Poslovna komunikacija
SEMINARSKI RAD IZ OSNOVA MENADŽMENTA
TEMA
Poslovna komunikacija
1
SADRŽAJ
Uvod.................................. ……………………………………………………..3
Komuniciranje kao sadržaj i forma društvenih aktivnosti…..…………4
Poslovno komuniciranje......................................................................6
Sredstva komuniciranja....................................................................10
Elementi sistema komuniciranja.......................................................12
Kanali komuniciranja.........................................................................13
Osnovne karakteristike procesa komuniciranja.................................13
Smetnje u komuniciranju...................................................................14
Zaključak…………………………………………………………………………..15
Literatura…………………………………………………………………………..16
2

Pod komuniciranjem se takođe podrazumeva i mehanizam međusobne
razmene poruka između različitih osoba, pomoću koga ljudski odnosi (poslovni,
društveni, lični i dr.) egzistiraju i razvijaju se.
Sama komunikacija se definiše kao svesni odnos među jedinkama, pri čemu se
veza među njima uspostavlja verbalnim, vizuelnim,taktilnim ili nekim drugim
znakovima.
Komuniciranje kao sadržaj i forma društvenih aktivnosti
Komunikacije su veoma važan aspekt društvenih aktivnosti ljudi. Upravo,
zahvaljujući komunikacijama, u dugom hodu istorije, stvorili su se uslovi za
izvanredan civilizacijski napredak.
Veliki društveni sistem u kome svi egzistiramo je sastavljen iz više podsistema
ljudskih odnosa, kao sto su:
-
ekonomski,
-
pravni,
-
ideoloski,
-
komunikacisko-informativni
-
i drugi.
Svaki od ovih sistema ima i svoj sistem komuniciranja, koji i pored sličnosti sa
drugima ima i svoje specifičnosti. U okviru toga komunikativna infrastruktura i
komunikativna praksa se mogu smatrati vidovima elementarne nadgradnje na
kojima egzistira antropokosmos i savremeno društvo.
4
Komunikativna aktivnost u tom smislu funkcioniše kao mehanizam različitih
ličnih i društvenih akcija, koje su najčešće determisane određenim ciljem, pa se
na osnovu toga i oblici ponašanja u privredi i drustvu mogu tretirati posebno
kao privredni (proizvodni, trgovinski…),politički, kulturni, moralni i drugi.
Komunikacija se na taj način javlja u funkciji ekonomskog, kulturološkog, i
socijalnog mehanizma, koji preko direktne interpersonalne komunikativne veze
ili preko masovne difuzije informacija u prostoru i vremenu, omogućava
funkcionisanje društva na savremenim osnovama.
Tehnološki posmatrano, kroz proces komuniciranja dovode se u vezu subjekti
komunikacionih činova ( pojedinci ili grupe) sa ciljem komuniciranja.
Sistem komuniciranja i samo komuniciranje mogu se posmatrati u dve ravni:
a)
dinamički
, kao ukupnost ljudskih aktivnosti i odnosa i
b)
statički
, kao sitem organizovanih institucionalnih formi sa pripadajućom
infrasrukturom, preko koje se komuniciranje i vrši.
Kodifikacijom i standardizacijom određenih komunikacionih aktivnosti
omugućeno je da ljudski odnos zasnovan na komunikaciji postane masovno-
posredovani (preko medija) ili intrpesonalni akt, koji ima svoju vrednosnu
dimenziju u strukturi ljudskih odnosa I na ekonomskom i na širem društvenom
planu.
Modelski posmatrano osnovni subjekt komunikativnog čina su komunikator
(pošiljalac poruke) i recepijent (primalac poruke). Jasno je da je u procesu
neizmenične razmene poruka komunikator postaje recepijent i obrnuto, za
razliku od informisanja, na primer, koje je jednostran proces – usmeren samo od
komunikatora ka recepijentu.
Znatan deo komunikacionih aktivnosti zasnovan je i na simboličkim ritualima,
koji komuniciranje društveno kodifikuju i daju mu odgovarajucu vrednosnu
dimenziju (identitet) bitnu u kulturnom, ekonomskom i društvenom svetu u
kome živimo.
Komunikološki univerzum ljudi obuhvata vrlo sirok krug realnih i simbolickih
sadržaja, gde pored ostalog spadaju:
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti