Geoinženjering
K a t e d r a z a p e t r o l o g i j u i g e o h e m i j u, P M F
G e o l o g i j a i z a š t i t a ž i v o t n e s r e d i n e
GEOINŽENJERING 2014
- evaluacija i implikacije po životnu sredinu -
Rudarsko-geološki fakultet
U N I V E R Z I T E T U B E O G R A D U
prof. Dr. Dragan Milovanović
prof. Dr. Milica Kašanin
9
Sadržaj
1. Uvod i problematika,
1.1 Kriterijum
1.2 Grane geoinženjeringa
2. Metode
3. Zaključak
Uvod
Geoinženjering ili klimatski inženjering predstavlja jedan aktivan oblik ljudskog
delovanja odnosno intervencije koja za cilj ima kompenzaciju hemijsko-klimatskih
promena izazvanih tzv.
greenhouse
gasovima.
Jedan prirodan smer delovanja odnosno odgovor na ove promene i jeste
smanjivanje ili potpuno obustavljanje nekih ljudskih aktivnosti, medjutim neke od njih je
previše skupo obustaviti (ili su i dalje kritične za zemlje u razvoju) pa stoga imamo ovu
potpuno novu ljudsku delatnost. Ona predstavlja jedno kontroverzno pitane koje je
podelilo naučnu zajednicu. Neke od tačaka koje zabrinjavaju stručnjake jesu dugoročne
posledice ovih procesa, cena njihovog održavanja, nepovratnost ovakvog oblika delovanja
na klimu i sl. To je jedna paradigma – da li nas tehnologija može izvući iz problema koji je
tehnologija i stvorila?
Sve metode klimatskog inženjeringa možemo podeliti u nekoliko kategorija.
Modifikacija atmosferskog sastava;
Delovanje na eksterne klimatske faktore (npr. sunčevo zračenje);
Delovanje na interne klimatske faktore (npr. količina slobodnog ugljen-dioksida);
Priprema tehnoloških odgovora na klimatske promene;
Primarni eksterni klimatski faktor jeste sunčevo zračenje. Tu imamo priliku da posmatramo neke
prirodne procese koji se uspešno nose sa tim npr. vulkanske erupcije i shodno tome donosimo zaključke
i formiramo naš pristup tome. Metode kojima možemo smanjiti absorbciju sunčevog zračenja mogu biti
lokalizovane u svemiru, u atmosferi ili na površini Zemlje.
Svemirska ogledala (eng.
space mirrors
)
Metoda pod kojom podrazumevamo razmeštanje reflektivnih površina u orbitu Zemlje sa
ciljem da smanje količinu primljenog sunčevog zračenja. Još uvek je strogo konceptualna i ima potencijal
da donese velike troškove. Postoji par pristupa. Jedan su orbitirajuća ogledala odnosno solarna jedra
velikih dimenzija. Na primer 50.000 ogledala, svako površine od 100 kvadratnih kilometara, orijentisana
paralelno zemljinoj površini, dala bi totalno pokriće od oko 1% cele površine zemlje pokazala je jedna
studija (NAS 1991). Jedan od problema ovde, osim velike cene samog takvog projekta jeste i njegovo

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti