SADRŽAJ:
UVOD
1. Što je ljudski kapital?
2. Uticaj ljudskog kapitala na privredu
3. Stopa povrata od ulaganja u ljudski kapital
4. Mjerenje ljudskog kapitala
5. Podjela ljudskog kapitala
6. Akumulacija ljudskog kapitala
7. Uticaj ulaganja u ljudski kapital na produktivnost rada
8. Uticaj ulaganja u ljudski kapital na privredni rast i razvoj
9. Obrazovanje i ljudski resursi
ZAKLJUČAK
LITERATURA
UVOD
Pitanje obrazovanosti stanovništva, odnosno razine ljudskog kapitala jedno je od
ključnih pitanja u svim tranzicijskim zemljama. Kao što svi dobro znamo, jedan od glavnih
javno proklamiranih i u medijima (pre)često ponavljanih ciljeva nositelja ekonomske i
obrazovne politike upravo je stvaranje suvremenog gospodarstva utemeljenog na znanju,
tako i pitanje ljudskog kapitala, odnosno što efikasnije njegovo umnožavanje i iskorištavanje
postaje jedan od glavnih prioriteta ekonomske i obrazovne politike. koliko smo mi, kao
zemlja dobri u tome, odnosno kakve uspjehe smo do sada postigli, druga je stvar.
Iako obrazovanje nije jedini element ljudskog kapitala, nema sumnje da je najvažniji. Stoga je
i obrazovna struktura u nekoj zemlj najbolji pokazatelj razine njenog ljudskog kapitala.
Postavlja se pitanje kakva je, kvantitativno i kvalitativno, obrazovna struktura u našoj zemlji?
Prema podacima Zavoda, čak 55,87% stanovništva u dobi od 25 do 59 godina kao
najviše obrazovno postignuće ima samo srednje obrazovanje, odnosno srednju školu. Slijedi
značajan postotak onih koji su završili samo osnovnu školu, 19,71%, a zabrinjava i podatak je
čak 7,45% stanovnika te dobi bez ikakve završene škole ili bez završene osnovne škole
(nepotpuno osnovno obrazovanje). Samo 16,45% stanovništva u dobi od 25 do 59 godina
diplomirali su na višim šoklama ili fakultetima.
Kako bi znali suvremenije i tačnije podatke, potrebno je pričekati službene rezultate
popisa stanovništva koji je proveden 2011. godine. Međutim, ove podatke moguće je
usporediti s dostupnim podatcima iz Ankete o radnoj snazi 2008. godine. Prema tim
podatcima, 2008. godine u našoj zemlj živjelo je 16,8% ljudi sa završenim višim i visokim
obrazovanjem, 60,2% imalo je završenu srednju, a 20,3% samo osnovnu školu ili niže. Iz toga
je vidljivo kako se obrazovna struktura stanovništva nije znanto poboljšala, te je potrebno
dulje vrijeme kako bi razina ljudskog kapitala dosegla razinu u razvijenim zemljama svijeta.
To potvrđuje i studija Lisabonskog vijeća za ekonomsku konkurentnost i socijalnu obnovu
(Lisbon Council for Economic Competitiveness and Social Renewal). Ta studija obuhvatila je
deset novih članica EU - Bugarsku, Češku, Estoniju, Letoniju, Litvu, Mađarsku, Poljsku,
Rumunjsku, Slovačku i Sloveniju - te Hrvatsku i Tursku koje kandidiraju za ulazak u Uniju, te je
ljudski kapital ocijenjen kao kombinirani rezultat četiri kriterija: ulaganje u ljudski kapital koji
mjeri troškove svih vrsta obrazovanja i treninga po zaposlenom, korištenje ljudskog kapitala
koje promatra koliko se raspoloživog ljudskog kapitala koristi, produktivnost ljudskog
kapitala koja se dobiva dijeljenjem ukupne potrošnje zemlje s aktivnim ljudskim kapitalom u
toj zemlji i demografiju ljudskog kapitala. Hrvatska je prema tim kriterijima na listi zauzela
posljednje mjesto, dok je prvo mjesto zauzela Slovenija, a drugo Turska.
Svi ovi pokazatelji jasno impliciraju da naša zemlja nije ni blizu željenog društva
znanja. Kako bi tamo kao društvo stigli, potrebne su korjenite promjene, kako u formalnom
obrazovnom sistemu, tako i u promjeni svijesti, odnosno ponašanja ljudi. Samo se tim
kombiniranjem tzv. Top Down i Bottom Up pristupa mogu postići značajne promjene u
sastavu i količini ljudskog kapitala, što će u krajnosti voditi do veće razine BDP-a.
Blagostanje stanovnika neke države predstavlja temeljni makroekonomski cilj
nositelja ekonomske politike. Međutim, taj cilj ne bi trebao predstavljati samo materijalno
blagostanje, već i širi razvoj pojedinaca. Obrazovanje, kao oblik ljudskog kapitala, ovdje ima
veliku ulogu. Efekti obrazovanja uočljivi su kako na razini pojedinca, tako i na društvenoj
razini. Neki od najuočljivijih učinaka su povećanje dohotka obrazovane osobe za razliku od
osobe bez obrazovanja, povećanje dohotka budućih generacija zbog bolje obrazovanosti
sadašnje generacije, povećana fleksibilnost radne snage, veći interes za znanost islično.
Postoji mnogo teorija koje objašnjavaju pozitivan utjecaj ljudskog kapitala na gospodarstvo,
kao i mnogo empirijskih studija koje te teorije potvrđuju.
Postavlja se pitanje zašto je to važno i koja je uloga studenata u ovome? Ova saznanja mogu
biti uočljiva i na makroekonomskoj i na mikroekonomskoj razini. Kada shvatimo da porastom
ljudskog kapitala u nekom društvu raste i blagostanje, odnosno bogatstvo tog društva, lakše
možemo shvatiti našu ulogu (kao studenata, odnosno budućih „radnika znanja“), više ulagati
u svoje znanje i vještine, te tako više doprinositi društvu. S druge strane, to će nam se vratiti
kroz povećanje osobnog dohotka, bolja radna mjesta, i ukrajnjem slučaju, više slobode i
zadovoljstva poslom.
12.Stopa povrata od ulaganja u ljudski kapital
Jedna od najvažnijih odluka u bilo kojem gospodarstva, na bilo kojoj razini
gospodarstva (mikro i makro), jest na koji način alocirati kapital na različita moguća ulaganja.
Vrlo bitna stvar kod investiranje u kapital je stopa povrata na kapital. Stopa povrata na
kapital definirana je kao neto povrat u dolarima godišnje za svaki dolar uloženog kapitala.
Drugačije rečeno, stopa povrata od ulaganja u kapital je neto povrat u nekoj novčanoj
jedinici za svaku tu novčanu jedinicu uloženu u kapital. Vrijeme koje treba proći prije nego
što neka investicija u kapital počne donositi investitoru prinose je još jedan važan čimbenik
pri odluci o alokaciji investiranja.
Vrijeme koje investitor u ljudski kapital treba čekati do ostvarivanja povrata najvažniji je
input u procesu investiranja u ljudski kapital te je to razlogom smanjenih povrata jer s
povećanjem vremena investitora raste i njegovo očekivanje za povećanim zaradama. Svi
pristupi istraživanju stope povrata bilježe razliku između primanja pojedinačnih zaposlenika
ili grupa zaposlenika koji se tiče njihove razine obrazovanja. Da pojednostavim, ukoliko netko
uloži u dodatnu godinu obrazovanja, to će mu se vratiti u obliku višeg dohotka kasnije u
životu. Iako to ne mora biti nužno točno za svakog pojedinca, za većinu će biti tako.
Ante Lauc u svojim je istraživanjima došao do zaključka kako ulaganje u ljude, odnosno u
ljudski kapital daje veće povrate nego ulaganje u fizički kapital. Ovdje se nalazi slika koju ću
pokušati objasniti.
Ova slika, odnosno grafikon pokazuje odnos ulaganja u ljudski i fizički kapital. Oba ulaganja
daju pozitivne stope povrata, s time da ulaganje u ljudski kapital daje veće stope povrata od
ulaganja u fizički kapital. Smatram kako ovaj grafikon može biti pokazatelj svakom pojedincu,
ali i institucijama, u što trebaju ulagati novac, vrijeme i energiju. Kada bi više ljudi shvatilo
ono što implicira ovaj grafikon, počeli bi više sredstava ulagati u znanje i obrazovanje (kako
vlastito, tako i tuđe, primjerice roditelji bi ulagali više u obrazovanje svoje djece). To bi
automatski vodilo do povećanja razine ljudskog kapitala u društvu, čime bi se povećala i opća
rrazina blagostanja, što je jedan od načina izlaska iz današnje općedruštvene krize.
13.
Mjerenje ljudskog kapitala
U ovom postu objasnit ću načine mjerenja ljudskog kapitala. Mjerenje ljudskog
kapitala smatram iznimno važnim, stoga što je ono nužno kako bi se njime moglo pravilno
upravljati. No, kvantifikacija ljudskog kapitala složen je postupak, te se još uvijek nije našla
metoda koja bi dala egzaktne rezultate.
Kako bi bilo moguće utvrditi značaj bilo kojeg proizvodnog faktora u gospodarstvu
neke zemlje potrebno je imati utvrđene metode njegova mjerenja. Ljudski kapital nije
izravno mjerljiv, kako na osobnoj, tako i na nacionalnoj razini. Umjesto eksplicitnih
pokazatelja, koji izravno pokazuju određene podatke, u mjerenju ljudskog kapitala koriste se
približni pokazatelji, poput dužine formalnog obrazovanja, udjela visokobrazovnog
stanovništva među stanovništvom određenog područja, stope pismenosti itd.
Među mjerilima koje se najčešće koriste za mjerenje ljudskog kapitala najviše se
spominje duljina vremena koju ljudi provedu u procesu formalnog obrazovanja (od osnovne
