Presuda u krivičnom procesnom pravu
BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
PRAVNI FAKULTET ISTOČNO SARAJEVO
BIJELJINA
SEMINARSKI RAD
PREDMET: KRIVIČNO PROCESNO PRAVO
TEMA: PRESUDA
MENTOR: STUDENT:
Prof. dr Milan Škulić Jovanka Gligić
Br. indeksa: 178/10
BIJELJINA 16.04.2013.
SADRŽAJ
2

2. PRESUDA
2.1 Pojam i predmet presude
Presuda je sudska odluka kojom se, po pravilu, rješavaju kako krivičnopravna, tako i
krivičnoprocesna pitanja o krivičnoj stvari, odnosno, ona je odluka suda o krivičnom djelu i učiniocu
koje je prezentirala optužba
. Presuda je najvažnija sudska odluka koju može doneti samo krivični sud
i ona mora biti zasnovana na pravno relevantnim činjenicama koje su utvrđene dokazima i to do
najvećeg stepena izvesnosti, tj. do istinitosti saznanja o njihovom postojanju ili nepostojanju. Presuda
se u našem pravu izriče u ime naroda dok je u Srbiji predviđeno da se izriče u ime naroda
Osnov presude mogu biti samo činjenice koje su utvrđene dokazima izvedenim na glavnom
pretresu. Po pravilu, presuda se donosi nakon održanog glavnog pretresa, s tim što postoje izuzeci kada
se presuda donosi i bez održanog glavnog pretresa u slučaju: nepravog ponavljanja postupka,
opozivanja uslovne osude zbog neispunjenja određenih obaveza itd.
Donošenje presude, kao posebna i zavšna faza glavnog krivičnog postupka, obuhvata više raznovrsnih
delatnosti suda. Sadržinski posmatrano, sve te delatnosti se odvijaju u jednom logičnom redu, jedna
drugu slijede i na taj način predstavljaju jednu zaokruženu cjelinu. Posmatrano sa aspekta svog
redoslijeda, u ovoj fazi glavnog krivičnog postupka dolazi prvo do izricanja presude a potom do
njenog objavljivanja, pismene izrade i dostavljanja, a izuzetno može da dođe i do ispravljanja presude.
Predmet presude
može biti samo krivično delo i optuženi za to djelo sadržani u optužbi u njihovom
činjeničnom opisu, zbog toga što pravna kvalifikacija djela u optužbi ne obavezuje krivični sud.
Smatra se da je potrebno da postoji tzv.
s
ubjektivni i objektivni
identitet između
optužbe i presude
.
Subjektivni identitet znači da se presuda može izreći samo prema licu koje je optuženo za određeno
krivično delo. Objektivni identitet odnosi se na činjenični opis krivičnog dela, koji u osnovi mora biti
istovijetan u optužbi i presudi. Naš Zakon o krivičnom postupku prihvata koncepciju stroge vezanosti
suda za optužbu
. Ako optužba obuhvata više krivičnih dijela, između svakog tog djela i njegovog
učinioca mora postojati odnos subjektivnog i objekrivnog koneksiteta.
M. Škulić, Z. Jekić,
Krivično procesno pravo
, Istočno Sarajevo 2005, str. 353
Zakonik o krivičnom postupku
, Službeni glasnik Republike Srbije
, br. 58/2004, čl. 418
Zakon o krivičnom postupku,
Službeni glasnik Republike Srpske
, br. 53/12, čl. 294
4
U teoriji postoje različita tumačenja odnosa između presude i optužbe
. Po prvom shvatanju, sud je
pri donošenju presude vezan za činjenični opis krivičnog djela kako je to naznačeno u optužbi a po
dugom shvatanju sud je vezan za događaj koje je predmet optužbe, dok se činjenični opis može
mijenjati prema rezlutatu glavnog pretresa, kako na štetu tako i u korist optuženog. Sudska praksa je
zauzela stav da sud može izuzetno osuditi optuženog za drugačije
djelo ako je ono lakše od djela koje
je opisano u optužnici ili optuženog oglasiti krivim za djelo sa lakšim oblikom krivnje nego što je
predviđeno u optužnici
2.2 Vrste presuda
Postoji više kriterijuma za klasifikaciju sudskih presuda. Zavisno od toga da li se presudom
rješavaju krivičnopravna i krivičnoprocesna ili samo procesna pitanja, razlikuje se presuda kojom se
meritorno rješava krivična stvar i tzv. procesna presuda. Ovu podjelu poznaje i naš Zakon o krivičnom
postupku koji predviđa da su presude kojim se meritorno rješava krivična stvar osuđujuće i
oslobađajuće kod je pocesna presuda odbijajuća presuda. S obzirom na odluku koju ona sadrzi u
pogledu optužbe postoje sljedeće presude: ako sud prihvata navode optužbe onda sud izriče osuđujuću
presudu a ako ne prihvata optužbu onda oslobađajuću presudu. Ukoliko u toku postupka dođe do
određenih pravnih smetnji sud donosi odbijajuću presudu.. Prema tome, postoje tri vrste presuda:
presuda kojom se optužba odbija, oslobađajuća i osuđujuća presuda.
2.2.1 Presuda kojom se optužba odbija
Presudom kojom se optužba odbija ne odlučuje se o osnovanosti kaznenog zahteva tužioca. Sud se
ne upušta u meritorno raspravljanje o glavnoj stvari pa se ova presuda naziva još
procesna ili formalna
presuda.
Donošenjem ove formalne odluke sud, u stvari, utvrđuje da nije moguće odlučivanje o
meritumu zbog pravnih smetnji, i to je konačna sudska odluka za datu sudsku instancu iako krivična
stvar ostaje definitivno neraspravljena. I pored takvog svog karaktera, kad presuda kojom se optužba
odbija postane pravosnažna, nije moguće ponovno suđenje za istu krivičnu stvar zbog dejstva principa
ne bis in idem
.
Zato se ova presuda donosi samo kad sud
poslije započetog glavnog pretresa
utvrdi da
Z. Jekić,
Krivično procesno pravo
, Beograd 2001, str. 355
M. Zlatić,
Objektivni identitet presude i optužbe u ZKP od 1976
, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 1979, str. 455
S. Bejatović,
Krivično procesno pravo
, Službeni glasnik 2010
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti