Aktuelna pitanja u medjunarodnoj trgovini uslugama
SADRŽAJ:
1. Uvod ........................................................................................................................... 3
2. Problemi
u
definisanju
usluga .................................................................................... 4
3. Značaj
usluga
u
ekonomiji ......................................................................................... 6
4. Opšti
sporazum
o
trgovini
uslugama
–
GATS ............................................................ 7
4.1.
Priroda,
svrhe
i
ciljevi
GATS-
a .................................................................................. 9
4.2.
Struktura
GATS-
a ..................................................................................................... 10
4.2.1. Glavna pravila i obaveze: “pristup “odozgo prema
dole”..................................... 10
4.2.2. Individualni rasporedi specifičnih obaveza: “pristup “odozdo prema
gore”........ 11
4.3.
Pregovarački
proces ............................................................................................. 12
5. Međunarodno
tržište
usluga ..................................................................................... 12
5.1.
Međunarodna trgovina uslugama u okviru
STO ...................................................... 13
6. Zaključak ..................................................................................................................
14
7. Literatura ..................................................................................................................
15
1. UVOD
Usluge su važne i za razvijene i za zemlje u razvoju. Veoma brzo širenje
uslužnog sektora doprinjelo je više ekonomskom rastu i otvaranju novih
radnih mjesta nego bilo koji drugi sektor. Na uslužni sektor otpada skoro tri
četvrtine bruto domaćeg proizvoda za zemlje Evropske unije i u prosjeku 50%
za zemlje u razvoju. Pored toga, preko tri četvrtine zaposlenih u Evropskoj
uniji rade u uslužnom sektoru. Danas nijedna zemlja ne može napredovati bez
efikasne i razvijene servisne infrastrukture. Postojanje usluga je preduslov za
ekonomski uspeh. Proizvođači i distributeri tekstila, automobila i kompjutera
ne bi bili konkurentni bez pristupa efikasnom bankarstvu, osiguranju,
računovodstvu, telekomu ili transportnom sistemu. Usluge su preduslov za
razvoj jer pomažu izvoznicima i proizvođačima u zemljama u razvoju da
iskoriste svoju ekonomsku snagu. Uslužni sektor donosi uštede potrošačima,
ubrzava inovacije i tehnološki transfer. Ovaj sektor privrede doprinosi i
dugoročnim investicijama. Evropska unija, kao i veliki broj drugih zemalja
svijeta, teži postepenoj liberalizaciji međunarodne trgovine uslugama, na
multilateralnom nivou kao i na nivou GATS pregovora u okviru Svjetske
trgovinske organizacije (WTO), a takođe i u pregovorima na bilateralnom i
2

3. Usluge kao svojevrsna zamjena za robu u materijalnom smislu riječi
(franšizing, lizing, faktoring, fortfeting, popravka i održavanje);
4. Usluge koje nisu u direktnoj vezi sa robom (obrada podataka, turistička
putovanja, hotelske usluge).
2. PROBLEMI U DEFINISANJU USLUGA
Tokom razvoja ekonomske misli nastale su raznovrsne definicije usluga.
Pokazalo se da nije ni malo jednostavno precizirati pojam usluga i jasno ga
definisati. Usluge predstavljaju grupu veoma heterogenih aktivnosti za čije
definisanje još uvek nije moguće pronaći jedinstven i u potpunosti adekvatan
pristup. Kriterijumi za definisanje pojma usluga razlikuju se u kojem se
vremenskom periodu pojedine definicije nastajale i u zavisnosti od ciljeva
istraživanja kojima su pojedini autori težili. Definicije čiji su autori bili
predstavnici klasične teorije usluga, Alan Fišer (
Allan G. B. Fisher
) i Kolin Klark
(
Collin Clark
) pojavile su se tridesetih godina dvadesetog veka. Fišer je istakao
potrebu terminološkog diferenciranja tercijarne, u odnosu na primarnu i
sekundarnu oblast proizvodnje. Međutim, pri pokušaju definisanja tercijarnih
delatnosti pojavile su se teškoće, pa je sam autor u više navrata mijenjao svoju
definiciju. Polazeći od promjena u strukturi potrošačke tražnje tercijarnu
proizvodnju je najprije definisao kao takvu „koja je okrenuta ka svakoj novoj ili
relativno novoj potrošačkoj tražnji“.
Sam autor je uočio manjkavosti ovakvog
pristupa definisanju tercijarne proizvodnje. Na kraju, Fišer određuje pojam
usluge kao nešto što je različito od materijalnog dobra i što obezbjeđuje
direktnu satisfakciju potrošača. On praktično pribjegava kriterijumu koji će biti
korišćen od strane velikog broja autora pri definisanju pojma usluga, njihovom
nematerijalnom karakteru. Tercijarnu proizvodnju ograničava na oblast koja
je u savremenoj teoriji poznata kao grupa tzv. potrošnih usluga. Istovremeno,
otkriva i danas aktuelno pitanje nemogućnosti posebnog statističkog praćenja
proizvodnih usluga koje su neposredno uključene u proizvodnju materijalnih
dobara. Klark je imao nešto drugačiji pristup definisanju uslužne industrije. Po
Stojanović v., Ekonomija usluga, Apeiron, Banja Luka, 2008.
Begg, David, Stanley Fischer, Rudiger Dornbusch,
Economics
, McGraw-Hill Book Company Europe, Berkshire, 1997.
4
njemu, uslužna industrija obuhvata čitav niz raznovrsnih aktivnosti koje se ne
mogu uključiti u poljoprivredu sa ribarstvom i šumarstvom, niti u
prerađivačku industriju sa rudarstvom. Tako je Klark, za razliku od Fišera,
pojam usluga proširio i na tzv. proizvodne usluge (usluge prevoza proizvoda,
održavanje privrednih objekata, poslovne usluge itd.). Uključen je i najveći dio
proizvodnje malog obima koja se po definiciji ne može svrstati u prerađivačku
industriju čije je bitno obilježje velikoserijska proizvodnja (npr., aktivnosti
pekara, krojača, obućara, itd.). U ekonomiji i marketingu, usluge su sve one
aktivnosti, pretežno neopipljivog karaktera, koje rezultiraju određenim
koristima, odnosno koje rješavaju određeni problem korisnika, i koje je
korisnik spreman direktno ili indirektno da plati. Osnovna obilježja usluga su:
Neopipljivost, Neposjedovanje, Nehomogenost, Neodvojivost, Netrajnost.
Prema tome, termin usluge pokriva čitav niz heterogenih i neopipljivih
proizvoda i aktivnosti koje je teško sažeti u okviru jedne jednostavne definicije.
Usluge je, takođe, često veoma teško odvojiti od robe sa kojom su asocirane u
različitom stepenu. Sistem nacionalnih računa iz 1993. godine dao je sledeću
definiciju: „Usluge nisu odvojeni entiteti prema kojima se mogu uspostaviti
vlasnička prava. Njima se ne može trgovati odvojeno od njihove proizvodnje.
Usluge su heterogeni učinci, proizvedeni po porudžbini i najčešće se sastoje od
promjena u uslovima potrošnje datog proizvoda i ostvarene su aktivnostima
proizvođača, a po narudžbini kupca. U momentu kada je proizvodnja usluga
završena, tada one moraju biti i konzumirane.“ Sistem nacionalnih računa iz
1993. godine dalje raščlanjuje datu definiciju i to na sledeći način: „Postoji
grupa industrija, generalno klasifikovane kao servisne industrije, koje
proizvode učinke (
output
) koji imaju puno odlika robe, odnosno, one su vezane
za snabdjevanje, skladištenje, komunikaciju i širenje informacija, savjetovanje
i zabavu, u najširem smislu ovih termina, proizvodnju opštih ili
specijalizovanih informacija, novosti, konsultantski izvještaji, kompjuterski
programi, filmovi, muzika i slično. Učinci ovih industrija, nad kojima se mogu
uspostaviti vlasnička prava, su često uskladišteni na fizičkim objektima ( papir,
filmske trake, diskovi i slično) i može se njima trgovati kao i svakom drugom
robom. Bilo da su označene kao roba ili kao usluge, ovi proizvodi posjeduju
Vikipedija,
Usluga
, Internet
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti