Osnovi sociologije (1. deo)
1. NAUKA
Da bi se definisala nauka potrebno je odrediti njen najblizi rodni pojam,a za to postoji bar
5 mogucnosti:
Ako nauku definisemo kao vrstu ljudskog saznanja onda je osnovni cilj nauke
saznavanje istine. Naucnici polaze od predpostavke da svet postoji I da se istina o
njemu moze saznati.
Ako nauku definisemo kao duhovnu tvorevinu onda moramo znati da postoje
sledece duhovne tvorevine (Prema Radomiru Lukicu):
Drustvena otkrica-Otkrivaju svet onakav kakav jeste.Tu spada nauka
ideologija,religija I filozofija.Svaki naucnik ima veliku zelju da otkrije istinu. To
zahteva mukotrpni rad,mada nam se ponekad cini da naucna otkrica dolaze
iznenada I neocekivano.U retkim trenucima,kada naucnik nadje resenje nekog
problema,tada se naucno stvaralastvo zaista priblizi umetnickom delu.
Drustveno stvaralastvo-Spada stvaranje,vrednosti,umetnosti. Umetnost takodje
ima saznajnih elemenata,ali je umetnicka istina za razliku od naucne istine
suvise emotivna I intuitivna. Umetnicka istina je logika srca a nelogika razuma
(Blez Paskal) Bez obzira na to umetnost ipak moze dati doprinos nauci.
Drustvena pravila-Su razni drustveni propisi (pravni,moralni,zakonski itd). Ona
su normativni iskazi a naucna pravila su indikativni. To znaci da drustvena
pravila kao normativni izrazi propisuju ono sto bi trebalo da bude,a naucna
pravila tvrde ono sto jeste. Naucni zakoni se otkrivaju a drustvena pravila se
donose (npr zakon se donosi)
Ako nauku definisemo kao oblik drustvene svesti onda je ona drustveni proizvod.
Karl Marks je isticao da nauka nema klasni karakter I da ona izrazava opsti
interes. U slucaju da ona izrazava neki posebni interes onda je rec o ideoloskom
iskrivljavanju nauke. On smatra da je naucna isina opsta istina I da pripada svima
a ne pojedincu. Pa ipak drustvena svest ne moze biti rodni pojam za nauku.
Drustvena svest je presirok pojam jer obuhvata razne difuzne elemente
(misli,volja,osecanje) . Ona je I preuzak pojam jer nauka nije samo drustvena
svest vec I drustvena delatnost.
Ako nauku definisemo kao drustvenu delatnost onda je to suvise siroko
odredjenje koje ne mozemo prihvatiti jer moramo uzeti u obzir naucnika,njegovo
znanje,finansijska sredstva itd.
Postoji tzv. Nauka o nauci. To je sociologija nauke. Ona proucava nauku. Ove
preti opasnost da se zanemari drustvena uslovljenost I funkcija nauke.
Na bazi svega ovoga mozemo reci da je najblizi rodni pojam za nauku ustvari saznajna
delatnost. Tj. Osnovni cilj nauke I njena osnovna vrednost jeste saznavanje istine.
Po popularnom misljenju nauka je skup sistematizovanih znanja o svetu. Ali svako
sistematizovano znanje ne mora biti nauka. NJu karakterise metod kojim ona prikuplja
znanje. Metod nauke je stabilniji I vazniji za naucnike nego rezultat. U svom metodu
nauka koristi sledece postulate:
objektivnost,pouzdanost,opstost,preciznost ,sistematicnost I istoricnost (razvojnost) . Ovi
postulati cine normativnu strukturu tzv ciste nauke,I naucnici nastoje da ih se pridrzavaju
u sto vecj meri.
2. ISTINITO SAZNANJE
Ako je cilj nauke otkrivanje istine o objektivnom svetu postavlja se pitanje sta je istina I
koji uslovi moraju biti ispunjeni da bi se neko saznanje smatralo istinitim. U svojoj
Metafizici Aristotel kaze: “Istina je reci o onom sto jeste da jeste ,a o onom sto nije da
nije” . Prema tome istinito je ono saznanje koje odg stvarnosti. Tj koje je korespondentno
ili adekvatno. Ovo je teorija k. ili adekvatnosti (klasicna teorija istine) : Nju Kant I Hegel
ovako interpretiraju: Kant smatra da je istina medjusobno slaganje misli,a istinit je onaj
iskaz koji je opste vazeci. To dalje znaci da istina ne postoji vec da istina vazi. Hegel
smatra da postoji objektivna I subjektivna istina. Objk. Istina je slaganje predmeta sa
samim sobom,a subj.istina je slaganje nase predstave o predmetu sa samim predmetom.
Dve grupe teorija koje pokusavaju objasniti sta je istina:
1.Objektivisticke – po njima istina postoji u stvarnosti nezavisno od ljudskog
saznanja ,npr zakon gravitacije je postojao I delovao I pre nego sto ga je Njutn
formulisao,tacnije I pre nego sto su ljudi postojali.Medjutim kod njih nailazimo na 3
krupne teskoce:
Istina je das vet postoji nezavisno od nase svesti ali da bi smo ista saznali o tom
svetu moramo imati neku svest. Ako ta svest nije ljudska onda sledi da je misticna
Ako je istina data jednom za svagda postavlja se pitanje zasto se te istine menjaju.
Za mnoga saznanja koja su na jednom razvoju nauke smatrana istinitim pokazalo
se das u delimicno istinita ili cak I pogresna
Postoje brojne naucne teorije koje su suprotne jedna drugoj I dokle god se
iskustveno ne provere necemo moci reci da je neka naucna teorija apsolutno tacna
vec relativno.
Imajuci u vidu ove teskoce javljaju se 2. subjektivisticke teorije. U njima su ove teskoce
otklonjene ali zato u ovim teorijama postoji bezgranicna proizvoljnost I kofuzija.
Po teoriji evidencije istina je ono sto pojedinac oseca kao ocigledno I jasno. Osecanje
jasnoce moze biti veoma razlicito kod raznih pojedinaca. (licne osobine,steepen
obrazovanja,intelekt)
Po teoriji koherencije istina je onaj iskaz koji je uskladjen sa iskazima koja su ranije
prihvacena kao istina. Mana oce teorije jeste da mogu biti uskladjeni ne samo istiniti
iskazi vec I pogresni pa cak I besmisleni iskazi. (Npr lazni svedok,paranoik)
Po pragmatickom-utilitaristickoj teoriji istinito je ono sto je prakticno korisno. Poznato je
da sve ono sto je istinito ne mora doneti neku korist u praksi. I lazi mogu doneti neku
privremenu prakticnu korist.
Zakljucak:Istina je ljudsko saznanje koje relativno adekvatno odg objektivnoj stvarnosti.
3.PRINCIPI NAUCNOG SAZNANJA
Su :
Nacelo objektivnosti polazi od toga da stvarnost postoji nezavisno od subjekta
saznanja.Istrazivac nastoji das to vernije izrazi cinjenicno stanje pri cemu uzima u
obzir sve raspolozive iskustvene podatke ali I neprekidno traga za novim
podacima. U nauci nema potpunih I konacnih saznanja I zato se postojeca

Ideologija vrsi stalan pritisak na nauku to je narocito slucaj sa drustvenim
nauka.
Nauka I zdravorazumsko shvatanje – su slicni jer polaze od objektivnosti.
Pa ipak zdravorazumsko shvatanje posmatra samo uzak segment stvarnosti
I ne ide do sustine stvari. Zdravorazumsko shvatanje nije dovoljno kriticno
manje je precizno I sistematicno. Ovde valja spomenuti stereotipije. To su
zakljucci izvedeni na nepotpunoj indukciji. Sadrze netacne I delimicno
tacne ocene. Najpozatije su etnicke stereotipije. One su vrlo cesto
povezane sa predrasudama. Predrasude karakterise: logicka neosnovanost,
uporno odrzavanje I intezivne emocije.
Nauka I filozofija – su tesno povezane. Filozofija celovito tumaci svet pa
je zato opstija od svih nauka. Ona postavlja pitanje smisla ljudske
egzistencije. Bas zbog toga filozofija donosi zakljucke koji se ne mogu
iskustveno proveriti. Filozofski stavovi su logicki koherentni I do izvesne
mere obrazlozeni. U nauci postoji visok steepen ostrine I doslednosti a u
filozofiji postoji izvesna sloboda I elasticnost. To joj omogucava da dolazi
do novih ideja I hipoteza. Teorija saznanja (gnoseologija) je deo filozofije
koji je vrlo bitan za sociologiju.
Nauka I umetnost – kod umetnosti u prvom planu se nalaze estetske
vrednosti. Kod nauke su u prvom planu saznajne vrednosti. Kod umetnosti
postoji visok steepen subjektivnosti dok kod nauke dominira objektivnost.
5. PRIRODNE I DRUSTVENE NAUKE
Sve nauke se dele na prirodne I drustvene. Prirodne su starije I razvijenije od drustvenih I
dugo su sluzile kao uzor za razvoj drus. Nauka. Prirodne nauke karakterise velika tacnost
I preciznost u utvrdjivanju cinjenica I utvrdjene cinjenice se objasnjavaju na osnovu
naucnih zakona.
Pozitivisti smatraju da neka sustinskih razlika izmedju prirode I drustva pa prema tome
nema sustinske razlike izmedju prirodnih I drustvenih nauka. Prirodne nauke moraju biti
uzor za razvoj drustvenih nauka.
Za razliku od njih postoji glediste koje smatra da izmedju prir I drus nauka postoje bitne
(korenite) razlike. Drus nauke karakterise sloboda ljudskog delovanja cega nema u
prirodi. Zato prir nauke ne mogu biti uzor drustvenim naukama. Ovako glediste se naziva
istorizam.
Za pristalice pozitivizma nije bitan motiv ljudskog ponasanja a za pristalice istorizma
jeste. Tako npr za pristalice pozitivizma nije bitan motiv sklapanja braka, radjanja dece.
Za njih su bitne posledice braka, radjanja… tj. Bitne su spoljasnje manifestacije ljudskog
ponasanja. Za pristalice istorizma motiv je vrlo bitan jer mi hocemo da znamo zasto neki
ljudi sklapaju brak a drugi se razvode, zasto se vrse ubistva I samoubistva, zasto se za
neka ubistva ljudi nagradjuju (u ratu npr. ) a za druga kaznjavaju itd.
6. POZITIVIZAM
Pozitivizam smatra da prirodne nauke moraju biti uzor za razvoj drustvenih nauka. On se
ravio u 16 veku a narocito u 17 I 18 veku. Pozitivisti su smatrali da kao sto su fizicari
otkrili zakon gravitacije isto tako treba uciniti I sa drustvenim pojavama. Ova tendencija
se vidi kod Ogist Konta. On je pozitivnu nauku o drustvu zvao socijalna fizika da bi tek
1839 upotrebio nov naziv sociologija. (u delu Kurs pozitivne filozofije).
U okviru klasicnog pozitivizma razlikujemo dve struje:
Mehanicko-matematicku struju: glavni predstavnik je Dzon Stjuart Mil
Organisticko-evolucionu struju: predstavnici Kont, Spenser, Dirkem I kasnije
funkcionalisti.
Stjuart Mil je izraziti redukcionista. Smatra da se drus odnosi mogu izvesti iz psiholoskih
zakona individualne covekove prirode. Za razliku od njega Kont je izraziti
antiredukcionista. Po njemu sociologija je jedina drus nauka koja u sebi nosi pojam
celine. Svrha sociologije je reforma gradjanskog drustva na naucnim osnovama, da bi
takvo drustvo prevazislo krizu I stabilizovalo se. cuvena pozitivisticka maksima glasi
Znati da bi se predvidelo a predvideti da bi se nesto moglo uciniti. Kont je razvoj
ljudskog duha poredio sa razvojem ljudskog organizma: detinjstvo, mladost, zrelost.
Ljudska drus isto kao I bioloski organizmi radjaju se, rastu, sazrevaju, stare I izumiru. Sto
se tice funkcionalista predstavnici su Parsons, Imerton. Ova teorija smatra da sve drus
pojave imaju neku korisnu funkciju usled cega cine funkc jedinstvo I postaju funkc
neophodne. Nakon klasicnog pozitivizma nastupa neopozitivizam (logicki pozitivizam).
On je svoj vrhunac dostigao tokom 30-ih godina 20 veka. Njegove pretece su Dejvid
Hjum I Rasel, a neposredni inspirator Ludvig Vitgenstajn.
Logicki pozitivisti smatraju da u nauci postoje samo dve vrste iskaza koji imaju smisla.
To su:
- apriomi (analiticki sudovi matematike I logike)
- aposteriorni (sudovi empirijskih nauka koji se moraju verifikovati) medjutim ovo nacelo
verifikacije se razlicito tumaci. Da bi dokucili sustinu pojava u svetu nije dovoljan samo
pozitivizam. Potrebna je I spekulativna filozofija, mitologija, religija I umetnost.
7. ISTORIZAM I HERMENEUTIKA
Hermeneutika je nauka o tumacenju. U srednjem veku je tumacila svete tekstove I
umetnicka dela. Od tada do danas her. Se razvila do filozije hermen. Istorizam se
razvio u Nemackoj u 19 veku kao suprotnost pozitivizmu. To je pravac po kome
istorija a ne prir nauke predstavljaju uzor za razvoj drus nauka. Istorizam se
pojavljuje jos u vreme romantizma, kada se Ranke suprostavio Hegelovom shvatanju
istorije. Po Rankeu Bog se jednako odnosi prema svakoj istorijskoj epohi I jednako ih
smatra vrednim, dok Hegel smatra das u istor vekovi samo stepenice u razvoju duha I
prema tome vekovi se medjusobno razlikuju. Pod uticajem Kanta I Hegela vecina
nemackih naucnika odbacuje pozitivizam. Drustvene nauke ne treba da primenjuju
analiticku apstrakciju prir nauka vec da teze razumevanju konkretnih pojedinacnih
dogadja. Krajnji zakljucak je das u prirodne nauke bitno teorijske a drustvene bitno
istorijske, pa je prema tome istorija osnovna nauka u drustvu.
Medju predstavnicima istorizma najveci ugled uziva Diltaj I Rikert. Po Diltaju drus
nauke se razlikuju od prirodnih po predmetu I metodu. Prir se bave cinjenicama a
drus kulturnim vrednostima. Prir nauke prilaze cinjenicama spolja I objasnjavaju ih
opstim principima. Drus nauke prilaze vrednostima iznutra nastojeci da razumevaju
subjektivnu strannu ljudskog delanja.

pojave. U prirodnim naukama uzroci se cesto otkrivaju eksperimentalnim
putem. A u drustvenim koriscenjem uporednog metoda.
Postoje 3 determ.modela za objasnjenje pojava:
-Monokauzalni on smatra da pojavu uvek uzrokuje neki dominantan faktor,pa se zato
ovaj model naziva modelom dominantnog faktora.
-Pluralisticki on smatra da na pojavu deluje ne jedan,vec vise faktora.
-Trisinteticki precizno se utvrdjuje kojim uslovom I kojom snagom deluju na pojavu.
10.SPECIFICNOSTI DRUSTVENOG DETERMINIZMA
Determinisiticki sistemi mogu se podeliti na:
-fizikalno hemijske
-bioloske
-psihicke
-drustveno deterministicke sisteme
Drustveni deterministicki sistemi mogu se shvatiti u uzem I u sirem smislu. U sirem
smislu system je veoma otvoren I slozen.
Ako posmatramo prirodni sistem (npr suncev system) videcemo da se mnoge pojave u
tom sistemu mogu dosta precizno predvideti. Npr Halijeva kometa se javlja svakih
75god,I tacno se zna kada ce biti pomracenje sunca I meseca isl.
Ako posmatamo drustvene sisteme videcemo da se mnoge pojave nmg predvideti a
pogotovo ne precizno. U novije doba kvantna fizika nam govori da je cak I u prirodnim
sistemima postoji factor neodredjenosti pojava. Na bazi toga mozemo reci das u
specificnosti drustv.determ. sledece:
Drustv,procesi su slozeni I otvoreni.
Kod drustvenih procesa postoji uzajamno dejstvo uzroka I posledica.Ono je
nekada toliko veliko da se ne zna sta je uzrok a sta posledica. Npr veliko
siromastvo stan.uzrokuje vecu stopu radjanja. A velika stopa prirodnog prirastaja
uzrokuje dalje povecanje siromastva.
Drustv,procesi kao I drustv.pojave su veoma dinamicni- dinamicniji od prirodnih
pojava.
Drustv,procesi su takodje I dugorocni. Ono sto se sada dogadja u drustvu osetice
generacije narednih decenija.
Covekova delatnost je svesna, slobodna I svrsishodna. Istoriju ipak stvaraju ljudi.
Kod drustv,procesa uvek se mora voditi racuna o licnosti onoga ko posmatra te
drustvene procese; njegovoj sposobnosti pamcenja , inteligenciji,njegovom
raspolozenju ,nacionalnosti ..Sve to utice na rezultat nekog istrazivanja I zato se
ovaj factor u nauci stalno mora kontorolisati.
Drustv,zakoni nisu neumitni “gvozdeni” zakoni ,vec su pre istorijske tendencije.
Na bazi svega ovoga mozemo reci da je drustv,determ,otvoreni ,slozeni istorijski determ.
11.POJAM NAUCNOG METODA
Metod je put ili nacin dolazenja do necega. Tj naucni metod je put ili nacin kako da
dodjemo do istine o predmetu istrazivanja. Rasprave o metodu (metodoloske rasprave)
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti