Leukoza kod goveda
UVOD
Leukoza goveda je bolest koja je u Srbiju stigla 70.-tih godina prošlog veka. Reč
je o zarazi koja se ne leči već se bolesne životinje moraju uništiti. U Pančevu su
4 zapata krava zaražena ovom bolešću.
Leukoza je hronična infektivna bolest tumoroznog karaktera koja najviše zahvata
jetru, slezinu, koštanu srž i limfne organe goveda. Ova bolest prisutna je i kod
stoke u Južnom Banatu. Aleksandar Živulj, veterinar, rekao je za Televiziju
Pančevo da je leukoza zarazna bolest koju izaziva virus i isključivo je vezana za
goveda.
“Od leukoze ne oboljevaju druge vrste životinja niti čovek. Na prostoru Srbije i u
bivšoj Jugoslaviji, leukoza je kao bolest registrovana 70.-tih godina. Na žalost,
kao i mnoge druge bolesti i ona je došla uvozom priplodnih junica iz zemalja
zapadne Evrope. Prisutna je u osam opština Južnog Banata, ali nije podjednako
rasprostranjena. U Opovu, Kovačici i Vršcu ona prednjači po broju bolesnih
životinja dok je u ostalim opštinama Južnog Banata mnogo manji broj obolelih
goveda” – dodao je Živulj.
U Južnom Banatu leukoza je prisutna kod 4 zapata. Bez obzira što stanje u
stočarstvu u Pančevu nije alarmantno već se ocenjuje kao zadovoljavajuće,
stručnjaci poručuju da sve leukozne krave treba isključiti iz zapata odnosno krda.
“Možemo reći da je stanje u Pančevu zadovoljavajuće. Nemamo mnogo
domaćinstava koja su pozitivna na leukozu. Imamo neka domaćinstva gde je
leukoza prisutna već duže vreme. Jedan od zapata potpuno zaražen leukozom
dok ostali nisu toliko zahvaćeni, ali možemo reći da je bolest prisutna. Što se tiče
virusa leukoze, on se prenosi leukocitima tako da sve one izlučevine koje sadrže
leukocite mogu da budu uzrok širenja leukoze. Na prvom mestu, to je mleko,
slina ili krv jer oni sadrže leukocite. Isto tako, leukoza se prenosi sa majke na
potomstvo i takve životinje koje su pozitivne na leukozu treba isključiti iz zapata,
kao i njihovo potomstvo koje ne treba ostavljati za priplod” – naglasio je Živulj.
Da li je leukozu moguće odstraniti i šta treba činiti sa obolelim govedima - pitanja
su koja se često postavljaju na stočarskom tržištu.
“Leukozu možemo smanjiti. Na žalost, u onim zapatama gde je ona prisutna na
više od polovine goveda, oni su osuđeni na propast, odnosno na klanje. Životinje
koje su pozitivne na leukozu, kolju se, jer nakon termičke obrade bezbedno je
koristiti takvo meso za ishranu ljudi. To se radi isključivo u klanicama jer ne
postoji zaraza” – rekao je Živulj.mogućnost da se takvo klanje uradi u
domaćinstvu. Zakonski je zabranjena prodaja priplodnih životinja iz leukoznog
Zapata dok se ne odjavi .
Virus goveđe leukoze je lančana zaraza koja se preciznim merama i
organizovanim radom može iskoreniti za 5 do 10 godina, napominju stručnjaci.
Većina evropskih zemalja je dugoročnim merama iskorenila goveđu leukozu, pa
se sve češće postavlja pitanje kada će to učiniti i Srbija.
1. Virus enzootske leukoze goveda
Uzročnik ELG je RNA virus svrstan u rod
Deltaretrovirus
, porodicu
Retroviridae
,
čija je osnovna značajna osobina posedovanje enzima reverzne transkriptaze.
Taj enzim omogućuje im prepisivanje virusne nukleinske kiseline u obratnom
smeru u komplementarnu DNA, a koju enzim interno ugrađuje u genetski kod
samog domaćina.
Bolesti koje izazivaju virusi ove porodice su leukemije, limfomi i sarkomi u
različitih vrsta životinja i ljudi, ali i imunodeficijencija u ljudi (AIDS) i u životinja
(FAIDS-feline
AIDS
i
SAIDS-simian
AIDS).
Porodica
Retroviridae
podijeljena je u 7 rodova:
1. Rod
Alpharetrovirus
: virusi slični virusu leukoze živine,

Genom virusa ELG ima dve molekule jednolančane (+) RNA koje su međusobno
povezane vodonikovim vezama.
2. Izvori infekcije
Izvor infekcije su zaražena goveda. U zaraženom govedu virus ELG se nalazi u
limfocitima. Jednom zaraženi limfocit retko proizvede potomstvo slobodno od
virusa. Međutim, da bi se virus mogao preneti sa zaražene životinje na zdravu,
zaražena životinja odnosno njezini sekreti/ekskreti moraju sadržavati dovoljnu
količinu virusa. Nakon što je utvrđena minimalna količina krvi (0,0005mL)
odnosno minimalni broj zaraženih limfocita (2500) u brojnim ogledima je
dokazano da je upravo krv najčešći izvor zaraze jer drugi provereni izvori u
kojima je izolovan virus ELG poput mleka i kolostruma, bronhoalveolarnog
ispljuvka, urina, ejakulata, sadržaja obriska nosne sluznice i fecesa, u prirodnim
uslovima, najčešće ne sadrže dovoljnu količinu virusa kojima bi se mogla zaraziti
zdrava životinja.
3. Patogenost i virulencija uzročnika
Virulencija virusa koji izazivaju zarazne bolesti životinja i ljudi često se pojačavaju
pasažama među primljivim jedinkama. Tako je u ogledu iz 1982. godine ispitano
ima li virus ELG takvu mogućnost i može li se pasažom velikih količina pune krvi
i/ili limfocita iz leukoznog goveda na novooteljenu telad povećati virulencija virusa
ELG. Kao rezultat ovog ogleda otkriveno je da je trajanje inkubacije bilo znantno
skraćeno u odnosu na podatke iz drugih ogleda, ali isto tako i da imunosupresivni
lekovi mogu ubrzati tok infekcije virusom ELG i pojačati kliničke simptome.
Za razliku od nekih drugih virusa porodice
Retroviridae
, retrovirusi
roda
Deltaretrovirus
nemaju veliku genetsku raznolikost. Uprkos tome do sada su
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti