Bazelska konvencija
UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA LUKA
FAKUTET ZA EKOLOGIJU
SEMINARSKI RAD
«Bazelska Konvencija»
PREDMET: Međunarodni ekološki standardi
STUDENT: Mirjana Rakić
MENTOR: Prof. dr Vojislav Trkulja
INDEX Br. IV-
167/10
1
U Banjaluci, 18.11.2012
S A D R Ž A J
UVOD......................................................................................................................................3
ŠTA JE U STVARI OPASNI OTPAD?......................................................................................4
................................................................................7
2

iz boja i razređivača, otrovi iz ljepila i smola, dijelovi iz laptopa i televizora.
Lista se kilometarska.
Uprkos tome da opasan otpad decenijama utiče na životnu sredinu,
industija i dalje raste.
Pa šta se dalje dešava sa tim teretom kojeg niko neće u svojim rukama?
Na nesreću, on završava u rukama ekploatisanih. Onih koji nisu odgovorni
za njegovu proizvodnju, ali su nezaštićeni zbog svog ekonomskog statusa.
Odgovor na ovaj problem uključuje Baselsku konvenciju iz 1989 godine
koja je pokrenula kontrolu kretanja otpada preko granica međutim
problem je i dalje tu i stalno raste. i jedini način da se ozakoni zaustavljanje
tog rasta je ratifikacije amandamana poznatijem kao Baselska zabrana,
kojom se osigurava da su proizvođači oni koji trebaju snositi teret.
ŠTA JE U STVARI OPASNI OTPAD?
EE otpad
EE otpad je generički termin koji se koristi za staru, istrošenu ili odbačenu
opremu koja sadrži komponente za čiji je pogon potrebna električna en-
ergija. Termin uključuje veliku količinu otpadne opreme, ne samo one koja
se priključuje na struju već i one koja koristi baterije zatim energiju vjetra
ili solarnu energiju. To znači sve: od kućanskih aparata kao što su frižideri
i tosteri, preko ICT opreme kao što su računari i mobiteli, roba široke
potrošnje kao što su televizori i mp3 plejeri, do alata kao što su električne
bušilice i šivaće mašine, kao što je spomenuto u Uvodu. Elektronika ima
posebne karakteristike zbog kojih je njena proizvodnja i korištenje izvor
4
velikog uticaja na društvo i životnu okolinu, a zbrinjavanje EE otpada
problematično.
Problem #1.
Loš dizajn i agresivan marketing uzrok su rapidnog
povećanja količine otpadne elektronike te visokog uticaja na društvo i
okoliš
Problem #2.
Elektronika sadrži otrovne supstance što i EE otpad čini
toksičnim
Problem #3.
Elektronika sadrži i mnoge vrijedne i vrlo rijetke sirovine
Problem #4.
Većina EE otpada ne zbrinjava se na adekvatan način što
znači da cijenu lošeg dizajna i otrovnih materijala plaćaju ljudi i životna
sredina.
Industriju elektronike karakteriše s jedne strane tehnološki napredak, a s
druge, neuspjeh u dizajniranju proizvoda na način koji bi uzimao u obzir
uticaj proizvoda tokom cijelog životnog ciklusa pa i u trenutku kad
proizvod postaje otpad. Ovo rezultuje uređajima koji su nevjerovatno
kompleksnog dizajna i sastava koji uključuje širok raspon materijala od
kojih su neki opasni i stoga njima nije lako rukovati kad postanu otpad. I
sama njihova izrada zahtjeva puno energije, materijala i vode, te proizvodi
velike emisije zagađenja. Materijali koji se koriste u proizvodnji
elektronike također imaju svoj utjecaj na okolinu. Sirovine koje se koriste u
elektronici uglavnom se dobivaju rudarenjem koje zahtjeva dosta velike
površine te troši puno energije, a stvara štetne emisije. Na primjer,
tokom
postupka kojim se dobija jedna tona zlata, paladijuma ili srebra , u
okolinu se ispusti 10.000 tona ugljen dioksida
.
Slika 1. Količina EE otpada u svijetu
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti