PROMJENE U ODNOSIMA RODITELJA I DJECE
Tradicionalno porodično pravo je počivalo na unitarnom konceptu porodice, patrijarhalna
porodica zasnovana na braku.Dominantna uloga je pripadala ocu, a primarni značaj su
imali imovinski odnosi.Uloga žene je bila da se brine o djeci i kući..Interes porodice je
dominantan u odnosu na individuu, njene ličnosti i interes.Brak je odredjivao socijalni
status supružnika i djece, i u principu traje doživotno.Radjanje i podizanje djece osnovna
svrha braka, sexualni odnosi su ekskluzivni domen braka, vanbračna djeca imala
ograničenu pravnu zaštitu.U 2o vj. razbija se stereotip porodičnih uloga.Sintagma «bračni
drugovi» zamjenjuje «muža i ženu» a «otac i majka» postaju roditelji.Oni imaju ista prava i
dužnosti, a glavni instrument ostvarivanja prava i obaveza postaje sporazum.
Karakter
porodičnih prava izražava odnose izmedju generacija.2o vj.označava značajnu promjenu
odnosa prema djeci.Cilj roditeljskih prava je staranje i zaštita djece, prihvata se stav da se
roditeljska prava vrše u interesu djeteta.Djete se sve više individualizuje kao subjekt i
odredjuju mu se njegova prava.
DRŽAVA PRAVO I PORODICA
Iz porodice kao zajednice nastaju porodična prava, kao što
je pravo djeteta da ima oba
roditelja, pravo djeteta na porodični život, pravo da zna svoje porjeklo.
Porodična
prava kao ljudska prava-
U domenu roditeljskog odnosa sve više raste individualna moć da
se donese odluka o radjanju djeteta, čak nasuprot utvrdjenoj demografskoj politici države,
da se odluči s kojom osobom će se živjeti i koje će sve vrijednosti prenjeti na sledeću
generaciju.Pravo na zasnivanje porodice je priznato ljudsko pravo u Opštoj deklaraciji o
pravima čovjeka.
Model roditeljskog odnosa i porodični konflikt
-porodično pravo idalje
zadržava kao model bračnu, potpunu i u većini država nuklearnu porodicu.Roditeljski
odnos se zasniva na nekoliko pretpostavki:da su roditelji utvdjeni, da žive zajedno, da
aktivno i pravilno vrše svoja prava i obaveze.
Princip intervencije države
-u modernim
pravima to je interes ili dobrobit djeteta.U početku je ova intervencija bila ograničena na
zanemarivanje i zloupotrebu roditeljskog prava i izbjegavala se u manje hitnim
stvarima.Danas postaje cilj pravne politike i primjenjuje se na sve slučajeve kad su roditelji
nesposobni ili ne žele da obezbjede pravilnu brigu o djetetu i ostvare svoju obavezu
staranja.
NAČELA REGULISANJA
-Sistemska načela:
jednakosti muškarca i žene,
jednakost djece rodjene u braku i djece rodjene vam braka i posebna zaštita
djeteta
.
Načelo ravnopravnosti roditelja
-oba roditelja imaju ista prava i dužnosti,jednak
pravni položaj medjusobnoi prema trećim licima.Roditeljska prava i obaveze pripadaju i
ocu i majci zajedno.Vrše ih sporazumno.Ako jedan roditelj umrek, ili nije u mogućnosti da
vrši roditeljska prava i obaveze , vrši ih isključivo drugi roditelj.
Načelo ravnopravnosti
bračne i vanbračne djece
-sva djeca, bez obzira na status njihovih roditelja imajujednak
pravni položaj.Bračna i vanbračna djeca imaju jednaka prava i obaveze prema svojim
roditeljima i dr.srodnicima i obrnuto.Ovo načelo isključuje mogućnost zabrane istraživanja
očinstva djece rodjene van braka.
Posebna društvena zaštita djeteta-
na ovom načelu se
temelji ukupna društvena briga o djeci (zdravlje,obrazivanje, socijalna sigurnost), ali i
porodično pravna zaštita.Uredjenje odnosa roditelja i djece vrši se prvenstveno u intersu
djece, a ne u intersu porodice kao cjeline ili roditelja.Društvena zaštita se ostvaruje preko
ovlašćenih organa i predvidja mjere zaštite.Zaštita se pruža maloljetnoj djeci koja nisu pod
roditeljskim staranjem ili su zbog različitih razloga lišena roditeljskog staranja
(nesposobnost, ne želi da se stara o djetetu i sl) ili se roditelji ne staraju o djeci na
adekvatan način.
PRINCIPI PORODIČNE ZAJEDNICE
-Shvatanje zajednice-moderno PP je
usmjereno na pojedinca i postoji jasna tendencija upravu i socijalnim programima da se
porodica tretira kao zbir individua koje su samostalne i nezavisne.Brak i porodica se
definišu kao «zajednica života».Postoji više teorijskih shvatanja zajednice.Porodični odnosi
se mogu shvatiti kao de facto odnosi, kao jedan istorijski slučaj, slučajna veza izmedju
različitih ljudi, i svako će se držati sporazuma o zajednici dok je to unjegovom
interesu.Drugi pristup polazi od pravila koja su unaprijed postavljena i prihvaćena i koja
kreiraju, ali i iscrpljujuobavezu članova porodice.Treći model zajednice je model principa,
odnosno ljudi kao članovi zajednice prihvataju da se rukovode zajedničkim principima, a
ne pravilima koji su rezultat političkog kompromisa.
Principi:biološki,obaveza
poštovanja odgovornosti, porodična solidarnost, reciprocitet.
Biološki princip-
Odnosi
roditelja i djece imaju biološku osnovu, začeće i radjanje djece.Na ovom principu zasnivaju
se pravila o utvrdjivanju materinstva i očinstva i pravila o osporavanju koja omogućavaju
da se uskladi pravno i faktičko stanje u slučaju nesaglasnosti.Primjenom nove tehnike
medicine utvrdjivanje očinstva analizom krvi, primjena vještačke oplodnje uslovila je
povećanje značaja o istini porjekla djeteta.
Obaveza poštovanja odgovornosti
-zavisnost
djeteta posebno u prvim godinama života je ogromna i djetinjstvo je dug i dinamičan
period koji nalaže da oba roditelja budu odgovorna za podizanje djeteta i da odgovornost
predstavlja njihovu obavezu.Porodične su norme zato imperativne prirode i ne mogu se
mjenjati voljom učesnika.Ipak ova konstatacija nema opštu jednaku primjenu i varira od
jednog do drugog odnosa.
Porodična solidarnost
-ideja bratstva se smatra bitnom
odrednicom porodice kao zajednice.Čini je je pravo na brigu i pažnju na dobrobit članova
porodice.Iako je veza izmedju članova vrlo bliska i podrazumjeva ličnu, a ne kolektivnu
odgovornost, ona pretpostavlja da nićiji život nije od većeg značaja.Za većinu ljudi
odgovornost prema članovima porodice je primarna.
Reciproitet
-Ljudi imaju različite
stavove u pogledu stepena žrtvovanja koji smatraju potrebnim i opravdanim.On se
ispoljava kao pravo na pomoć.Tradicionalni stav da roditelji podižu svoju djecu, a da se
djeca o njma staraju u starosti prestao je da funkcioniše kao obaveza zajedničkog
života.Djeca su dužna da pomažu svoje roditelje ekonomski i na dr.način u okvirima
porodične solidarnosti, ali ta obaveza više nije bezuslovna.Ako se roditelj nije starao o
djetetu dijete nema nikakve posebne obaveze.
SUBJEKTI RO:
roditelji,dijete.Roditeljska
sposobnost-Roditelj može biti svko fizičko lice.Uobičajeno se odnosi na lica koja su biološki
sposobna za radjanje.Majkom se smatra žena koja ga je rodila, , a ocem lice koje je začelo
dijete.Zakoni najčešće predvidjaju odredjeni uzrast ili stepen mentalne sposobnosti
(npr.sposobnost za rasudjivanje) i oni se opravdavaju dobrobiti mladih osoba i njihovog
potomstva.Ne postoje sankcije za povredu ovih pravila.Razvojem novih tehnika biološke
reprodukcije postavilo se pitanje da li treba mijenjati uobičajeni pojam roditelja.Faktički i
pravni roditeljski odnos-Začeće i rodjenje djeteta su osnovne činjenice na kojoj se zasniva
materinstvo i očinstvo kao faktička veza.Da bi oni postali i pravna veza primjenjuju se
nekada bio uži i shvatao se kao djeca rodjena u braku i van njega, i nisu imala ista
prava.
UTVRDJIVANJE BRAČNOG PORJEKLA DJETETA
-Pravilo da bračni status roditelja
odredjuje porodični status djeteta-staro pravilo koje želi da djeca budu u stabilnim
porodicama, da se obezbjedi sigurnije očinstvo, prenos svojine i statusa sa jedne generacije
na drugu.Hrišćanska crkva inisitira na monogamnom braku, u kojem jedino se mogu
održavati polni odnosi.Ranije se vanbračno dijete smatralo grijehom i ta djeca su se
smatrala nezakonitom.Smo je bračno dijete imalo potpun pravni odnos sa oba
roditelja.
Elementi odredjivanja bračnosti djeteta su-:postojanje braka, materinstvo
udate žene, pretpostavka bračnog očinstva.
Brak roditelja kao statusna pretpostavka-
dijete se smatra bračnim ako je rodjeno ili začeto u braku roditelja.Najednostavniji slučaj
je kada je začeto i rodjeno u braku.Stara pravila uvažavaju pretpostavku o najdužoj i
najkraćoj trudnoći od 180,tj.300 dana.U modernim pravima odlučujući momenat je
rodjenje djeteta.Dijete će se smatrati bračnim djetetom ako je rodjeno i odmah po
zaključenju braka.Ako je trudnoća dugotrajna, momenat začeća je bitan za bračnost
djeteta ako brak usljed smrti muža ili razvoda braka.Tada se primjenjuje pretpostavka
najduže trudnoće i iznosi 300 dana.Kod nas je usvojen stav da se rok od 300 dana računa
od smrti muža majke odnosno od pravosnažnosti presude o razvodu braka.U starijim
pravima da bi dijete bilo bračno brak je morao biti punovažan, a ne ništav.Kod nas se
djeca ništavih brakova smatraju bračnom.Način regulisanja-s obzirom da braćni status
roditelja odredjuje porodični status djeteta, kod nas se bračnim ocem smatra udata
žena.
Bračno porijeklo djeteta utvrdjuje se prijavom rodjenja
koji je i vid regulisanja
odnosa.Tom prilikom se utvrdjuje porodjaj i indetitet majke i djeteta, kao i činjenica
postojanja braka.
Utvrdjivanje bračnog materinstva
-dijete je bračno ako ga je rodila
udata žena.S obzirom na vidljivu činjenicu nošenja i rodjenja djeteta materinstvo se dugo
nije smatralo spornim.Materinstvo se zasniva rodjenjem dijeteta.Utvrdjuje se u
administrativnom postupku na osnovu prijave rodjenja.Dužnost prijavljivanja rodjenja
djeteta u odredjenom roku previdja Zakon o MKR i iznosi 15 dana, a za upis je nadležan
matičar opštine prema mjestu rodjenja djeteta.U postupku se utvrdjuje činjenica rodjenja,
indetitet lica i bračni status.Upis može imati konstitutivno dejstvo ili samo deklarativni
značaj.Ako postoj ineslaganje podataka u prijavi rodjenja i upisa, uskaldjivanje vrši
matičar u ednostavnom postupku ispravke greške.Ako je u pitanju pogrešno utvrdjen
indetitet majke ili djeteta, ako je sporno rodjenje djeteta, ispravka se vrši samo u sudskom
postupku osporavanja materinstva, jer je riječ o promjeni porodičnog statusa djeteta.Za
izvršen upis u MKR važi pretpostavka tačnosti dok se ne dokaže suprotno.
Utvrdjivanje
bračnog očinstva
–ono se utvrdjuje na osnovu zakonske pretpostavke da se ocem djeteta
smatra muž majke.Ova pretpostavka ima osnovu u prirodi braka i svrha je u stabilizaciji
porodičnih odnosa.Ona djeluje automatski dok postoji brak i traje 300 dana po prestanku
braka.Pretpostavka de može osporiti, ali samo u sudskom postupku.Akomajka označi
drugo lice kao oca svog djeteta, matičar je dužan da upiše ime muža majke kao oca djeteta i
da uputi zainteresovana lica na parnicu.
Sukob dva bračna očinstva
– da bi se izbjegle
neželjene komplikacije oko primjene zakonske pretpostavke o bračnom očinstvu, starija
prava su predvidjala da po prestanku prethodnog braka žena ne može zaključivati novi
brak odredjeno vrijeme.Kako je razlog prestanka braka bio uglavnom smrt bračnog druga,
taj period čekanja se naziva tempus lugendi.On je odgovarao i moralnim shvatanjima
sredine.U našem pravu postoje odredbe koje regulišu očinstvo djeteta ako po prestanku
braka majka djeteta zaključi novi brak.P o PZ R.Srbije akoje dijete rodjeno u kasnijem
braku svoje majke prije isteka roka od 270 dana po prestanku njenog prethodnog braka,
ocem cjeteta će se smatrati muž majke iz prethodnog braka, osim akomuž iz kasnijeg braka
sa njenim pristankom prizna dijete za svoje.Pretpostavka u korist prvog muža zasniva se
na uvažavanju vjernosti, ali skraćenje roka od 270 dana teško se može realno opravdati.PZ
Crne Gore ima jednostavniju odredbu.Ako je dijete rodjeno u kasnijem braku majke, ocem
dijeteta smatra se muž majke iz kasnijeg braka, ako je dijete rodjeno u roku od 300 dana od
prestanka prethodnog braka majke.Interes dijeteta da ima oba roditelja je
obezbjedjen.Dejstva utvrdjenog očinstva i materinstva-utvrdjivanjem očinstva i
materinstva uspostavlja se roditeljski odnos izmedju tih lica i djeteta.Prava i obaveze
nastaj automatski, po sili zakona, i nije potrebna nikakva posebna odluka.Sticanjem
roditeljskih prava i obaveza roditelj stiče i pravo ostvarivanja tih prava i obaveza, dijete
stiče i dr.prava koja se zasnivaju na srodstu:nasledjivanje,socijalna prava i dr.
Naknadno
sticane bračnosti djeteta-Pojam pozakonjenja
Pozakonjenje je naknadno sticanje
bračnosti djeteta, svrha je uskladjivanje statusa roditelja i djeteta.Dijete rodjeno prije
zaključenja braka svojih roditelja je prema tim pravilima vanbračno dijete.Da bi se
naknadnim zaključenjem braka uskladio status roditelja i dijeteta, predvidja se
pozakonjenje dijeteta.Pozakonjenje zaključenjem braka roditelja-je najčešći oblik,
predvidjaju ga svi naši zakoni.Pozakonjenje djeteta naknadnim zaključenjem braka
roditelja nema nikakvih ograničenja, dolazi automatski zaključenjem braka.Potrebno je da
je utvrdjeno očinstvo i materinstvo djeteta, tj da dijete vodi porjeklo od obe strane koje su
zaključile brak.Ako porjeklo nije utvrdjeno može se naknadno utvrditi priznanjem
očinstva ili sudskim putem tražiti ispravka u MK ili u pogledu porodičnog statusa
djeteta.Pozakonjenje je moguće ostvariti na ovaj način bez vremenskih
ograničenja.Pozakonjenje odlukom suda-ako su roditelji imali namjeru da sklope brak, ali
su bili spriječeni smrću jednog od njih ili je nakon začeća nastupila bračna smetnja koja je
omela zaključenje braka (duševna bolest) sud će oglasiti da je dijete rodjeno u btaku.Uslov
je da dijete ima utvrdjeno očinstvo i materinstvo.Postupak da je dijete bračno je
vanparnični i pokreće se na predlog jednog roditelja ili djeteta.Zahtjev nije vezan za
rok.Ako jedan roditelj nije živ, ili je živ roditelj lišen poslovne sposobnosti ili roditeljskog
prava, postupak kod suda pokreće organ starateljstva sve do punoljetstva djeteta.Drugi
oblici pozakonjenja u uporednom pravu-u uporednom pravu postoje različiti oblici
pozakonjenja, najčešći je pozakonjenje djece iz ništavih brakova.Veoma stari način koji
datira iz rimskog prava je po izjavi oca.
Osporavanje bračnog porjekla djeteta
- Pravo na
osporavanje bračnog porjekla djeteta-svrha je uskladjivanje faktičkog i pravnog stanja tj
ustanovljavanje istine o porjeklu djeteta.Materinstvo i očinstvo se utvrdjuje na osnovu
bioloških činjenica i socijalnim predstavama o bračnoj zajednici.U životu su moguće razne
situacije:zamjena dijece u porodilištu,podmetanje djeteta,polni odnosi i začeće sa trećim
licem izvan braka, vještačka oplodnja i sl.Zato su pretpostavke o ovim utvrdjivanjima
obuhvatiti ženu koja je upisana kao majka, muža majke i dijete.Ako tužbom nisu
obuhvaćena sva lica sud će pozvati tužioca da proširi tužbu na ostala lica koja se ne mogu
protiviti proširivanju tužbe.Ako tužilac u roku koji sud odredi ne proširi tužbu ona će se
odbaciti.Zastupanje djeteta-ako je dijete maloljetno tužbu podižu roditelj kao zakonski
zastupnik.Izuzetak je kod osporavanja materinstva.Dok je dijete maloljetno, ili je
punoljetno, ali poslovno nesposobno, tužbu podnosi samo staratelj sa odobrenjem organa
starateljstva.Organ starateljstva može djetetu postaviti posebnog staratelja ako izmedju
roditelja i djeteta u parnici postoje suprotni interesi, ako su roditelji i dijete u oprečnim
stranačkim ulogama tužioca i tuženog.Dejstva uspješno osporenog bračnog materinstva-
ako se uspješno ospori bračno materinstvo dijete prestaje da bude bračno i gasi se
roditeljski odnos u cijelini.Dijete gubi oba roditelja.Osporavanjem bračnog materinstva
ukida se i dejstvo pretpostavke bračnog očinstva.Izuzetak je akoje postupak pokrenula
žena koja sebe smatra majkom djeteta.Uspješnim dokazivanjem prestaje odnos ženi koja je
bila upisana kao majka djeteta i njenog muža a zasniva se roditeljski odnos sa ženom koja
je pokrenula postupak.Ako je žena bila u braku u vrijeme rodjenja djeteta primjeniće se
zakonska pretpostavka očinstva njenog muža i dijete će biti bračno dijete.
Osporavanje
bračnog očinstva
je osporavanje istinitosti zakonske pretpostavke da je muž majke otac
djeteta.Pored biološke postoje i dr.pretpostavke:pretpostavka o najdužoj i najkraćoj
trudnoći, pretpostavka zajednice muža i žene, pretpostavkom polnih odnosa u kritičnom
periodu začeća, pretpostavkom da je dijete začeto u polnim odnosima muža i majke
djeteta.Pravo na osporavanje bračnog očinstva je ograničeno na subjekte bračnog
roditeljskog odnosa.Zakonske reforme dozvoljavaju i muškarcu koji sebe smatra ocem
djeteta koje je rodila udata žena tzv.prirodnom ocu djeteta.Državni i dr.organi nemaju
pravo da osporavaju bračno očinstvo.Ono se smatra privatno-pravnim odnosom i lične he
prirode.Pravo osporavanja ograničeno je rokom.Najzainteresovanije lice za ovo
osporavanje je muž majke djeteta.On može osporiti očinstvo djeteta koje je rodila njegova
žena u toku braka ili prije isteka roka od 300 dana po prestanku braka ako smatra da nije
otac djeteta.U Srbiji je rok 6 mjeseci od saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju
očinstvo, a najkasnije do 10 godina djeteta.U Crnoj Gori subjektivni rok teče od saznanja za
isti, a objektivni rok je 5 godina.Samo zakon u Srbiji dozvoljava da ako je muž potpuno
lišen poslovne sposobnosti tužbu podnese njegov staralac sa odobrenjem organa
starateljstva.Rok nije predvidjen, alikako staralac ne može imati više prava od muža
majke, tužba se može podnjeti u roku koji je propisan za muža.Majka može osporiti da je
otac njenog djeteta lice koje se po zakonu smatra njegovim ocem, tužba se podnosi u
kratkom roku od 6 mj. Od rodjenja djeteta.U nekim pravima se majci ne daje pravo na
tužbu, onemogućava joj se svjedočenje u prilog vanbračnosti.Dijete može osporiti da je
otac lice koje se po zakonu smatra njegovim ocem.U Srbiji je ro do 25 g, a u CG do
23.g.života djeteta.Ako je dijete maloljetno ili poslovno nesposobno tužbu u njegovo ime
može podnjeti majka, a ako ona nije živa ili je nepoznatog boravišta, ili je lišena poslovne
sposobnosti ili roditeljskog prava, tužbu može podnjeti staratelj sa dodobrenjem
starateljstva samo u U PZ Srbije, dok u Crnoj Gori roditelj može tokom maloljetstva
pokrenuti postupak u ime djeteta, ali to pravo nije predvidjeno za staraoca djeteta.Pravo
