1. UVOD
Globalizacija ne poznaje nacionalne granice. Postavlja se pitanje kakva će biti uloga
država u buducnosti. Ni vlade država ne znaju kako da se postave u odnosu na proces
globalizacije. Ona ima uticaja na ljude u svim zemljama. Radnici u zemljama u razvoju često se
susreću sa strogom i krutom politikom Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske
banke. Sa kontinuiranim porastom investicija multinacionalnih kompanija (MK) i porastom u
udjelu svjetske trgovine , globalizacija suočava ljude sa globalnom ekonomijom preko njihovih
radnih mjesta. Globalizacija ima uticaja i na plate i na radne uslove radnika. Međutim značajno
se povećavaju međunarodne investicije kroz multinacionalne kompanije. Dolazi do velikog
kretanja kapitala. Globalizacija može donijeti i opasnost iskljucenja dijela svjetske populacije,
probleme povećanja stope nezaposlenosti, promjenu podjele nacionalnog dohotka itd. Raskorak
izmedu bogatih i siromašnih se povećava. U svijetu u kome je globalizacija jedan od
najaktivnijih procesa, možemo govoriti o mnogim multinacionalnim kompanijama koje su
zahvaljujući ovom procesu dostigle svoju rasprostranjenost i ustoličile se u samom vrhu svjetske
ekonomije.
2. GLOBALIZACIJA
2.1 Pojam globalizacije
Prije 1980-te godine pojam globalizacije gotovo je nepoznat. Danas se taj pojam
upotrebljava vrlo često, svaki put kada se pokušavaju objasniti I razumjeti promjene koje su
zahvatile društvo u cjelosti od tada. Naime, osamdesetih godina započeo je skup procesa koji će
bitno izmijeniti sliku svijeta kakvog smo poznavali.
Pojam globalizacije nije jednostavno definisati. Korijeni potiču od latinske riječi
globus
, što
znači cjelokupan ili ukupan. ”Oxford Dictionary of New Words” tvrdi da je značenje riječi
oblikovano pod snažnim uticajem Marshalla McLuhana i njegove teze (metafore) o globalnom
selu (
the
world as a global willage
). Riječ globalizacija upućuje na nešto što je globalno, tj.što se
odnosi na čitav svijet, na čitavu planetu.
Ne postoji jedna jedinstvena definicija globalizacije, upravo zbog njene složenosti, pa ju je
moguće tumačiti kroz prizmu ekonomije, politike, sociologije i ostalih nauka.
Pojednostavljeno možemo reći da je globalizacija skup prekoograničenih procesa, pokrenutih
nezapamćenim razvojem moderne tehnologije, koji je doveo do ubrzanja ekonomskih procesa, a
koji se odražava u socijalnoj, političjoj, kulturnoj I svim drugim područjima sveukupnog života,
dakle globalnog je, svjetskog značenja.
Globalizacija svjetske privrede ima za cilj stvaranje jedinstvenog privrednog sistema svjetskih
razmjera koji bi funkcionisao prijema tržišnim zakonitostima. U njemu bi organizacija
proizvodnje roba i pružanja usluga prijelazila granice nacionalnih država. Iako ideja o izgradnji
ovakvog sistema potiče iz daleke prošlosti uslovi za njeno ostvarivanje nastali su tek u nekoliko
poslednjih decenija. Geografska otkrića u 15. vijeku, potom razvoj merkantilizma u 17. i 18.
vijeku znatno su pojačali svjetsku trgovinu i međunarodnu razmjenu. S tim ciljem najrazvijenije
evropske zemlje osnivale su trgovačka udruženja koja su širom svijeta imala svoje ogranke.
Izgradnja, modernizacija i početak industralizacije, doveli su u 19. vijeku do velikog
kolonijalnog širenja vodećih evropskih država, čime je ovaj proces znatno ojačao.
2
d)
Kulturalna
. Razvijena, uznapredovala tehnologija takođe znači olakšan pristup i
komunikaciju s drugim kulturama. Pojačana trgovina i trgovinski tokovi takođe idu u
prilog tome. Svijet globaliziran u jednu zajednicu znači i isprelitanje različitih svjetskih
kultura. Međutim, nisu rijetke kritike na račun globalizacije u području kulture - zbog
dominatnog svjetskog položaja SAD-a - da je ona zapravo put ka uniformnosti svijeta,
zahvaljujući istoj takvoj dominaciji američke culture i jezika u odnosu na druge culture.
Mnogi se pribojavaju da je globalizacija zapravo “amerikanizacija” ili pozapadnjenje
svijeta.
e)
Ekološka.
S jedne strane ekološka globalizacija upućuje na ekološke probleme
uzrokovane, između ostalog, pojačanom modernizacijom i industrijalizacijom. S druge
strane, ova dimenzija upućuje na globalno osvještenje ili barem njenu nužnost, te
globalnu odgovornost prema problemima kao što su globalno zagađenje, ozonske rupe,
toksično zagađenje i izumiranje pojedinih životinjskih i biljnih vrsta. To su problemi koje
država niti pojednici ne mogu rješavati sami, nego su oni globalno pitanje. Priroda, okoliš
i živi svijet nisu ničija, a opet su zajednička, globalna svojina, pa prema tome zahtijevaju
i globalnu brigu i pristup.
Najčešći spominajni
uzroci
globalizacije su :
-
razvoj tehnologije,
-
brzina i troškovi transporta,
-
kraj hladnog rata,
-
globalni problem
-
liberizacija.
- Tehnološka revolucija, a pogotovo napredak u području razmjena informacija i u području
komunikacija (internet), bez sumnje su odigrale i igarju jednu od najznačijnih uloga u nastanku i
razvoju globalizacije. Internet s više aspekata prestavlja oznaku globalizacije. Bez ove
tehnologije bile bi nezamislive mnoge značajke i aktivnosti globaliziranog društva-globaliziranje
finansijskog tržišta, prebacivanjem globalnih suma novca s jedne strane globusa na drugu, što se
odvija u vremenskim intervalima djelića jedne sekunde, organizacija transnacionalne
proizvodnje i još mnogo toga.
4
- Nevjerovatan porast trgovine kao bitan element ekonomske globalizacije ima za posljedicu
smanjenje troškova transporta i njegovo ubrzanje. Ovo posebno vrijedi za uslužni sektor:
proizvodi kao što su software i baze podataka šalju se u vremenu mjerenom sekundama s jednog
na drugi kraj svijeta.
- Kraj Hladnog rata često se spominje kao jedan od uzroka globalizacije. Za trajanja
hladnoratovske podjele svijeta na Istok – Zapad, bilo je i manje suradnje između država. Padom
ove granice – tzv. Čelične zavjese 1989/90., kontakt i suradnja među državama su se
intenzivirali. Bivše države 'istočnog bloka' otvorile su se i izašle na svjetsko tržište. Sve više
država se odlučuje za demokraciju i tržišnu ekonomiju, što onda predstavlja vodeće principe
njihova daljnjeg razvoja.
- Globalni problemi koji se više ne mogu rješavati na pojedinačnoj razini država i regija udigrali
su važnu ulogu u razvoju svijesti. Globalni problemi, kao što su oštećeni ozonski omotač, kisele
kiše ili izumiranje pojedinih životinjskih i biljnih vrsta te kvaliteta ljudskog života zahtijevaju
globalnu politiku i globalnu svijest. Osim svjetskih država, ovim pitanjima bave se međunarodne
organizacije poput Green Peacea ili Amnesty internationala, te druge organizacije koje djeluju na
globalnoj razini. To su također pokazatelji nastanka jednog jedinstvenog svjetskog društva.
- Kritičari globalizacije ukazuju na to da globalizacija više nije prisilni proces, već da su njeni
procesi nastali kao posljedica politike dereguliranja pod vodstvom SAD-a nakon Drugog
svjetskog rata. Liberalizacija svjetske trgovine u okvirima GATT-a, odnosno WTO-a, rezultirala
je ovakvim razvojem.
2.3 Pojava i oblici globalizacije
Globalizacija svjetske privrede usko je povezana sa društvenim i ekonomskim razvojem,
a žarišta međunarodne saradnje uvek su bila najrazvijenije zemlje, tj. države i kompanije koje
imaju znanje, robu, kapital i informacije. Slabije privredno razvijene zemlje, dakle one u kojima
se većina stanovništva bavi primarnim djelatnostima, najmanje su okrenute međunarodnoj
saradnji, budući da skromnu proizvodnju stanovništvo uglavnom koristi za zadovoljavanje
vlastitih potreba (ne razmjenjuju čak ni svoje tradicionalne proizvode).
5
a dovodii do pojave tzv. "čistije" industrije koja proizvodi bez otpadaka i tehnoloških parkova
kao simbola novih industrijskih prostora. Promjene u organizaciji industrije ogledaju se kroz
proces disperzije proizvodnih pogona u pristoru (policentrični raspored) kao i stvaranju manjih i
samostalnih jedinica u pogledu odlučivanja i djelovanja. Proces reformacije industrije i
prijelazak u postindustrijsko doba ima i nekih negativnih odlika kao što su:
1. Još veće raslojavanje svijeta na privredno razvijene i nerazvijene zemlje
2. Neravnomjeran razmještaj i struktura svjetskog stanovništva
3. Sve veća nezaposlenost
4. Protekcionizam među razvijenim zemljama (veća saradnja među njima)
5. Prijezaduženost nerazvijenih zemalja
6. Narušavanje ekološke ravnoteže na Zemlji, itd.
Za globalizaciju svjetske privrede, nacionalne države svojim katkad zatvorenim
granicama mogu biti velika prepeka. Granice koje su nastale u doba industrijske revolucije kako
bi se strogom kontrolom zaštitila domaća proizvodnja, nakon jačanja domaćih kompanija postale
su kočnica daljeg razvoja. Prijedviđa se da će značenje nacionalnih država u oblikovanju svjetske
privrede, djelovanjem procesa globalizacije, gubiti na važnosti te da će istovremeno slabiti i
značaj državnih granica, što ne znači da će nacionalne države nestati. Njihovo političko
odlučivanje važno je u stvaranju međunarodnih finansijskih i trgovačkih ustanova, a uz to imaju
važnu ulogu u razvoju infrastrukture za potrebe nacionalnih privreda (putevi, željeznice,
aerodromi, luke itd.). Dinamika globalizacije prijedstavlja poseban problem jer nerazvijene
zemlje, otvaranjem vlastitog tržišta, postaju plijen razvijenih budući da se njihova tehnološki
zaostala proizvodnja ne može nositi s proizvodnjom razvijenih zemalja, usled čega jačaju pokreti
protiv globalizacije. Kao odgovor na procese globalizacije javljaju se regionalni (nekad čak i
nacionalni pokreti) pokreti sa ciljem jačanja regionalne (nacionalne) pripadnosti čiji su razlozi
politički, privredni i kulturni, a njima su zahvaćene mnoge zemlje. Navešćemo primere
razvijenih evropskih zemalja u kojima se javljaju ovi regionalni pokreti: Španije (Baskija i
Katalonija), Francuske (Alzace, Bretanja, Korzika) i Belgije (Flandrija i Valonija). Nasuprot
njima postoje privredni regionalni pokreti čiji je cilj privredna saradnja na temelju korišćenja
komplementarnih prijednosti u sklopu državnih granica, ali i izvan njih.
7
