Seminarski rad iz predmeta 

Osnovi menadžmenta

Tema:

KOMPANIJA HONDA

Student:

 

Profesor:

2016. godine

background image

                                                                                                              Honda

1. Soiširo Honda

Soiširo Honda (1906-1991), osnivač kompanije HONDA, rodio se na raskrsnici starog i 

novog, kada je Japan balansirao između agrikulture i proizvodnje.  Jaki kontakti ispunili su 

njegov mladalački život, dok je kao kovačev sin sa čuđenjem posmatrao nove mašine kao 

što su motori, pumpe, i avioni. Oduševio se prvim automobilom koji je ugledao, udišući' 

njegov egzotični dah, i sanjao o prelaženju prašnjavog druma mašinama koje se kreću, što 

bi udvostručilo ljudske mogućnosti. Mašinerija je za njega imala smisla. Učenje iz knjiga 

nije.   Nije   mogao   da   čeka   školsku   diplomu   da   otključa   svoju   budućnost,   uronio   je   u 

praktični rad sa automobilima i motorima.

Honda je sasvim dobro poznavao svoje sunarodnike, i kako bi uspeo u tome da među njima 

postane lider, tražio je u drugima talente koje sam nije imao. Nije bio sanjar, već je težio 

praktičnim rezultatima koji će doneti rezultat. Naučio je da na neuspehe gleda kao na 

neophodne   korake   ka   razumevanju,   usadio   je   drugima   energiju   da   uče   bez   straha   od 

neuspeha, i na tome je bio zasnovan njegov put do uspeha. Shvativši da ipak bez škole ne 

može da ostvari svoje ciljeve, Honda se vratio u školu da stekne neophodna znanja iz 

metalurgije, istovremeno vodeći stotine eksperimenata. Rad i učenje doneli su mu uspeh, 

tako da je, kada je proizveo svoj prvi posleratni motor-bicikl, spoznao vrednost stalnog 

reinvestiranja u tehnologiju. Honda je naučio da stiže do cilja prekidajući sa tradicijom i ne 

prihvatajući mišljenja koja su stajala između njega samog i njegovih ciljeva. Neobični 

pogled na svet dugovao je mnogo velikom smislu za humor. Rano naučivši, kroz težak 

šegrtski rad, da samo »uvrnute« ideje mogu da donesu veliki uspeh, pokazivao je čuveno 

nepoštovanje prema statusu, verujući da rad oplemenjuje radnika, i da su prema tome radna 

odeća i kapa jednako odgovarajuće za finansijske sastanke ili za posetu prodavnicama. 

Očekivao je da se o njemu sudi na osnovu njegovih dela, ne na osnovu kroja njegovog 

odela, i primenjivao je iste standarde prema svojim pomoćnicima. Poznavajući sebe, znao 

je da ljudi mogu da imaju korisne ideje, bez obzira na obrazovanje ili poreklo.

Hondini neuobičajeni načini postali su karakter kompanije, jer on nije težio društveno 

tačno određenom načinu konsenzusa u donošenju odluka. Uvek je bio živahan (u pokretu), 

proveravajući napredak istraživačko-razvojnih projekata, obilazeći proizvodne prodavnice, 

pomažući radnicima da sklope mašinu, ubacujući svoje mišljenje, postavljajući pitanja. 

Strana 4 od 17  

                                                                                                              Honda

Hondin način bio je da prevrne konvencionalno, da tako jednostavno traži ideje da se 

tradicionalni mislioci nisu obazirali na njega. Po Soiširo Hondinom mišljenju, inženjerstvo 

nije bilo samo primena nauke, bila je to mašta koja je postala stvarna i korisna. Njegova 

filozofija se sastojala u sledećem pitanju i istovremeno odgovoru: šta vam je potrebno? Mi 

ćemo to napraviti. Kako bi uspeo u tome Honda je menjao marketinške metode, ali i 

proizvodnju. Visoki kvalitet dolazi od kreativne kombinacije dizajna za upotrebu i dizajna 

za proizvodnju, sve sa ciljem da pogodi specifičnu potrebu tržišta. Proizvedeni motocikl 

Honda Cub (Honda novajlija) bio je prvi međunarodni uspeh za Honda Motor kompaniju i 

pokretač svih uspeha koji su zatim usledili. Primenjujući recept: prepoznaj potrebu, kreiraj 

jedinstveni   način   da   je   zadovoljiš,   prikljući   tome   neobičnu   promociju,   kvalitet   i 

pouzdanost, a onda dalje na bazi profita koji si stvorio ulazi u druge oblasti - Honda je 

uspeo da stvori respektabilnu kompaniju. Marketing svog proizvoda motocikla usmeravao 

je na većinu, ističući dobru i čistu zabavu koju pruža vožnja na dva točka. Kada se tržište 

zasitilo motocikla Honda, Soširo nije ponovio Fordovu grešku sa Modelom-T: ponudio je 

lako održavajući tip sportskog motocikla izgrađen na dokazanom imidžu Cub-a. Kako se 

taj   uspeh   proširio   na   mnoge   zemlje,   Honda   je   proširila   svoje   linije,   uvek   nudeći 

potrošačima za jedan korak usavršenije modele. Ubrzo nakon toga došla je i proizvodnja 

automobila.

Ono   što   je   posebno   potrebno   istaći   jeste   orijentacija   Hondinih   inženjera   da   prihvate 

izazove koje su konkurenti izbegavali, shvativši da je to najbolji način da ih budućnost ne 

iznenadi. Tako na primer, Honda je od početka prihvatao trke motocikala kao najbolji 

marketing. Kada su njegovi motocikli osvojili svoj prvi Grand Pri 1961. godine, to nije bila 

samo   sportska   pobeda,   svetu   je   prikazana   i   nova   tehnička   moć   kompanije.   Od   tada, 

takmičenje na trkama je ostalo vredan element u razvojnom procesu Honde. Od Hondinog 

stalnog   istraživanja   i   razvoja   nastao   je   kao   rezultat   dug   spisak   uspešnih   tehnoloških 

trijumfa - motori sa malom emisijom gasova, promenljivo podešavanje ventila, najnovija 

tendencija sistema za sagorevanje i minimalne legure šasije, samo su neki od njih. Zbog 

ovakvog načina rada, Hondini proizvodi su potrošna roba. Oni su jedinstveni.

1

1

 Inić, B., Menadžment 2 – Ikone svetskog biznisa, Monografija, FTB, Beograd, 2004, Narodna biblioteka 

Srbije

Strana 5 od 17  

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti