VISOKA POSLOVNA ŠKOLA
                STRUKOVNIH STUDIJA
                               ČAČAK

 

SEMINARSKI RAD

Predmet:  FINANSIJSKA TRŽIŠTA 

          I 

                   BERZANSKI MENADŽMENT

OSNOVE FINANSIJSKOG SISTEMA

  

Mentor:                                                                          Student:
Prof.                                              
                                                                                      Br.indeksa:115- -08

Loznica,novembar, 2009

Uvod 

Brz razvoj  

finansijskog tržišta

  u industrijskim zemljama, a naročito u SAD-u, 

zahtevao   je   i   razvoj   sistema   savremenih  

finansijskih   institucija

  koje   su   adekvatne 

potrebama, pre svega, investitora, a zatim i korisnika kapitala.

Takav zahtev se postavljao kao neophodan jer je 

bankarski sektor

 organizovan na 

konzervativan načinpostao kočnica daljeg razvoja tržišnih odnosa i  

finansijskog tržišta 

uopšte.   Reorganizovanje   i   prilagođavanje  

bankarskog   sektora

  novonastaloj   situaciji   i 

novim   potrebama   je   bilo   sporohodnog   karaktera   iz   mnoštvo   razloga,   od   kojih   je 

najvažniji bio razlog neizvesnosti i rizika u poslovima sa novcem i kapitalom, što novac i 

kapital po prirodi stvari nose se sa sobom.

Tim   činjenicama   se   može   zahvaliti   što   su   zemlje   sa   razvijenim  

finansijskim 

tržištem

  obogatile   svoju   finansijsku   strukturu   nizom   novih   daleko   flaksibilnijih   i 

efikasnijih institucija od konzervativnih i sporo prilagodljivih bankarskih organizacija. 

Najtipičniji   predstavnici   ovih   veoma   efikasnih   institucija   na  

bankarsko

finansijskom tržištu

 su svakako 

penzioni fondovi

.

Finansijski sistemi

  razvijenih zemalja u novijem periodu obogaćeni su, dakle, 

pojavom i razvojem novih tipova finansijskih posrednika, od kojih se poseban zanačaj 

pridaje upravo 

penzionim fondovima

.

Ove   veoma   mlade   finansijske   organizacije   su   ostavile   duboki   trag   na   tim 

finansijskim tržištima i danas čine njihov nezaobilazan sastavni deo.

Razvoj ovih institucija je imao značajno pozitivne uticaje na razvoj privrede i 

finansijskog sistema u razvijenim zemljama, a kao najvažnije mogu se istaći sledeće:

Porast nivoa institucionalne štedenje

Porast broja alternativa za pribavljanje izvora finansijskih sredstava od 

strane preduzeća

Jačanje konkurencije među finansijskim institucijama

2

background image

Povezjući štednju i investicije finansijski sitem utiče na privredni rast, tacnije 

omogućava da se proces razvoja  ubrza. Osnovni cilj je da se prikupljena štednja efikasno 
usmeri ka investitorima koji će kroz produktivnu upotrebu ovih sredstava obezbediti rast i 
razvoj. Rast proizvodnje utiče na rast zaposlenosti, rast zaposlenosti dovešće do rasta 
prihoda   stanovništva   koj   i   će   s   jedne   strane,   povećati   tražnju   na   tržistu   i   time   dalje 
podsticati rast proizvodnje kako bi se zadovoljila nova tražja, a sa druge strane povećaće i 
iznos štednje. 

Pored proizvodnog sektora na strani tražnje za finansijskim sredstvima veoma 

često   se   javlja   i   država.   Na   finansijskom   tržištu   državni   organi   dolaze   do   sredstava 
kojima finansiraju svoje funkcionisanje. 

U zavisnosti od toga koja komponenta finansijskog sistema ima veću   važnost 

finasijski   sistemi   se   dele   na   razlicite   grupe.   U   teoriji   generalno   postoje   dva   tipa 
finansijskog sistema i to

finansijski sistem zasnovan na bankama

 

i finansijski 

sistem zasnovan na tržištu hartija od vrednosti

.

Prvi tip finansijskog sistema zastupljen je recimo u Nemačkoj i Japanu, a drugi je 

karakterističan za Anglo-Američku privrednu praksu. 

Finansijski   sistem   baziran   na   bankama  

  povezuje

  se   sa   Nemačkim   tipom 

socijalne   ekonomije   ili   sa   Japanskom   administrativno   usmeravanom   ekonomijom. 
Industrijska politika sa dugoročnim planiranjem i veoma razvijenom mrežom socijalne 
sigurnosti odlikuju ekonomije ove dve zemlje.  Privredni sistemi organizovani na ovaj 
način   svojim   karakteristika   utiču   i   na   finansijski   sistem   ove   dve   zemlje.   Njihovim 
finansijskim   sistemom   dominira   nekoliko   velikih   univerzalnih   banaka   koje   su   tesno 
povezane sa industrijom, dok 

penzioni fondovi

 i slični tipovi institucionalnih investitora 

imaju   manje   značajnih   uloga.   U   ovom   sistemu,   odnos   između   onih   koji   obezbeđuju 
sredstva i onih koji sredstva koriste je direktan. 

Ovaj odnos se manifestuje i kroz vlasništvo banaka u kompanijama, što bankama 

omogućava da kontrolišu upotrebu sredstava i da utiču na upravljačku strukturu ovih 
kompanija.   Osnovni   mana   ovakvog   finansijskog   sistema   je   nedostatak   javno 
prezentiranih informacija Ograničena javna dostupnost informacija je direktna posledica 
specifičnih odnosa banke i kompanije. 

Koncentracija vlasništva je veoma velika tako da je preuzimanje kompanija od 

strane spoljnih investitora veoma retka pojava, pa tržiste kapitala ne igra bitnu ulogu u 
kontroli poslovanja. Prisustvo banke je vidljivo na svakom koraku: 

u odboru direktora

nadzornom   odboru

  i   slično.   Banke   pored   vlasništva   u   kompanijama,   predstavljaju 

zastupnike malih investitora. Investicione banke omogućavaju kompanijama da obezbede 
dodatni kapital posredstvom banke. 

Finansijski   sistem   zasnovan   na   bankama   je   vrlo   koncentrisan   i   uloga   finansijskih 
institucija, a pogotovo banaka je kljuena u njelilu. 

4

Finansijski   sistem  zasnovan   na   tižištu

  predstavlja  način   internacionalizacije  rizika  u 

odsustvu   bliske   veze   između   banaka   i   kompanija.   Tržiste   kapitala   je   ključno   u 
nadgledanju   rezultata   poslovanja   kompanija.   Tržiste   kapitala   pruža   mogućnosti   za 
spoljašnju kontrolu poslovanja kompanija. Ovaj model je baziran na širokoj, dostupnosti 
javnih informacija i na važnosti reputacije kompanije.  

Kontrola se zasniva na finansijskim procedurama i na sistemu javnosti infonnacija 

koji svaku proizvodnu jedinicu posmatra kao poseban profitni centar. Naime, ovde veliki 
broj   korporacija   uspastavlja   adnose   između   svojih   delova   kao   odnose   na   tržištu, 
institucionalni investitari dominiraju, dok su banke samo jedni od učesnika. 

U   kompanijama   prisutna   je   velika   disperzija   vlasništva,   taka   da   pojedinačni 

akcionari   ne   mogu   da   ostvare   veliki   uticaj,   pa   je   veoma   važna   naknadna   kontrala 
preuzimanja kompanije. 

Od industrijskog menadžmenta se očekuju visoke zarade na kapital i to u kratkom 

roku. U ovim kompanijama odnos duga i neto kapitala je nizak pa zbog toga banke ne 
mogu značajnije da utiču na upravljanje kompanijom. U slučaju da neka kompanija nema 
dobre rezultate poslovanja 

cene akcije

 te kompanije će padati na tržištu pa će ih akcionari 

prodavati. U ovoj situaciji zainteresovani ivestitori lako će doći do većinskog paketa 
akcija. 

Kao što možemo videti u tržišno orijentisanom finansijskom sistemu banke imaju 

sasvim   drugaciju   ulogu.   Akcijski   kapital   banaka   je   mali,   njihove   obaveze   prema 
preduzećima   su   depoziti   koji   su   uglavnom   po   viđenju.   U   bilansu   poslovnih   banaka 
sredstva se sastoje od iznosa gotovine i depozita kaji se nalaze kod Centralne banke, 
likvidne imovine koja se najvećim delom sastoji od državnih hartija. Osnovna poslovna 
aktivnost   banaka   je   prikupljanje   depozita   i   davanje   kredita   preduzećima   i   sektoru 
stanovništva. Banke pozajmljuju sredstva i nemaju bliske kontakte sa kampanijama. One 
su striktno zainteresovane za kamatnu stopu i redovnu naplatu odabrenih plasmana. 

2. OSNOVNI ELEMENTI FINANSIJSKOG SISTEMA 

Finansijski sistem mora biti tako postavljen da omogućava normalno 

fllnkcionisanje privrede, odnosno: 

1. obezbeduje neophodna sredstva plaeanja; 

2. olaksava obavljanje platnog prometa; 

3. mobilise finansijsku stednju; 

4. vrsi alokaciju slobodnih sredstava; 

5

background image

Slika 1.: Tok sredstava kroz finansijski sistem

Praksa   pokazuje   da   je  

indirektno   finansiranje

  po   obimu   mnogo   značajnije   u 

odnosu   na  

direktno

.   Postoji   više   razloga   za   takav   zaključak.   Naime,   zbog   veličine 

današnjih integrisanih internacionalnih finansijskih tržišta i brojnosti učesnika, kako na 
strani  

ponude

  tako   i   na   strani  

tražnje

,   teško   se   može   očekivati   da   će   u   jednom 

dinamičnom i složenom okruženju potencijalni individualni investitor napraviti optimalan 
investicioni   izbor   koji   bi   uskladio   njegove   preferencije   po   pitanjima   ročnosti   sa 
prihvatljivim   rizikom   i   očekivanim   prinosima.   Prepreke   tome   su,   na   primer:  

visoki 

informacioni   troškovi   tražnja

,  

visoki   transakcioni   troškovi   poslovanja

  (ukoliko   se   ne 

posluje  na bazi  ekonomije obima),  

izražen  problem  poverenja

  i  

problem asimetrične 

informisanosti.

 

Veoma važnu ulogu u ublažavanju ovih problema, kao i podizanju efikasnosti 

finansijskog poslovanja, uspešno obavljaju finansijski posrednici izvršavanjem sledećih 
funkcija:  

transformacija ročnosti

  (maturity intermediation),  

reduciranje transakcionih 

troškova

  i  

diversifikacija rizika

  (transaction costs reduction and risk diversification), 

mehanizam   plaćanja

  (payments   mechanism)   i  

ublažavanje   problema   asimetrične 

informisanosti

 (offsetting (he asymmetric information problem).

Pod finansijskim institucijama podrazumevamo posrednike u prenosu sredstava izmđu 

finansijski suficitarih

 i

 finansijski

 

deficitarnih transaktora

7

Želiš da pročitaš svih 32 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti