Uvod 

Drzava kao takva sa jedne strane je presiroka za resavanje konkretnih problema 
gradjana koji se jedino uspesno mogu resavati samo aktivnim ucescem gradjana 
I lokalnih zajednica svih nivoa organizovanja (opstine, okruzi I regioni). Prelaz 
gradjana sa pozicije klijenta na poziciju aktivnog gradjanina koji tako iskazuje 
svoje   interese   I   potrebe   je   jedna   od   vaznih   preduslova   funkcionisanja 
preduzetnicke drzave.

Promene u nacinu organizovanja I funkcionisanja drzave I vlasti pocinje krajem 
1970g. Pre toga, postojalo je tzv. doba zavisnih lokalnih vlasti. U tom periodu 
postojalo   je   gusenje   lokalne   samouprave.     Sve   to   je   nametnulo     potrebu   za 
sprovodjenje   radikalne   reforme   drzave,   javnog   sektora   i   nacina   upravljanja 
uopste.   Ovom   reformom   je   promenjen   sistem   automatskog   davanja   drzave 
lokalnim vlastima bez obzira na realizovane rezultate, efekte I uspeh ili neuspeh. 
Taj novi sistem je obuhvatao sve nivoe vlasti I nametnuo je lokalnim vlastima da 
se ponasaju trzisno, a finansijska redistribucija se zasnivala na pracenju efekta 
rada, na nagradjivanju uspeha.

Ova reforma je krenula prvo u SAD, zatim u Vel.Britaniji, a pritom I u velikom 
broju razvijenih zemalja.

Reforma je najpre bila okrenuta finansijama, da bi se dalje prenela I na druge 
sfere:   organizaciju   vlasti,   nacinu   rada,   nacinu   obezbedjivanjau   usluga, 
uspostavljanje   novog   tipa   odnosa   drzave   I   lok.vlasti,   kao   I   promena   odnosa 
lok.vlasti prema gradjanima.

Na taj nacin su drzava, odn.centralna vlasti I lokalne vlasti razvile novi, partnerski 
kvalitet odnosa provecavajuci time efikasnost I kvalitet usluga. Izmedju lokalnih 
vlasti   se   takodje   razvio   odnos   konkurencije   u   pravcu   snaznijeg   privlacenja 
kapitala, gradjana I drugih razvojih resursa.

Nakon sprovodjenja ovih reformi, lokalna vlast dobija vazne funckije: podsticanje 
ekonomskog   razvoja,   privlacenje   kapitala,   ostvaranje   novih   radnih   mesta   I 
ovezbedjivanje odrzivog razvoja. Lokalna zajednica pocinje polako da se ponasa 
sledeci   I   razne   ekonomske   principe,   te   tako   postaje   aktivnija   u   kreiranju 
ambijenta privlacnijeg za investicije, pokretanje biznisa I kapitala.

Ovaj   novi   nacin   rada   podrazumeva   napor   lok.vlasti   da   identifikuje   prioritetne 
potrebe gradjana,  da ih ukljuci u kreiranje  politika I  projekata, da uspostavlja 
partnerstvo   sa   privatnim   sektorom,   da   rade   odgovorno   sa   ciljem   da   se 
gradjanima obezbedi sto bolji kvalitet zivota.

Iako u mnogim drzavama lok.samouprava nije dostigla neki zavidan nivo, ona u 
svemu   opravdava   svoje   postojanje.   Ona   u   svim   zemljama   opstaje   kao   veciti 
pratilac drzavne uprave, pa I njen cinilac sa kojom se na odredjeni nacin preplice 
ili stapa.

Drzava I lokalna samouprava

Drzava predstavlja teritorijalnu zajednicu ljudi  sa suverenom  vlascu. Iz  ovoga 
proizilaze elementi drzave: stanovnistvo, teritorija I vlast, odnosno definicija da je 
drzava suverena centralna vlast kojoj su podcinjeni stanovnici koji zive na njenoj 
teriotoriji. 

Drzava   kao   suverena   vlast   ima   sledece   funkcije:   drz.administraciju, 
odbranu, unutrasnju bezbednost, socijalnu sigurnost, drustvene delatnosti, 
ekonomsku politiku I privredni razvoj, javni sektor privrede, kao I druge 
vanredne funkcije drzave (elementarne nepogode, unutrasnji nemiri itd.).

S’obzirom da je centralna vlast presirok pojam za regulisanje svih drustvenih 
odnosa   u   jednoj   zajednici,   neophodno   je   postojanje,   a   radi   demokratizacije 
drustva, pojma lokalne vlasti, cije ce postojanje doprineti demokratskom razvitku 
drustva   I   ostvarivanju   demokratskog   zivota   ljudi   u   zajednici,   odnosno   boljem 
zadovoljavanju potreba I interesa gradjana te zajednice.

Vecina teoreticara se slaze oko toga da je sama sustina lokalne samouprave u 
razvijanju   neposredne   demokratije,   a   cija   je   svrha   da   sluzi   zadovoljavanju 
zajednickih potreba u lokalnoj zajednici. Na taj nacin, lokalna samouprava postoji 
kao jedan oblik sustinskog ispoljvanja neposredne demokratije, koja je sa tim I 
najbolji pokazatelj njenog ostvarivanja I razvitka.

Lokalna   samouprava   predstavlja   lokalnu   vlast   koja   se   formira   na   odredjenim 
delovima   teritorije   jedne   drzave,   tzv.lokalne   jedinice,   a   cinioci   koji   uticu   na 
odredjivanje na kolikoj povrsini drz.teritorije ce se obrazovati odredjena jedinica 
lokalne samouprave su sledeci: sama povrsina teriotorije, broj ljudi, vrsta I obim 
delatnosti kojima se zadovoljavaju interesi lokalne jedinice.

Opsteprihvacen   je   stav   da   su   manje   lokalne   jedinice   pogodnije   za 
ostvarivanje   lokalne   demokratije,   jer   se   tako   obezbedjuje   laksi   pristup 
stanovnistvu institucijama lokalne samouprave.

Pojam lokalna samouprava se sastoji od dve karakteristicne odrednice: lokalna I 
samouprava,   gde   je   pojma   samouprave   izveden   iz   opsteg   pojma   uprave. 
Medjutim, pojma uprave ima sire znacenje I ona je jedna podgrana drzavene 
vlasti, posebno organizovana, ciji je zadatak da sprovodi zakone, I druge propise.

U pocetku, dok nije bilo lokalizovanja samog zivotva, ni samouprava nije ni na 
koji nacin bila izdvajana iz opsteg pojma uprave. Tek u 19.veku srecemo pojam 
lokalna   uprava,   koja   se   najvise   odnosi   na   upravljanje   u   odredjenoj   lokalnoj 
zajednici, za razliku od centralne vlasti koja oznacava upravaljanje nacionalnom 
drzavom. 

U nauci se smatra da pojam samouprave, kao pojam javnog prava nastaje tek sa 
nastankom velikih, jakih I uredjenih drzava. 

background image

Poreklo I evolucija lokalne samouprave

Postoje mnogobrojne teorije I studije lokalne samouprave koje na razlicite nacine 
otvaraju   pitanje   vremena   nastanka   lok.samouprave.   Vreme   nastanka 
lok.samouprave je povezan sa shvatanjima njene prirode, evolucije I funkcija, 
kao I odnosa sa politikoloskim fenomenima kao sto su vlast, drzava I zajednica.

Na pitanje kako su nastale lokalne I teriotrijalne zajednice kao osnova za razvoj 
lok.samouprave, ima razlicitih misljenja.

U prvobitnoj zajednici sve drustvene potrebe su bile zajednicke potrebe njenih 
clanoca. Porodica je bila prva zajednica ljudi, kako je cesto bila u pokretu radi 
zadovoljavanja sopstenih potreba. Proizvodilo se toliko koliko je bilo potrebno za 
opstanak te zajednice. Medjutim, onog momenta kada se pocelo proizvoditi vise 
nego   sto   je   trebalo   porodicama,   one   pocinju   da   se   nastanjuju   na   odredjenoj 
teritoriji. Na taj nacin pocinje da se javlja potreba zajednice vise porodica koje su 
nastanjene   na   istoj   teritoriji   (voda,   kanalizacija,   struja   itd).   Sve   to,   radi 
zadovoljavanja   tih   potreba,   povlacilo   je   za   sobom   nove   organizacije   I 
odgovarajucu teritorijlnu upravu.

Jedna grupa teorija smatra da je lokalna samouprava nastala u trenutku 
kada je uopste nastala I vlast, tj.kada su gradjani izabrali svoje prve organe 
vlasti   (naravno,lokalne).   Prema   ovim   teorijama   lokalna   samouprava   je 
praizvoriste nastanka same drzave.

Argumenti   za   ovu   teoriju   su   ti   da     tip   institucija   koji   je   postojao   u   tim   prvim 
zajednicama u velikoj meri postoji I danas. Npr. Island – neposredni oblici vlasti I 
skupstina,   Svajcarska   –   oblici   neposrednog   odlucivanja   I   britanski   sistem 
institucija.

Medjutim, lokalna samouprava podrazumeva postojanje odredjenih autonomnih 
prava ovih lok.zajednica u odnosu na centralnu I spoljnu vlast. Samim tim, stoji I 
cinjenica   da   npr.   unutar   velikih   istocnjackih   despotija   u   istoriji   antickoj   sveta 
lokalna   vlast   nije   imala   sansu   da   stekne   neki   stepen   autonomije   usled 
monopolske I autoritativne vlasti drzave. 

Druga grupa teorija tvrdi da lokalna samouprava nastaje tek sa nastankom 
gradjanskog drustva I da svoj konacan smisao, formu I sadrzaj dobija sa 
burzoaskim revolucijama I jacanjem gradjanskog drustva. Lok.samouprava 
se   tako   odlikuje   modernim   sistemom   organizacije   vlasti   sto   znaci   na 
podeljenju, zakonodavnu, izvrsno-upravnu I sudsku vlast.

Gradovi srednjeg veka predstavljali su male oaze u kojima se razvijaju zanatstvo, 
trgovina, umetnost, a nakon toga I slozenija podela I organizacija rada. Oni tada 
uspostavljaju   svoje   organe   vlasti   I   vremenom   pocinju   da   dobijaju   politicke 
slobode, garantovane poveljama. Stoga, u ovim gradovima se mogu videti zaceci 
lok.samouprave, kako nastankom autonomije, tako formiranjem lokalnih organa 
vlasti: skupstine, izvrsnih organa, sudova I policije.

Pojam lokalne samouprave

Lokalna   samouprava   je   naucna   disciplina   koja   spada   u   korpus 
politikoloskih   disciplina.   Ona   ima   multidisciplinirani   karakter,   jer   za 
izucavanje   sistema   lokalne   samouprave   I   vlasti   koristi   istrazivanja   I 
saznanja   brojnih   drugih   nauka   (politikologije,   sociologije,   ekonomije, 
istorije itd).

Kao naucna disciplina ona ima svoj predmet izucavanja, metod kojima se 
koristi prilikom izucavanja predmeta, a istrazuje I specifican jezik naucne 
discipline.

Predmet izucavanja je lokalna samouprava kao skup institucija I nacina putem 
kojih   se   gradjani   u   jednoj   lokalnoj   zajednici   organizuju,   odlucuju   o   opstim 
pitanjima zivota I razvoja te zajednice I zadovoljacvaju niz zajednicih potreba 
kroz sistem loklanih javnih usluga.

Lokalna samouprava je sistem organizacije lok.vlasti putem koje gradjani biraju 
svoje organe vlasti (posredna demokratija) ili ponekad svi stanovnici cine organ 
vlasti I tako neposredno odlucuju o najvaznijim pitanjima zivota u lok.zajednici 
(neposredna demokratija).

Lokalna   samouprava   izucava:   teritorijalnu   organizaciju,   lokalnu   vlast   I   njene 
funkcije, gradjane I njihove potrebe, kao I njihov odnos sa lok.samoupravom I 
odnos lokalne i centralne vlasti. Najvaznija pitanja koja se ticu lok.samouprave su 
pitanja   komunalnih   poslova   (izgradnja   I   odrzavanje   ulica,   puteva   I 
dr.infrastrukture, javnog transporta I saobracaja, dovod gasa, vode, elektricne 
energije,   ciscenje   itd),   zatim   niz   pitanja   javne   politike   (prostorno   planiranje, 
uredjenje,  gradnja,  obrazovanje,  socijalne  usluge,  odrzavanje  zivotne  sredine, 
bezbednost, javni red I mir, zaposljavanje itd.

Lokalna   samouprava   je   autonomni   sistem   odlucivanja   I   upravljanja 
lokalnim   zajednicama,   konstituisanim   na   uzim   delovima   drz.teriotrije, 
neposredno od strane njenih stanovnika ili putem predstavnika koje oni 
biraju radi zadovoljavanja potreba zajednice. Njom se ostvaruje politicko 
pravo gradjana na samoodlucivanje o lok.poslovima.

Prema navedenoj definiciji, moze se zakljuciti postojanje tri osnovna uslova koji 
predstavljaju   fundamentalne   elemente   za   postojanje   lok.samouprave.   To   su: 
lokalno stanovnistvo koje ima pravo da bira svoja predstavnicka tela, da ta tela 
imaju svoj utvrdjen krug poslova koje vrse kao lokalna vlast I da se tim poslovima 
iz nadleznosti lokalne vlasti moze uticati na zivot I razvitak lokalne zajednice.

background image

4.

Gradjanin i  gradjanstvo

  – gde su  to vazni cinioci lok.samouprave na 

osnovu kojih se i utvrdjuje priroda i lokalnih zajednica i lokalnih vlasti

5.

Drzava

 – usko vezana za pojam lok.samouprave. Izborom gradjani biraju 

svoje   predstavnike   u   organe   vlasti   u   lok.samoupravi   i   drzavi.   Iz   toga 
proizilazi da su oba fenomeni istog roda, ali razlicitog nivoa organizacije i 
nadleznosti.

6.

Drzavna uprava

 – to je grana drzavne vlasti koja moze obavljati poslove 

samo   ako   oni   budu   neposredno   realizovani   u   lok.zajednici.   Danas   se 
cesto govori o javnoj upravi koja ne samo da obuhvata drzavnu i lokalnu 
vlast, vec i nevladine organizacije, organizacije civilnog drustva, udruzenja 
itd.

7.

Fenomen vlasti

 – lok.samouprava je oblik ostvarivanja i relaizacije vlasti 

gradjana

Uloga, poslovi I nadleznosti lokalne vlasti

U  vreme  velikih  reformi  drzava  u  svetu,  narocito  reformi  nacina  upravljanja, 
lokalna vlast, dobija vazne funkcije I nadleznosti, kao sto su:

1. Podsticanje ekonomskog razvoja
2. Privlacenje kapitala
3. Otvaranje novih radnih mesta
4. Kreiranje   privatno-javnih   parnerstava   radi   efikasnijeg   I   lakseg 

sprovodjenja raznih projekata

5. Pruzanje drugih neophodnih usluga gradjanima
6. Razvijanje   partnerstva,   ne   samo   sa   privatnim   sektorom,   vec   I   sa 

samim gradjanima radi obezbedjivanja sto kvalitetnijeg zivota 

Nadleznost lokalne vlasti je veoma vazno pitanje. Ako lokalna vlast ima izvornu 
suverenost prenetu od gradjana, onda se mora precizirati I krug izvornih poslova 
koje ima I treba zastititi od zloupotreba, kao I finansijska autonomija kojom ona 
dobija mogucnost da realizuje svoje poslove.

U EU je uspostavljen 

princip

 

subsidijariteta kojim se daje pravo nivou blizim 

gradjanima da uzme sve poslove koje moze da obavi, a ostalo se prenosi 
na visi nivo lokalne vlasti.

 Posao dobija onaj nivo koji ga moze najekonomicnije 

obaviti,   cime   se   kombinuje   efektivnost   I   demokraticnost   kao   vazni   principi 
organizacije I rada.

Želiš da pročitaš svih 32 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti