MERKANTILIZAM   

   
Merkantilizam    nastaje    XV-­‐og    veka    u    Zapadnoj    Evropi    i    vlada    do    prve    polovine   

XVIII   veka.   

Reč   merkantilizam   potiče   od   latinske   reči   

mercari

   

što

   

znači   "trgovati",   i   

od   

merx   

što   znači   "roba."

   

   

Merkantilisti    su    se,    prevashodno    bavili    prometom    (trgovinom),    a    manje   
proizvodnjom.    Smatrali    su    da    se    bogatstvo    može    steći    jedino    putem    spoljne   

trgovine   kao   i   da   se   bogatstvo   jedne   zemlje   meri   količinom   zlata   odnosno   srebra   
koji   ta   zemlja   poseduje.   Do   tih   plemenitih   metala   se   može   doći   samo   trgovinom   
sa    inostranstvom,    a    država    svojim    intervencionizmom    treba    da    u    prometu    sa   

inostranstvom    obezbedi    suficit.    Dakle,    merkantilisti    su    se    zalagali    za    snažnu   
državu    koja    treba    da    obezbedi    da    prodajom    svoje    robe    u    inostranstvu    zemlja   

zaradi   više   zlata   nego   što   je   morala   da   plati   za   uvoz   robe   iz   inostranstva.      
   

Merkantilizam   

se   u   celini   ne   može   smatrati   jedinstvenom   ekonomskom   teorijom.   

Nije    postojao    nijedan    merkantilistički    pisac    koji    je    predstavio    sveobuhvatnu   

šemu    idealne    ekonomije.    Merkantilistički    zapisi    su    stvarani    da    opravdaju   

odre

đene   radnje,   a   ne   da   istraže   najbolje   politike.

   

Ipak,   neki   racionalni   elementi   

merkantilizma    su    se    zadržali    i    u    savremenoj    makroekonosmkoj    politici,    kao    na   

primer:    protekcionizam    kao    sredstvo    zaštite    domaće    proizvodnje,    doktrina   

aktivnog   trgovinskog   bilans

a   

i

   

elementi   kvatitativne   teorije   novce   koji   treba   da   se   

nalaze   u   prometu.

   

   

Predstavnici    merkantilizma    su    Tomas    Man,    Džejms    Stjuart,    Antoan    De   
Monkretjen,   Antonio   Sera,   Žan   Bodin   itd.         

 

FIZIOKRATIZAM   

   
Fiziokratska   škola   je   ekonomsko   učenje   koje   nastaje   u   Francuskoj   u   XVIII   veku   i   

koje   za   najvažniju   delatnost   smatra   je   poljoprivredu.      

Fiziokrati    su    smatrali    da    se    jedino    u    poljoprivredi    obavlja    proizvodni    rad,    da   

industrija   i   zanatstvo   samo   prerađuju   poljoprivredne   proizvode,   a   da   trgovina   te   
proizvode   premešta   iz   ruke   u   ruku.   Bili   su   protiv   državne   intervencije   i   zalagali   
su    se    za    ekonomsku    samostalnost    svih    privrednih    subjekata    uz    prepuštanje   

privrede   prirodnim   zakonima   tržišta   –   laissez   faire,   laissez   paser   (neka   stvari   idu   
svojim   tokom).      

Fiziokratska    šk

ola

   

je   

nastala   

kao    kritika    feudalizma    i    zapostavljanja   

poljoprivrede.    Ime    je    dobila    od    grčkih    reči    “fysis”    (priroda)    i    “kratein”    (vladati)   

jer   je   zastupala   tezu   o   organizaciji   društva   na   temelju   prirodnog   poretka.   

   

   
Fiziokratski    ideal    prirodnog    poretka    oličavaju    i    načela    na    kojima    se    on    temelji:   

jedinstvo   vlasti,   prosvećivanje   naroda,   zemlja-­‐jedini   izvor   bogatstva,   bezbednost   
svojine,    ne    sme    biti    šetnog    poreza,    povlastice    za    produktivne    avanse,   
zemljoradnji   treba   dati   prvenstvo,   korisno   je   imati   bogate   zakupce,   umnožavanje   

   

   

2   

stoke,   dobra   cena.   

Fiziokrati    su    prvi    pokušali    objasniti    pojavu    ekonomskog    viška    i    kružni    tok   

privrede.      

Najistaknutiji   predstavnik   fiziokrata   bio   je   Fransoa   Kene   koji   se   ujedno   smatra   i   

autorom   temelja   makroekonomije.   

   

KLASIČNA   EKONOMIJA   

   

Klasična    ekonomija    započinje    sa    pojavom    ekonomske    misli    Vilijama    Petija,    a   
nastavlja   preko   Adama   Smita   i   zvršava   se   Dejvidom   Rikаrdom   koji   ujedno   čine   i   

najvažnije   predstavnike   ove   škole.      

Nаjviše    se    rаzvilа    u    vreme    industrijske    revolucije,    odnosno    u    dobа    liberаlnog   

kаpitаlizmа   (sredinа   17.   vekа   do   polovine   19.   vekа).      

Škola   klasične   ekonomije   pod   kategorijom   bogatsvo   jednog   naroda   podrazumeva   
količinu   proizvedenih   dobara   u   svim   oblastima   nacionalne   privrede   u   vremenu   

od   jedne   godine   (Adam   Smith,   “Bogatstvo   naroda”).   

U   osnovi   učenja   klasične   ekonomije   je   ekonomski   liberalizam   –   slobodno   tržište   i   

slobodna    konkurencija    kao    najbolji    regulatori    funkcionisanja    privrednih   
aktivnosti.    Država    ne    treba    da    se    meša    u    privredni    život    već    treba    da    vrši   

određene   javne   poslove   i   obezbeđuje   sigurnost   građana.   Polaze   od   teorije   da   ne   
postoji   nevoljni   oblik   zaposlenosti   i   da   privatna   svojina   u   potpunosti   iskorišćava   
svoje   faktore   proizvodnje.   

David   Rikardo   kao   predstavnik   klasične   političke   ekonomije   (najznačajnije   delo   
„Principi    političke    ekonomije    i    oporezivanja“    iz    1817.    godine)    razvio    je    teoriju   

radne    vrednosti    po    kojoj    vrednost    robe    određuje    rad    koji    je    uložen    u    njenu   
proizvodnju.      

Klasična   škola   je   ekonomsku   teoriju   podigla   na   nivo   nauke.   Zadatak   ekonomske   
teorije    bio    je    otkrivanje    zakonitosti    koje    determinišu    društvenu    proizvodnju,   
razmenu,   raspodelu   i   potrošnju.   Izdvajaju   tri   tržišta   1.   Tržište   robe,   2.   Rada   i   3.   

Kapitala.    Ključni    instrument    za    uspostavljanje    ravnoteže    na    ovim    tržištima    su:   
nivo   cene,   realna   zarada   i   kamatna   stopa.   

Klasična   ekonomija   pokrila   je   čitavo   ekonomsko   polje   istraživanja,   sa   naglaskom   
na    privredni    rast,    medjunarodnu    trgovinu,    monetarnu    ekonomiju    i        javne   
finansije.   

Doprinos    klаsične    političke    ekonomije    je    i    u    tome    što    su    preneli    ekonomskа   
istrаživаnjа    iz    oblаsti    prometа    u    oblаst    proizvodnje,    istаkli    i    rаzrаdili    pitаnje   

vrednosti   robe   i   rаspodele   među   člаnovimа   društvа.      

MARKSISTIČKA   EKONOMIJA   

   
Marksizam    predstavlja    skup    socijalnih,    političkih    i    ekonomskih    teorija    koje    je   

razvio   Karl   Marks   u   19.   Veku.   
   

background image

Želiš da pročitaš svih 8 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti