Uporedna analiza kvaliteta i bezbednosti hrane iz organske i konvencionalne proizvodnje
Univerzitet u Beogradu
Poljoprivredni fakultet
Master rad
Uporedna analiza kvaliteta i bezbednosti hrane iz
organske i konvencionalne proizvodnje
Mentor: Student:
Prof. dr Snežana Oljača Sofija Knežević ZA 13/54
Zemun, februar 2015.

4
hrani. Prvu analizu koja će biti obrađena je objavio Istraživački institut za organsku
poljoprivredu (FiBL) 2006. godine, pod nazivom ,,Kvalitet i bezbednost proizvoda iz
organske proizvodnje’’. Druga analiza pod nazivom ,,Kvalitet hrane iz organske
proizvodnje’’ je objavljena 2012. godine od strane grupe autora, a treća meta-analiza sa
najvećim brojem pregledanih naučnih radova je objavljena u Britanskom časopisu o ishrani
(British journal of nutrition) u julu 2014. godine pod nazivom ,,Veće koncentracije
antioksidanata, manje koncentracije kadmijuma i manja učestalost pojave pesticida u hrani
iz organske proizvodnje: sistematičan pregled literature i meta-analiza’’. Na izradi treće
meta-analize je učestvovalo 18 stručnjaka iz različitih oblasti istraživanja (poljoprivredne
nauke, biologija, veterinarska medicina i nutricionisti). Urađen je pregled 343 do tada
objavljene analize (ponderisane i neponderisane analize) koje sadrže potrebne podatke za
ovakvu meta-analizu i koje pokazuju značajne razlike u pogledu kvaliteta i bezbednosti
hrane iz organske u odnosu na hranu iz konvencionalne proizvodnje. U zaključnim
razmatranjima biće urađena komparativna analiza podataka za svaku korisnu i štetnu
supstancu.
5
Kvalitet i bezbednost hrane
Kvalitet i bezbednost hrane je u svetu danas tema mnogobrojnih istraživanja, pa se
definicija ovog termina stalno menja i dopunjava. Polazna tačka svakog istraživanja su uvek
koncentracije korisnih i štetnih materija koje se nalaze u određenom prehrambenom
proizvodu. Razvojem nauke, tehnologije i svesti kod ljudi, neki od istraživača su počeli da
zastupaju mišljenje kako je kvalitet i bezbednost hrane potrebno sagledati mnogo šire od
merenja koncentracije korisnih i štetnih materija, tj. sve sagledati kroz jedan holistički
model [49]. Ideju o ovakvom pristupu u određivanju kvaliteta hrane počeo je da zastupa
Vogtman (1991) koji je usvojio da se kvalitet hrane evaluira na osnovu analitičkih i
holističkih kriterijuma, i da se sagleda kroz jedan holistički model [55]. Njegovu ideju su
nastavili da slede Kal i saradnici (2012) koji postavljaju model za određivanje kvaliteta
organske hrane uzimajući u obzir standarde IFOAM-a, evropske propise i mišljenje
potrošača [40]. Prema mišljenju ovih autora kvalitet hrane bi trebao da se sagleda kroz
nekoliko kriterijuma:
-
procenu kvaliteta tehnološkog procesa tokom proizvodnje hrane,
-
nutritivnu vrednost krajnjeg proizvoda,
-
senzorni kvalitet proizvoda,
-
biološku vrednost i
-
etičku vrednost.
Kvalitet tehnološkog
procesa tokom proizvodnje hrane je veoma važan za dobijanje
krajnjeg proizvoda zadovoljavajućeg kvaliteta. U lancu proizvodnje hrane je bitno voditi
računa o mnogim faktorima koji mogu pogoršati kvalitet krajnjeg proizvoda, kao što je
kvalitet zemljišta, primena đubriva i sredstava za zaštitu bilja, primena lekova, kvalitet
vode za navodnjavanje, itd. jer su to sve potencijalno kritične tačke u kojima može doći do
kontaminacije hrane. Nakon dobijanja krajnjeg proizvoda mora se voditi računa o načinu
njegove prerade, skladištenja i transporta kako ne bi došlo do njegove kontaminacije, što
znači da održavanje kvaliteta i bezbednosti hrane zahteva monitoring u čitavom lancu
proizvodnje hrane [5, 43].
Nutritivna vrednost
se odnosi na sadržaj sastojaka koji mogu da poboljšaju ili
pogoršaju kvalitet krajnjeg proizvoda. Sastojci koji poboljšavaju kvalitet krajnjeg proizvoda
su pre svega primarni nutrijenti (proteini, ugljeni hidrati i masti), vitamini, minerali,
sekundarni metaboliti biljaka, sadržaj suve materije, i sadržaj dijetetskih vlakana. Ovih
sastojaka je poželjno da bude što više, kako bi i sam kvalitet proizvoda bio bolji. S druge
strane, sastojci koji narušavaju kvalitet krajnjeg proizvoda ukoliko se nađu u
koncentracijama koje mogu štetno uticati na zdravlje ljudi i životnu sredinu su ostaci

7
Dobrobit životinja
je takođe jedan od parametara etičke vrednosti. Ekološki
nastrojeni potrošači su sve više svesni da su bitne i metode u stočarskoj proizvodnji kako bi
se postigao dobar kvalitet krajnjih proizvoda (npr. smanjenjem broja životinja po jedinici
površine smanjuje se agresija među životinjama, postiže se prevencija bolesti, itd) [49].
Sva objavljena istraživanja do sada obuhvataju podatke o sadržaju korisnih i štetnih
sastojaka, a neka od njih sadrže podatke o senzornom kvalitetu proizvoda, uticaju na
zdravlje ljudi i životnu sredinu. Još uvek ne postoji objavljeno istraživanje koje se bazira na
holističkom modelu zbog toga što ono zahteva velika finansijska ulaganja i vremenski
dugoročna istraživanja. Postavljanjem ovakvog modela napravljen je veliki napredak kada
je u pitanju procena kvaliteta i bezbednosti hrane iz određenog načina poljoprivredne
proizvodnje, i sigurno je da će se veliki broj narednih istraživanja zasnivati upravo na
njemu.
Uporedna analiza supstanci koje poboljšavaju kvalitet proizvoda
Supstance koje poboljšavaju kvalitet krajnjeg proizvoda su proteini, ugljeni hidrati,
masti, vitamini, minerali, sekundarni metaboliti biljaka, sadržaj suve materije i vlakana. Da
bi krajnji proizvod imao dobar kvalitet on mora da sadrži dovoljne količine, ili da ima dobar
odnos odeđenih korisnih materija (npr. dobar odnos n-3 i n-6 masnih kiselina).
Proteini
Proteini, zajedno sa mastima i ugljenim hidratima predstavljaju primarne hranljive
supstance koje snabdevaju organizam energijom neophodnom za njegovo pravilno
funkcionisanje. U zavisnosti od svoje građe, proteini sprovode niz različitih aktivnosti
unutar organizma. Prvi i osnovni zadatak proteina je njihova neophodnost u procesu rasta
i razvoja [61].
Sve tri obrađene meta-analize su pokazale da je sadržaj proteina u žitaricama koje
potiču iz organske prizvodnje niži u odnosu na žitarice iz konvencionalne proizvodnje [5, 8,
49], ali su rezultati nekih istraživanja pokazali da je kvalitet proteina (uzimajući u obzir
sastav esencijalnih amino kiselina) znatno bolji u žitaricama iz organske proizvodnje, jer je
odnos korisnih amino kiselina u njima uravnoteženiji (tabela 1) [4, 46].
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti