menjaju kako bi očuvale svoju poziciju u
okruzenju, dok ljudi moraju da menjaju kako bi bili efektivniji.
Takve promene iniciraju promene odluka neposredno vezanih za
menadžment procesa.
4
4. STRUKTURA MENADŽMENTA
U sklopu analiza prirode i karaktera transakcionog menadžmenta
jedna od citiranih definicija menadžmenta pod menadžerom podrazumeva
svakog ko je odgovoran za ostvarenje četiri osnovne aktivnosti
menadžmenta.
I pored toga sto posao svakog menadžera karakteriše obavljanje četiri
osnovne funkcije( planiranje, organizovanje, vođenje i kontrolisanje), treba
imati u vidu da među menadžerima ipak postoje izvesne razlike.
Te razlike ispoljavaju se kako među menadžerima različitih
organizacija, tako i među menadzerima koji pripadaju istoj organizaciji.
Razlike između menadžerima uslovljene su, prvenstvom,
hijerarhijskoj strukturi.
Pozicija menadžera održava, zapravo, nivo menadžerskog delovanja,
odnosno njegovo mesto u menadžerskoj hijerarhijskoj strukturi,ili njegov
položaja u odnosu na ostale menadžere u organizaciji.
Ključne dileme vezane za poziciju menadžerskog delovanja odnose se
na sledeća pitanja:
o
koje su osnovne pozicije ili nivoi menadžmenta u menadžerskoj
hijerarhiji,
o
koji se menadžeri nalaze na pojedinim menadžerskim
pozicijama
o
koje su njihove osnovne nadležnosti?
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti