I  IZVORI PRAVA EU

Izvori prava EU su pravni akti koji sadrže pravne norme na kojima počiva funkcionisanje EU. 
Najvažniji izvori prava su: 
1) osnivački ugovori 
2) akti institucija EU
3) sporazumi (ugovori) sa trećim zemljama 
4) sudska praksa

o

OSNIVAČKI UGOVORI

 

 

Pravni osnovi konstituisanja Unije sadržani su u osnivačkim ugovorima koji su nastali na odlukama 
država članica i saglasnošću o formiranju Zajednice (Unije) entiteta 

sui generis

 pravne strukture

1.Ugovor O Evropskoj Zajednici Za Ugalj I Čelik (Ezuč) 

Evropska zajednica za ugalj i čelik je prva evropska zajednica koja se razvila sa namerom da se 
uspostavi miroljubivo i efikasno korišćenje ovih resursa. Ova organizacija je bila otvorena za saradnju 
i sa drugim državama. 
Ugovor je potpisan 1951. i formirane su sledeće institucije: Savet ministara, Asambleja i Sud pravde.
Najvažniji organ je Visoka vlast koja se stara o realizaciji ciljeva iz ugovora. To su bili uspostavljanje 
zajedničkog tržišta, ukidanje carina i barijera u svrhu slobodnog prometa uglja i čelika. 
Visoka vlast je mogla donositi odluke i preporuke koje su obavezivale članice bez njihove saglasnosti 
(ipak postojala je potrebna saglasnost Saveta ministara).
Savet ministara su činili predstavnici nacionalnih vlasti. Savet je imao ulogu koordiniranja aktivnosti 
nacionalnih vlada i visoke vlasti. 
Parlament su činili članovi nacionalnih parlamenata i služio je za administraciju i kontrolu. Parlament 
je mogao i 2/3 većinom da smeni Visoku vlast. 
Sud pravde se starao o primeni osnivačkog i drugih pravnih akta. Pred sudom su se mogla pojaviti i 
pravna i fizička lica, i imao je nadležnost nad institucijama država članica. 

2

.  Ugovor O formiranju Evropskoj Ekonomskoj Zajednici (Eez) I Evropskoj Zajednici 

Za Atomsku Energiju (Ezae) 

Ugovor o EEZ je potpisan u Rimu 1957. Tada je potpisan i ugovor o EZAE. 
1960. ugovor o evropskoj zoni su potpisale Britanija, Austrija, Portugal, Norveška, Švedska, Danska, 
Švajcarska. 
Delovalo je da je to konkurentska organizacija, međutim razvijeni su dobri odnosi. 
Osnovni cilj Zajednice jeste rušenje barijera koje dele Evropu, stvaranje zajedničkog tržišta, povećanje 
ekonomske stabilnosti i životnog standarda, uspostavljanje carinske unije. Predviđena je harmonizacija 
zakonodavstva.
Institucije su preuzete od EZU samo je umesto Visoke vlasti utanovljena Komisija (sa nešto užim 
nadležnostima). 
Najvažniju ulogu imao je savet ministara. 
Međunarodno pravni subjektivitet imaju sve tri zajednice. One mogu sticati prava i obaveze, biti pred 
sudom, zaključivati međunarodne ugovore. 
EZAE   je   nastala   na   osnovu   saglasnosti   država   članica   o   potrebi   razvoja   zajedničke   politike   oko 
atomske energije. Sistem formiran Rimskim ugovorima pokazivao je nedostatke u tom smislu što su 
postojali zajednički (sud i parlament) i posebni (ostali) organi. 
Zajednice su imale zajedničke administativne službe za informisanje, izdavaštvo, statistiku i pravnu 
službu. U Rimskom ugovoru je predviđen prelazni period za ostvarenje ciljeva do 1970. (ispunjen 
godinu pre roka) .

1

3

.  MERGER ugovor iz 1965

.

Potpisan 1965, na snazi od 1967. radi objedinjavanja institucija. Oba člana komisije biraju zemlje 
članice. 
Pored Parlamenta i Suda pravde uspostavljeni su i Komisija i Jedinstveni savet. Nastaje i sistem 
finansiranja Zajednice iz sopstvenih izvora čime je postala mnogo više nezavisna i manje osetljiva na 
pritiske od strane članica. 

4

.  Jedinstveni Evropski Akt Iz 1986.

Donet sa ciljem da se do 1992. formira unutrašnje tržište. Rad je bio u senci dva stanovišta pristalica 
čvršćeg jedinstva sa jedne i pristalica državnog suvereniteta s druge strane. 
Kroz   reformu   strukturnih   fondova   uvršćeni   su   finansijski   instrumenti.   Neophodno   je   uspostaviti 
slobodu kretanja lica, roba, kapitala i usluga. 
Komisija dobija veća ovlašćenja u izvršnoj vlasti, a Parlament u spoljnoj politici. Takođe, proširen je 
broj slučajeva gde se odlučuje kvalifikovanom većinom.
Jedinstvenim Evropskim aktom institucionalizovani su Evropski savet i Sud prve instance

5.  Ugovor O EU (Mastrihtski

)

Potpisan   u   Mastrihtu   1992,   a   stupa   na   snagu   1993.   nakon   sloma   SSSR   i   ujedinjeja   Nemačke. 
Preovladalo   je   mišljenje   da   je   nužno   postići   viši   stepen   jedinstva   između   naroda   Evrope   koji   će 
omogućiti da se odluke donose na nivou što bliže građanima. 
Mastrihtski   ugovor   je   uspostavio   novi   politički   entitet   nazvan   EU,   iako   naziv   obuhvata   mnoge 
evropske države koje izostaju van članstva. Unija je opisana kao entitet od tri stuba. 
Prvi stub je sastavljen od tri postojeće EZ (EZU^, EEZ i EZAE) 
Drugi stub je sačinjen od sistema zajedničke spoljne i bezbednosne politike. 
Treći stub obuhvata sferu pravosuđa i unutrašnje politike. 
Ova tri stuba se smatraju jedinstvenim institucionalnim okvirom. 
Ugovor je iz dva dela:
- Prvi se bavi ekonomskom i monetarnom unijom
- Drugi se bavi političkom unijom.
Naloženo je uspostavljanje monetarne unije i jedinstvene valute najkasnije do 01.01.1999.
Formirani   su   Evropski   savet   i   Komitet   regija   i   institucijalizovan   je   Ombudsman,   kojeg   imenuje 
parlament Evrope. 
Značajno je proširena delatnost zajednice u prostorima obrazovanja, kulture, javnog zdravlja, zaštite 
potrošača i prekomorske, industrijske saradnje.
Mastrihtski ugovor je novi kvalitet u procesu stvaranja unije sa federalnim uređenjem. 
U korpus komunitarnih (federativnih) delatnosti ulazile bi makroekonomija, spoljna i bezbednosna 
politika, pravosuđe i odbrana. 
Stiče se utisak da su ciljevi Unije prvenstveno ekonomski i što veće jedinstvo naroda Evrope. To bi 
bilo   ostvareno   podsticanjem   privrednog   razvoja   i   ukidanjem   granica   i   jačanje   kohezije   i   sa 
jedinstvenom valutom. Identitet na međunarodnoj sceni se afirmiše zaštitom prava i interesa svih 
državljana, građana EU. 

Supsidijarnost 

je   podignuta   na   nivo   konstitutivnih   principa   tek   ugovorom   o   EU.   Ogleda   se   u 

pronalaženju   optimalnog   nivoa   odlučivanja   i   delovanja,   odnosno   na   nivou   što   je   moguće   bližem 
građanima. Ovaj princip se uzima kao kriterijum raspodele nadležnosti u okviru unije. Obično se 
označava   primat   nacionalnog   nivoa   uz   mogućnost   daljeg   spuštanja   na   regionalni   i   lokalni   nivo. 
Zajednica preduzima mere u skladu sa načelom supsidijarnosti samo ako ciljevi predviđene akcije ne 
mogu biti u potrebnoj meri ostvareni od strane država članica (ne može se primeniti tamo gde Unija 
ima ekskluzivnu nadležnost) . 
Primena je opravdana u slučajevima:

2

background image

Zajednička spoljna politika i bezbednost

  su drugi stub, kroz očuvanje integriteta, nezavisnosti i 

osnovnih interesa unije i jačanja njene bezbednosti. Nužno je obezbediti sistematsku saradnju država 
članica povodom pitanja od opšteg značaja. 
Posebnom deklaracijom uz mastrihtski ugovor odbrana EU će se razvijati jačajući stub Atlantskog 
saveza (marginalizuje se Evropski parlament i Komisija i Evropski sud) 

Pravosuđe i unutrašnji poslovi

 su treći stub 

Postoji  saradnja   kod   ovih   segmenata:azil,   režim   prelaska   spoljnih   granica,   narkomanija,   kriminal, 
imigracija, carine, policijska saradnja, pravosudna saranja u civilnim i krivičnim predmetima.. 
Savet može delovati posredstvom:
1) usvajanja zajedničkog stava (joint position),
2) zajedničkih akcija (joint action),
3) upućivanjem nacrta konvencija članicama.
Ove   odluke   savet   donosi   2/3   većinom,  Države   članice   su   obavezne   da   uspostave   koordinaciju 
nacionalnih organa kroz Koordinacioni komitet.

Referendum

  -   Mastrihtski   ugovor   je   prihvaćen   uz   otpor   preko   referenduma   koji   je   u   Danskoj 

ponovljen uz određene ustupke (ne učestvuje u odbrambenoj uniji) . Bilo je teškoća i u Francuskoj, 
Nemačkoj i V. B. 

6.  Amsterdamski Ugovor 

Deklarativno se od strane svih država članica izazvala volja za dogradnjom institucionalnog i pravnog 
okvira EU. To je delimično postignuto ugovorom koji su potisale 15 članica u Amsterdamu 1997, a na  
snagu je stupio 1. maja 1999. 
Očekivano proširenje EU zahtevalo je reformu Institucija. Pretežni deo ovog ugovora se odnosi na 
dopune i izmene Osnivačkih ugovora. Njegov značaj je primetan u oblasti:bliže saradnje; ljudskih 
prava   i   sloboda;   evropskog   građanstva;   ravnopravnost   polova;   pravosuđa   –komunitarni   režim; 
evropskog parlamenta; supsidijarnost; izmeni mehanizama konstituisanja komisije; socijalna politika, 
zdravstvo, zaštita potrošača, zapošljavanje... 

Ciljevi unije

 su neznatno izmenjeni, posebno je važno jačanje unije kao prostora slobode, bezbednosti 

i pravde,  uz  usvajanje  mera  kontrole granica,  imigracije,  azila i  borbe  protiv  kriminala.  Dodatne 
oblasti van ovod koncepta su poboljšanje funkcije organa EU zbog proširenja, odbrana, Budžetska 
disciplina, demokratičnost. 
Glavno   pitanje   je   kako   ne   urušiti   osnovne   vrednosti   pri   proširenju   unije   i   kako   otkloniti   deficit 
demokratičnosti. 

Bliska  saradnja

  - Nezaobilazna je izmena u  Amsterdamskom ugovoru  koja se odnosi na  blisku 

saradnju (mogućnost da se određena grupa članica odluči za dublju, širu i intenzivniju saradnju. S tim 
što je potrebno da ostale države nisu zainteresovane, da takav vid saradnje ne dira tekovine da nije 
protiv pravila konkurencije i institucionalnih okvira EU. 

Princip   supsidijarnosti

  se   primenjuje   u   skladu   sa   restriktivnim   tumačenjem   granica   ekskluzivne 

nadležnosti.   Unija   ima   ekskluzivnu   nadležnost   kod   regulisanja   unutrašnjeg   tržišta,   zajedničke 
komercijalne i poljoprivredne politike a uvodi se i princip proporcionalnosti. 
Povelja EU o  

osnovnim pravima

  usvojena je 2000. i predstavlja dodatnu osnovu zaštite ljudskih 

prava.
Postoje  

sankcije   za   povrede   osnovnih   ustavnih   principa

  (demokratije,   vladavine   prava,   zaštite 

sloboda) u vidu suspenzije koju izriče savet. Važna promena je vezana za uspostavljanje  

prostora 

slobode, sigurnosti i pravde

 koja se odnosi na režim viza, azila, imigracije i slobode kretanja lica na 

prostoru zajednice što se odnosi i na državljane trećih zemalja.
Nove odredbe u oblasti 

zapošljavanja

 se uglavnom odnose na zabranu diskriminacije. 

4

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti