Studijski program
:
POSLOVNA EKONOMIJA
Smjer: MENADŽMENT
SPORT I ZDRAVLJE
SEMINARSKI RAD
Mentor:
Doc. dr Admir Hadžikadunić
Kandidat:
Ajla Silajdžić
Kiseljak, juni 2017.
2
2
SPORT I ZDRAVLJE
Izmjene u strukturi rada preusmjeravaju čovjekov odnos prema slobodnom vremenu,
sportu i rekreaciji. Čovjekov nivo saznanja o zdravlju putem vaspitanja, obrazovanja i medija
se stalno uvećava. To je neophodno za pronalaženje ravnoteže između masovnih i elitnih oblika
ispunjavanja slobodnog vremena i bavljenja sportom.
Holistički pristup zdravlju zasniva se na viđenju pojedinca u njegovoj povezanosti sa bio-
psiho-socio-kulturnim snagama.
2
Neophodna je, dakle, ravnoteža duha i tijela; fizičke i
duhovne snage čovjeka predstavljaju jedinstvo koje treba stalno održavati, jer je ono nestabilno
i lako se narušava. Čovek nije svjestan koliko mu je ravnoteža duha i tijela važna za osjećanje
punoće života, za uspjeh u radu i zadovoljstvo od svog fizičkog i duhovnog postojanja.
3
Zdravlje je na vrhu svih ljudskih vrijednosti. To je kapital koji može da se uveća ili prokocka.
Uostalom, običan čovjek kaže da je zdravlje važnije od svega. Zdravlje je prirodna, apsolutna
i nezaobilazna životna vrijednost i nalazi se u vrhu hijerarhije i ljestvice vrijednosti.Sa
zdravljem su povezani: ljudski život, interesi, ideali, harmonija, ljepota, smisao i sreća života,
stvaralački rad i životni ritam. Gledanje na zdravlje kao na najviše životno blago ima hiljadu
godina dugu tradiciju. Očuvanje zdravlja dobija na značaju naročito u uslovima tehničke
sredine koja nas okružuje i koja presudno utiče na ljudski organizam. Nije slučajno rečeno da
zdravlje predstavlja najveće, ne samo individualno, već i društveno bogatstvo, jer zadovoljava
primarnu životnu potrebu čovjeka i reprodukciju društva.
Zdravlje zavisi od karaktera rada i načina provođenja dokolice i odmora. Stil života, stepen i
karakter ljudskih aktivnosti, naročito u radnoj djelatnosti, umnogome određuju strukturu
zdravlja. Tu se prije svega misli na uslove rada, odmora na mogućnost pristupa obrazovanju,
na zdravstvene, komunalne i saobraćajne usluge, kulturni standard i kulturni život, način
ponašanja, razumnu potrošnju i ishranu, korišćenje slobodnog vremena itd.
2
Đorđević M. i dr.:
Kultura zdravog života
, MK Panonia, Novi Sad, 2003.
3
Koković D.:
Socijalno-psihološki osnovi sporta
, Viša košarkaška škola, Beograd, 2000.
3
Jednostavno rečeno, zdravlje se mora posmatrati kroz široku panoramu društvenog života
(radno-proizvodna, socijalno-ekonomska, politička, porodična, itd.).
S obzirom da je zdravlje kompleksan problem, postoje različiti pristupi i kriterijumi za njegovo
ocjenjivanje. Većina savremenih pristupa zdravlje razmatra kao sposobnost čovjeka da
uspostavi optimalno, fiziološko, psihološko, i socijalno funkcionisanje organizma. Drugačije
rečeno, zdravlje pretpostavlja odsustvo bolesti ili fizičkih defekata. Ima autora koji zdravlje
posmatraju kao poremećaj adaptacije i prilagođavanja organizma neobičnim uslovima sredine.
Drugi istraživači zdravlje određuju kao strukturu dinamičke ravnoteže organizma sa prirodom
koja nas okružuje i socijalnom sredinom, pri čemu biološka i društvena suština čovjeka
predstavljaju jedinstvo.
Svjetska zdravstvena organizacija pod zdravljem podrazumjeva strukturu pune fizičke,
psihičke i socijalne ravnoteže, a ne samo odsustvo bolesti i fizičkih nedostataka. Ovakvo
određenje zdravlja ne zadovoljava, jer ne obuhvata sve činioce koji utiču na zdravlje, pa zato i
ne može biti potpuno. Kao prvo, treba istaći da ova definicija ne određuje sasvim jasno pojam
ravnoteže. Drugo, u okviru ovakvog određenja, zdrav čovjek se posmatra na statičan način.
Međutim, ljudski organizam se nalazi u stalnoj promjeni i razvitku, i ta dinamika je jedan od
neophodnih uslova fizičkog i duševnog zdravlja.
Čini se da je najpotpunija definicija zdravlja ona koja ga posmatra kao proces očuvanja i
razvitka psihičkih, fizioloških i bioloških sposobnosti čovjeka, razvijanje njegove optimalne
mogućnosti i aktivnosti radi maksimalnog produženja aktivnog života. Problem odnosa
bioloških i socijalnih faktora i njihovog uticaja na psihofizičko zdravlje, vrlo često se razmatra
u mnogobrojnim istraživanjima. Danas se, sve više, smatra da je zdravlje pod uticajem
bioloških i socijalnih faktora. Zdravlje čovjeka zavisi od biogenetike (genetičkog fonda),
životnog ciklusa u kome se čovjek nalazi, rekreativnih sposobnosti organizma, stepena njegove
aktivnosti, a takođe i od kumulativnog uticaja faktora spoljašnje (socijalne) sredine.
Stepen humanizacije određenog društva mjeri se osjećajnošću prema zdravlju i bolesti.
Razvijena zdravstvena kultura, shvatanje zdravlja kao kulturnog fenomena, najbolji je
pokazatelj razvoja određene ljudske zajednice. Masovna kultura i masovni mediji podstakli su
do znanja o medicini i zdravlju struje prema širokom auditorijumu. Taj preovlađujući trend
5
prirodom i načinom života. Skretanje čoveka od stanja u koje ga stavlja priroda obilan je izvor
različitih bolesti. Složeni civilizacijski tokovi, duboke i iznenadne promjene u načinu života,
mogu biti uzroci najrazličitijih mentalnih i fizičkih teškoća koje svoj izraz nalaze u različitim
bolestima. Preseljavanje u grad može za nekoga značiti dokrajčivanje sretnih vremena i
uzrokovanje svih njihovih nevolja.
Zdravlje pojedinca tijesno je povezano sa naporom prilagođavanja što mu ih nameće okolina u
kojoj živi. U istraživanjima se naglasak stavlja na brze promjene za koje je sljedeće pravilo:
onima koji su doživeli više promjena prijeti opasnost da češće obolijevaju. Uočeno je da brzina
promjena u životu pojedinca - ono što se uobičajeno naziva životni ritam - presudno utiče na
zdravstveno stanje. Takođe je ustanovljeno da su promjene načina života, koje iziskuju poseban
napor i prilagođavanje u korelaciji sa bolešću - bez obzira na to da li pojedinac upravlja njima,
da li želi ili ne želi. Što je veći stepen promjena u životu, veća je i opasnost da će bolest koja
slijedi biti teža.
Zdravlje je individualno, ali i društveno bogatstvo, široka panorama društvenog života. Ono
nije samo nečija sopstvena potreba, već i potreba drugih ljudi i obaveza je pojedinca da te druge
ljude štiti i pomaže. Zdravlje je obrazac kulture čovjeka, kulture međuljudskih odnosa. Ono je
svojevrsni način i stil života, jer način života može biti ishodište svakog dobrog zdravlja i
radosti, ali i svake bijede i ponižavajućih obrazaca. Zdravlje pretpostavlja fizičku kulturu, čist
vazduh, zdravu hranu. Treba koristiti sve što je blagotvorno i ništa ne zloupotrebljavati. Kad je
u pitanju zdravlje, prostor rekreacije dobija na punom značaju.
Rekreacija (
recreare
– obnoviti, ponovo stvoriti) označava opuštanje, doživljavanje i
poboljšavanje zdravlja. Ona može biti kolektivni ali i individualni čin koji ne zahtjeva grupu i
klasičnu socijalizaciju. Zahvaljujući rekreaciji, čovjek se bavi sportom a da nije sportski
opredijeljen. U rekreaciji su često prisutni simptomi netreniranosti (kao i neekonomično
angažovanje tijela, ꞌꞌglupa forsiranjaꞌꞌ, a da pri tom nije bilo nikakve konsultacije sa ljekarima).
Rekreacija zahjteva stručno, metodično doziranje kao neophodnost svakog bavljenja sportom
na nivou svakodnevnog života. Da bi se to postiglo, neophodno je poštovati određene
pravilnosti i načela:
