Evropska Unija-pojam i osnovni ciljevi
VISKOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA ZA MENADŽMENT U
SAOBRAĆAJU NIŠ
ТЕМА: EU POJAM I OSNOVNI CILJEVI
PREDMET: PRAVO EVROPSKE UNIJE I LJUDSKA PRAVA
Prof: Dr Ivan Kostadinović Student: Sanja Anušić 11-D/14
SADRŽAJ:
2.CILJEVI EVROPSKE UNIJE.....................................................................3
3. MASTRIHTSKI UGOVOR........................................................................4
4.LISABONSKI UGOVOR.............................................................................5
6. EKONOMSKO UJEDINJAVANJE EVROPE.........................................8
8.BUDUĆNOST EVROPE............................................................................12
1. UVOD
Kada razmišljamo o integracijama, onda mislimo pre svega na savremene procese
međunarodnog povezivanja i organizovanja na sve brojnije međunarodne ekonomske
grupacije u raznim delovima sveta, a posebno na Evrposku uniju, Evropsko udruženje
slobodne trgovine, NAFTA (
North American Free Trade Agreement
), APEC (
Asia-Pacific
Economic Cooperation
), CACM(
Central American Common Market
i dr. Različite ideje i
oblici saradnje, povezivanje i integracije prisutni su tokom cele istorije formiranja država i
prava
.
Ekonomska i monetarna integracija Evrope, 1996.god. str. 623, V. Vukmirica,

politički entitet – Evropsku Uniju koja se sastojala iz Evropske Zajednice, Evropske
Zajednice za ugalj i čelik i Evropske Zajednice za atomsku energiju. Evropska Unija je
opisana kao entitet koji je sačinjavao tri stuba
:
1.
Prvi stub
čine uslovi i rokovi za ekonomsku i monetarnu uniju (EMI)
2.
Drugi stub
čini sistem zajedničke spoljne i bezbjedonosne politike
3.
Treći stub
obuhvata sferu koja se odnosi na pravosuđe i unutrašnju politiku
Ovim ugovorom naloženo je uspostavljanje Monetarne Unije
posredstvom
uvođenja zajedničke valute o kojoj će biti rječi u idućem poglavlju. Bitno je reći da je ovim
ugovorom o Evropskoj Uniji ona prerasla iz privredne integracije u jednu političku uniju.
3.1.Stubovi Evropske unije
Za EU se kaže da podsjeća na prednji deo grčkog hrama koji leži na tri stuba. Ta
slika je počela da se koristi kako bi se opisala struktura Unije.
PRVI STUB, (First pillar)
obuhvata tri zajednice (Evropsku zajednicu za ugalj i
čelik, Evropsku ekonomsku zajednicu i Evropsku zajednicu za atomsku energiju) i
uključuje:
1.
Carinsku uniju i jedinstveno tržište,
2.
Zajedničku poljoprivrednu politiku,
3.
Trgovinsku politiku,
4.
Strukturalnu politiku,
5.
EU državljanstvo,
6.
Obrazovanje i kulturu,
7.
Trans-Evropsku mrežu,
8.
Zaštitu potrošaća,
9.
Zdravlje,
10.
Istraživanje i životnu sredinu,
Evroatlantizam, prof. Dr Lidija Čehulić, Zagreb, Politička kultura, 2003.
Diplomatija,Mitić, Miodrag
:
, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1999.
11.
Socijalnu politiku,
12.
Politiku azila,
13.
Spoljne granice,
14.
Imigracionu politiku.
DRUGI STUB (Second Pillar),
obuhvata zajedničku spoljnu i bezbednosnu politiku
.
Spoljna politika obuhvata :
1.
Koordinaciju zajedničkih stavova i mijera,
2.
Održavanje mira,
3.
Ljudska prava,
4.
Demokratiju,
5.
Pomoć zemljama –nečlanicama.
Politika bezbjednosti obuhvata:
1.
Razoružanje,
2.
Finansijski aspekt odbrane,
3.
Dugoročni okvir evropske sigurnosti
TREĆI STUB (Third Pillar)
obuhvata saradnju u pravosuđu i unutrašnjim
poslovima, kao što su :
1.
Saradnja među pravnim institucijama u vezi građanskog i krivičnog prava,
2.
Kooperaciju policije,
3.
Borbu protiv rasizma i ksenofobije,
4.
Borbu protiv trgovine drogama i oružjem,
5.
Borbu protiv organizovanog kriminala,
6.
Borbu protiv terorizma,
7.
Kriminalne radnje protiv djece i trgovine ljudima.
Osnovna razlika između prvog i druga dva stuba jeste u tome što jedino prvi stub
koristi pravno obavezujuće instrumente i procedure zasnovane na Rimskim ugovorima.
Druga dva stuba pretežno su u nadležnosti Evropskog Vijeća i Vijeća Evropske unije, pa su
kao takvi međuvladinog karaktera
(Evropski savjet, Jedinstveno tržište-Unutrašnje tržište ,
Rimski ugovori o EU, Mastrihtski ugovor, Savjet Evropske unije).
4.LISABONSKI UGOVOR
Lisabonski Ugovor potpisan je 13. decembra 2007. godine. Lisabonski ugovor je
najvažnije postignuće Unije u 2007. godini. Ratifikacijom i primjenom pomenutog
Ugovora trebala bi se okončati dugogodišnja institucionalna kriza. Ugovor predstavlja
reformu institucija EU. Ugovorom se pojednostavljuje mehanizam odlučivanja i
rukovođenja u Uniji i omogućava ulazak novih članica. Ugovor su potpisali svi evropski
lideri osim britanskog premijera Gordona Brauna, koji će to učiniti kasnije. Usvajanjem
"Ugovora iz Lisabona" konačno je rješena i duga kriza u EU, nastala 2005, odbacivanjem
Ugovor o osnivanju Evropske ekonomske zajednice, član 133, stav 2.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti