STUDENT: Siniša Smiljanić

STUDIJSKA GRUPA: dvopredmetni studij HJK/EJK

KOLEGIJ: Svjetska književnost od romantizma do postmodernizma

PROFESOR: dr. sc. Danijela Bačić-Karković, izv. prof.

ASISTENT: Kristina Posilović, prof.

AKADEMSKA GODINA: 2009./2010

.

NIKOLAJ VASILJEVIČ GOGOLJ: 

KABANICA

(seminarski rad)

U Rijeci, 08. svibnja 2010. god.

SADRŽAJ:

1. UVOD.....................................................................................................................................3

2. STRUKTURA I STIL GOGOLJEVE 

KABANICE

................................................................4

3. TEME GOGOLJEVE 

KABANICE

.........................................................................................7

3.1. birokratska i klasna opresija običnoga čovjeka........................................................7

            3.2. birokratska nesposobnost.........................................................................................8

3.3. podcijenjena niža klasa.............................................................................................9

4. GLAVNI LIKOVI................................................. ...............................................................10

4.1. Akakije Akakijevič Bašmačkin..............................................................................10

4.2. 

uvažena ličnost

.......................................................................................................12

5. KABANICA KAO SIMBOL................................................................................................13

6. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................14

7. LITERATURA......................................................................................................................15

2

background image

2. STRUKTURA I STIL GOGOLJEVE 

KABANICE

Kabanica  

je vjerojatno najpoznatija Gogoljeva pripovijest i na svojevrstan je način 

oličenje Gogoljeva specifičnog spoja realističnoga i fantastičnoga, spoja koji je Gogoljevim 

prozama davao dojmljivost i otvarao zanimljivu mogućnost da se jedan logično i racionalno 

završen   događaj   produži   u   fantastičnom   nastavku   priče   koji   nosi   znakovitu   simboliku   i 

predstavlja neočekivanu poentu u kojoj je tako izrečena poruka posebno dojmljiva čitatelju.

1

To   je   novela   Nikolaja   Gogolja   čija   je   priča   naizgled   vrlo   jednostavna.   Mali   (fizički, 

intelektualno, emocionalno i prema društvenom položaju) činovnik odlučuje nabaviti novu 

kabanicu   koja   postaje   vrhunac   i   san   njegova   života.   Prvu   noć   kada   Akakije   Akakijevič 

Bašmačkin obuče novu kabanicu, otmu mu je u mračnoj ulici. On umire od tuge i njegov duh 

luta u potrazi za svojom kabanicom. Ovo bi bila ukratko predstavljena osnovna zamisao, tj. 

priča   djela,   međutim,   prava   priča   nije   sadržana   u   samoj   fabuli,   već   u   Gogoljevu   stilu, 

književnim postupcima i unutrašnjoj strukturi djela, koja otkriva same teme i smisao djela.

2

Gogoljeve stil u 

Kabanici 

je jednostavan i izravan. On prezentira priču običnoga čovjeka koji 

trpi   opresiju   i   ismijavanja   bezosjećajnog   birokratskog   društva   u   carskoj   Rusiji   tijekom 

vladavine cara Nikolaja II. Gogolj vještim portretiranjem i svojim tipičnim, gogoljevskim 

humorom,   začinjenim   gorčinom   naglašava   naizgled   beznačajne   detalje   i   događaje,   te   ih 

dovodi do groteske kako bi upozorio na zlostavljanje koje trpi obični čovjek.

3

 Već u samoj 

ekspoziciji djela Gogolj uvodi dvije ključne misli kojima uvodi svoju novelu i svoga junaka u 

duh vremena i njegov književni trenutak. Obje misli su u zaštitnoj funkciji junaka.

4

(...)danas svaki pojedinac smatra da uvreda nanesena njemu predstavlja uvredu za cijelo  

društvo. Ako je to duh novog vremena, kako očito kaže pisac, onda moj junak, ma kakav bio,  

tipičan ili izuzetan, ima pravo na takav tretman.(...)Vječiti titularni savjetnik na čiji račun,  

kao što je poznato, do danas prave šale do mile i volje i vježbaju se razni pisci koji imaju  

običaj dostojan pohvale da nalijeću na one koji ujedaju.(...)

5

1

 Merkler, D.: 

Vodič kroz srednjoškolsku lektiru

, Školska knjiga, Zagreb, 2002., str. 117.

2

 http://www.klub.posluh.hr/lektira/analize/kabanica.htm 

3

 Flaker, Aleksandar: 

Ruski pripovjedači XIX stoljeća

, Školska knjiga, Zagreb, 1961., str. 5.

4

 Kusturica, N.

: Iz Gogoljeva Šinjela u Čehovljevu futrolu

, Izraz, 30, 12 (1986), str. 661.

5

 Gogolj, Nikolaj Vasiljevič: 

Kabanica i druge pripovijetke

, Europapress holding, Zagreb, 2008., str. 2. 

4

On se ovim riječima ograđuje od mogućih prigovora u pogledu junakove tipičnosti, odnosno 

izuzetnosti. On se je principom humanizma u duhu svoga vremena, koji ima revolucionarnu 

vrijednost, ipak potrudio da pokaže tipičnost svoga junaka.

(...)u departmanu su saznali za smrt Akakija  Akakijeviča  i  već  sutradan je  na njegovom  

mjestu   sjedio   novi   činovnik,   mnogo   viši   od   njega   koji   nije   ispisivao   slova   uspravnim  

rukopisom već mnogo nagnutije i kosije.(...)

6

Gogolj ovdje ironizira razlike koje se odnose na uzrast i rukopis, te na taj način potvrđuje 

tipološku istovjetnost staroga i novoga činovnika. Gogoljeva pripovijetka se ne odnosi samo 

na   čovjeka   sličnoga   materijalnog   položaja   i   ranga.   Na   svim   stupnjevima   činovničke 

hijerarhijske   ljestvice,   utemeljene   na   podčinjavanju   jedne   kabanice   drugoj,   stvara   se   tip 

čovjeka bliskog psihološkom sklopu Akakija Akakijeviča. Onaj isti general, koji je svojom 

grubošću   dokrajčio   Akakija   Akakijeviča   se   u   trenutku   kada   mrtvi   Akakije   traži   njegovu 

kabanicu u zamjenu za svoju ponaša slično njemu.

7

(...)Ma kako izgledao kao čovjek jake volje u kancelariji i pred potčinjenim, i mada bi svak ko  

bi pogledao na njegov muževni izgled i figuru povikao: Uh, kakav karakter! – ovoga puta on  

je slično mnogim koji imaju junačan izgled, osjetio takav strah da se nije bez razloga počeo  

bojati da mu ne pozli. Čak je sam veoma brzo svukao svoj šinjel.(...)

8

Ovakvim ironičnim postupkom Gogolj želi ustvrditi kako ustvari nema principalne razlike 

između potlačenog činovnika nižeg i bahatog činovnika višeg položaja. Gogolj u svoje djelo 

ubacuje fantastiku kako bi svoju tipizaciju doveo do svojevrsne simbolike  i univerzalnog 

smisla. Ta groteskna fantastika u realističkoj pripovijesti se stilski i kompozicijski doima kao 

dodatak, ali taj dio je ustvari u funkciji epiloga, nečega što nije integralni dio teksta novele.

9

Taj fantastični, nerealistični dio Gogolju služi kao svojevrsni simbol božanske pravde. Kad se 

Akakije   Akakijevič   vraća   iz   mrtvih   on   simbolizira   božansku   odmazdu,   te   tako   postaje 

tiraninom   birokrata   koji   se   okomljuju   na   slabije   od   sebe,   tj.   na   niže   činovnike.   Osim 

naglašavanja   grotesknog   tonaliteta   same   priče   taj   dio   ima   i   svrhu   svojevrsnog   autorova 

6

 Ibid., str. 33.

7

 Kusturica, N.

: Iz Gogoljeva Šinjela u Čehovljevu futrolu

, Izraz, 30, 12 (1986), str. 662.

8

 Gogolj, Nikolaj Vasiljevič: 

Kabanica i druge pripovijetke

, Europapress holding, Zagreb, 2008., str. 37.

9

 Kusturica, N.

: Iz Gogoljeva Šinjela u Čehovljevu futrolu

, Izraz, 30, 12 (1986), str. 663.

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti