Sarajevo, decembar 2014. godine

TERAPIJA INFEKTIVNIH BOLESTI KOD OSOBA ALERGIČNIH NA 

PENICILINE

( Seminarski rad iz farmaceutske hemije )

2

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................ 3

2.

RAZRADA ........................................................................................................................ 4

2.1 Infektivne bolesti ......................................................................................................... 4

2.2 Liječenje infektivnih bolesti ........................................................................................ 5

2.3 Alergijske reakcije i njihove manifestacije .................................................................. 6

2.4 Penicilin ....................................................................................................................... 7

2.5 Neželjene nuspojave penicilina .................................................................................... 9

2.6 Zamjena za penicilin .................................................................................................. 11

2.6.1 Makrolidi ........................................................................................................ 11

2.6.1.1 Eritromicin ............................................................................................... 13

2.6.1.2 Klaritromicin ............................................................................................ 14

2.6.2 Likozamidi ..................................................................................................... 15

2.6.2.1 Atibakterijski spektar ............................................................................... 16

2.6.2.2 Mehanizmi djelovanja .............................................................................. 16

2.6.2.3 Indikacije .................................................................................................. 17

2.6.2.4 Neželjeni efekti ........................................................................................ 17

2.6.2.5 Dozvoljena doza primjene ....................................................................... 17

2.6.3 Aminoglikozidni antibiotici ........................................................................... 18

2.6.3.1 Mehanizam dejstva .................................................................................. 19

2.6.3.2 Dozvoljena doza primjene........................................................................ 20

3. ZAKLJUČAK ................................................................................................................ 22

4. LITERATURA ............................................................................................................... 24

background image

4

2. RAZRADA

2.1 Infektivne bolesti

Infektivne bolesti su danas veoma aktuelne, čemu su doprineli skorašnji događaji, kao što su 

pojava HIV infekcije, hepatitsi B i C, SARS itd.U svjetskoj statistici uzroka smrti, infektivne 

bolesti su na prvom mjestu sa 33% ispred bolesti srca i krvotoka. Pojavom antibiotika smatralo 

se da je borba sa infekcijama završena, međutim pojavom HIV-a i drugih veoma teških bolesti 

sve   je   krenulo   iz   početka.   Promjene   okoline   imaju   značajan   uticaj   na   rasprostranjenost 

prebivališta domaćina i prenosilaca infektivnih agenasa. To je dovelo do porasta oboljenja kao 

što je malarija. Promjene uzročnika utiču na epidemiologiju infekcije, tj. genetske promjene 

utiču na imunogenost, virulenciju itd. Takođe i sam čovjek je odgovoran za promjene koje su 

omogućile porast oboljenja od infektivnih bolesti ( migracije, ratovu, droge, prostitucija ). Danas 

sve   veći   broj   ljudi   dospjeva   u   stanja   imunosupresije

1

  (   hiv,   oboljeli   od   tumora..)   i   tako 

omogućava patogenima da izazovu bolest. Stalno se proširuje spektar prouzrokovača infekcija. 

Ali su i tehnika i nauka napredovale i omogućavaju bolju dijagnostiku, liječenje i   izlječenje 

tamo gde je moguće. 

Jedan od bitnih uslova za nastanak infekcije čovjeka je da određeni broj patogenih ili uslovno 

patogenih mikroorganizama dođe u dodir sa određenim tkivima, veže se za njih i tu se, na 

njihovoj površini ili prodrijevši u dublje slojeve, razmnoži. Ukoliko se mikroorganizmi posle 

kolonizacije zadrže samo na mjestu ulaska u ljudsko tijelo, nastaje lokalna infekcija. Međutim, 

ako sa mjesta ulaska, putem limfotoka i krvotoka, mikroorganizmi dospiju u druge organe i 

tkiva,   nastaje   generalizovana   infekcija.   Da   li   će   do   infekcije   doći,   zavisi   od   sposobnosti 

mikroorganizma i odbrambene sposobnosti ljudskog organizma.

2

Ulazna vrata za mikroorganizme su:

3

1

  Imunosupresija, imunoinhibicija, imunodepresija je potiskivanje i oslabljivanje normalne imunološke reakcije 

organizma   kao   posljedica   dejstva   različitih   supstanci   unjetih   iz   spoljne   sredine   ili   stvorenih   u   organizmu. 
Imunosupresiju može izvršiti svaka supstanca koja vrši potiskivanje i oslabljivanje normalne imunološke reakcije, i 
koja se naziva imunosupresant. Imunosupresanti se dijele na spoljašnje imunosupresivne (egzogene) supstance, tj 
na one koje potiču iz čovjekove okoline ( kao što su imunosupresivni lijekovi ili imunomodulatorni lijekovi, i 
unutrašnje   imunosupresivne   (   endogene   )   supstance,   koje   produkuje   organizam,   kao   što   je   npr.   hormon 
testosteron.

2

 Milena Blažić, Infektivne bolesti : udžbenik za studente medicine, Medicinski fakultete Univerziteta u Beogradu, 

Centar za izdavačku, bibliotečku i informacionu djelatnost CIBID, Beograd 2007 godine, str 42. 

3

 Milena Blažić, Infektivne bolesti : udžbenik za studente medicine, Medicinski fakultete Univerziteta u Beogradu, 

Centar za izdavačku, bibliotečku i informacionu djelatnost CIBID, Beograd 2007 godine, str 44. 

5

Koža - prirodna barijera gde prekidi u kontinuitetu olakšavaju razvoj infekcije.

Respiratorni trakt - čak i pored barijera kao što su mukocilijarni pokrov i makrofazi u 

alveolama, mikroorganizmi su našli način za invaziju.

Orofarings   -   pljuvačka   ima   ulogu   da   spira   mikroorganizme   i   sadrži   amtimikrobna 

sredstva 

Intestinalni trakt - prirodan tok kretanja sadržaja crijeva uz pomoć normalne peristaltike 

predstavlja jedini način čišćenja, ako se izuzmu dijareje i povraćanje. Barijere su sluz, 

sekretorna IgA At, kiselina u želudačnom soku, pankreasni enzimi u lumenu crijeva, kao 

i prisustvo žuči. Međutim, mnoge bakterije nalaze načina da prođu ove barijere.

Urogenitalni trakt - je sterilan uzimajući posljednju trećinu uretre. Mikroorganizmi koji 

pokušavaju da pređu iz uretre u mokraćnu bešiku i dalje spira ih sterilni urin. Sva stanja 

koja dovode do retencije urina, pogoduju nastanku infekcije. Također, pošto je uretra kod 

žena kraća, mokroorganizmi će lakše dospjeti do mjesta dejstva.

Konjuktiva - se štite stalnim lučenjem suza i treptanjem čime se vrši stano mehaničko 

čišćenje   površine.   Mikroorganizmi   prodiru   samo   ako   imaju   poseban   sistem   za 

adherenciju i takodje sva mehanička oštećenja dovode do prodora mikroorganizama. 

2.2 Liječenje infektivnih bolesti

Liječenje   infektivnih   bolesti   zahtijeva   sveobuhvatni   pristup   bolesniku   kako   bi   bilo   što 

racionalnije   ali   što   je   još   bitnije,   kako   bi   bilo   učinkovito.   Spektar   terapijskih   zahtjeva   i 

mogućnosti je širok i kreće se od povremene primjene antipiretika pa sve do vrlo kompleksnog 

liječenja.   Tako   se   u   najtežih   bolesnika   istovremeno   može   primjenjivati   kombinirana 

antimikrobna terapija, adjuvantno imunomodulatorno liječenje, transfuzije krvi i krvnih derivata, 

cijeli niz drugih lijekova uz kompleksnu vitalnu podršku koja pak može uključivati hemodijalizu, 

umjetnu ventilaciju i vantjelesnu membransku oksigenaciju.

4

 U određenim slučajevima potrebne 

su   i   hirurške   intervencije   kako   bi   se   odstranila   ishodišna   ili   septična   žarišta,   strana   tijela, 

inficirane proteze ili pak učinili dekompresijski zahvati. Zbog toga je važna dobra suradnja s 

kirurzima   svih   profila   (abdominalni,   kardijalni,   oralni,   maksilofacijalni,   otorinolaringolozi, 

neurokirurzi, ginekolozi, urolozi itd.) ali i stomatolozima. Od osobitog značaja u liječenju je 

4

 Sote Vladimirov, Dušanka Radulović, Dobrila Živanov – Stakić, Farmaceutska hemija 2, Farmaceutski fakultet 

Beograd 2006 godine

background image

7

hroničnih  (tuberkuloze)  infektivnih bolesti. Pored toga naročito je izražen na početku infektivne 

bolesti, za vrijeme tzv. invazivnog stadijuma bolesti.

Fizikalnim   pregledom   bolesnika   tragamo   za   karakterističnim   znacima   infektivne   bolesti. 

Prikupljanje svih znakova bolesti po sistemima služi nam za postavljanje kliničke dijagnoze. 

Veliki značaj ima prisustvo karakterističnih, patognomoničkih znakova (npr meningealni znaci 

za meningitis, Koplikove mrlje za morbile ), koje viđamo kod pojedinih bolesti, a koji nam 

omogućavaju   brzo   postavljanje   dijagnoze.   Fizikalni   pregled   se   vrši   sistematski,   određenim 

redom i to :

7

inspekcija,

palpacija,

perkusija i 

auskultacija.

2.4 Penicilin

Iako je Alexander Fleming penicilin otkrio 1928. godine, komercijalna proizvodnja je počela 

koncem četrdesetih godina prošlog stoljeća čime je počeo moderni antibiotski period. Pojava 

mikroorganizama   koji   produciraju   β-laktamaze   čime   se   inaktivira   penicillin,   te   potreba   za 

antibioticima koji su učinkoviti u liječenju gram-negativnih infekcija, rezultirali su razvojem 

brojnih   semisintetskih   penicilina.   Oni   se   odlikuju   dodatnom   učinkovitošću   te   se   mogu 

primjenjivati   u   liječenju   stafilokoknih   kao   i   gram-negativnih   (uključujući   i   Pseudomonas 

aeruginosa) infekcija.

8

 

Svi penicilini, bilo prirodnog ili polusintetskog porekla, dele zajedničku strukturu koja se često 

naziva penicilinskim jezgrom.

9

 Kostur penicilinskog jezgra - penama - čini biciklični sistem koji 

se može posmatrati kao spregnut sistem dva heterociklusa: azetidinona i tiazolidina. Penicilini se 

često posmatraju i kao N-acil derivati 6-aminopenicilanske kiseline (6-APA). Struktura bočnog 

7

 Milena Blažić, Infektivne bolesti : udžbenik za studente medicine, Medicinski fakultete Univerziteta u Beogradu, 

Centar za izdavačku, bibliotečku i informacionu djelatnost CIBID, Beograd 2007, str 73. 

8

 Brown, Kevin. Penicillin Man — Alexander Fleming and the Antibiotic Revolution,  Sutton Publishing 2004, str 154. 

9

 Thomas L. Lemke, David A. Williams,  38. Antibiotics and Antimicrobial Agents, Foye's Principles of Medicinal 

Chemistry, Lippincott Willams & Wilkins, Baltimore 2007, str 112. 

Želiš da pročitaš svih 24 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti