Računarski sistem
SEMINARSKI RAD
NAZIV SEMINARSKOG RADA: RAČUNARSKI SISTEMI I NJIHOVE
KARAKTERISTIKE
Student:
Broj indeksa:
1.UVOD
Računarski sistem, odnosno računari su elektronske mašine za automatsku obradu
podataka. Računar korisnicima omogućava lako i brzo obavljanje složenih izračunavanja
koja se mogu odnositi na brojeve, tekst, grafiku, sliku, zvuk i dr.Bez obzira na veliku
raznovrsnost ovih elemenata, sve su to podaci koji se mogu obrađivati u računaru,
zahvaljujući određenim programima, bez učešća čoveka, pa se kaže da ih računar obrađuje
automatski.Kako će računar obrađivati podatke određeno je programom koji profesionalno
rade programeri.Program je niz instrukcija koje računar izvršava pri rešavanju određenog
zadatka.
Kako je računarski sistem mašina koja radi po određenom programu, može se reći da se
računarski sistem sastoji iz dve komponente: same mašine – računarskog
hardvera
i
programa na osnovu kojih računar radi – računarski
softver .

Radi preglednosti u daljem izlaganju nameće se potreba da se prikaže i funkcionalna
organizacija personalnog računara slika 2.
RAM i ROM
M A G I S T R A L A
SLIKA 2.Funkcionalna organizacija PC-a
Sa stanovišta hardvera personalni računar čine tri osnovne celine:
1.centralna jedinica(računar u užem smislu). 2.monitor 3. tastatura
Na računar se mogu priključiti i drugi uređaji: miš štampač,skener, plater i dr.
Centralna jedinica se sastoji od kućišta u kome se nalaze: osnovna(matična) ploča,
kontroleri, portovi, disk, jedinice diskete, grafička kartica, izvor napajanja i dr.
2.RADNA (UNUTRAŠNJA) MEMORIJA
KEŠ memorija
Mikroprocesor
Kontroler
Kontroler
Kontroler
Diskovi
Monitor
Štampač
Radna memorija se sastoji od elementarnih elektronskih kola – bistabilnih elemenata od
kojih svaki može da ima(memoriše) dva stanja binarnu nulu (0) i binarnu jedinicu (1).Jedan
elektronski element koji može da memoriše jednu binarnu cifru (stanje) naziva se bit(binary
digit).
Korisnik podatke unosi preko ulaznih jedinica u radnu memoriju i prima rezultate obrade
preko izlaznih jedinica prikazanih simpolima(azbukom) razumljivom za korisnika.Međutim,
azbuku korisnika ne razume računar. Uobičajeno je da se azbuka korisnika, koja ima oko sto
simbola naziva eksterna,a azbuka koju razume računar ima samo dva simbola (binarna nula i
binarni 1), interna azbuka (binarna azbuka).
Kada se unese jedan simbol eksterne azbuke u radnu memoriju nije dovoljno jedan bit da
bi se memorisao, već grupa od 8 bitova koja se naziva bajt(byte).Znači, svakom simbolu
eksterne azbuke pridruži se jedan bajt od simbola binarne azbuke.Ovo pridruživanje naziva se
kodiranje a obrnut proces je dekodiranje.Bajt u memoriji ima svoju adresu koja se koristi pri
memorisanju podataka u nju ili čitanja memorisanih podataka.Iz ovoga sledi da je radna
memorija adresirana a najmanje adresibilna jedinica je bajt.
Za korisnike računara posebno su značajna dva faktora memorija: kapacitet memorije i
vreme prilaza memoriji (ciklus memorije).
Kapacitet memorije
izrađžva se u broju bajtova a jedinica je kilobajt(1KB) koji ima
1024 bajtaVeće jedinice za kapacitet memorije su: megabajt (1MB = 1024 KB),gigabajt(1GB
= 1024MB) i terabajt (1TB=1024GB).Što je veći kapacitet memorije to je veća sposobnost da
memoriše veću količinu podataka.
Vreme prilaza memoriji
poerazumeva vreme koje protekne od trenutka obraćanja
memoriji radi dobijanja podataka, do trenutka dobijanja podataka iz memorije.Očigledno što
je vreme prilaza kraće memorija je brža.A što je vreme duže memorija je sporija.Današnje
radne memorije imaju vreme prilaza oko nekoliko stotina nanosekundi(ns).
Memorija personalnih računara na osnovnoj ploči ima tri tipa memorije: KEŠ, ROM,
RAM.
RAM predstavlja najveći deo memorije u koju korisnikmože da upisuje sadržaj i da ga
čita.U nju se za vreme rada računara nalaze podaci i program sa kojim računar radi.Ako se

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti