FAKULTET

ZA  MEDITERANSKE  POSLOVNE  STUDIJE

TIVAT

STUDIJSKI PROGRAM: MENADŽMENT U CARINSKOM, 

ŠPEDITERSKOM I AGENCIJSKOM POSLOVANJU

SEMINARSKI  RAD  IZ AGENCIJSKOG  POSLOVANJA 

AGENTI U SLOBODNOJ PLOVIDBI 

– CHARTERING AGENTS

(Voyage Charter, Time Charter – primjeri u praksi)

Predmetni nastavnik:                                                                                  Student:

Doc. dr Radovan Orlandić                                                                  Ljubica Vujović

Saradnik u nastavi:                                                                               Broj indeksa: 54/17

Dr Pavle Popović

Tivat, mart 2018.

UVOD

Svako tržište, pa tako i pomorsko, podrazumijeva prisustvo agenata koji imaju ulogu 

posrednika u sklapanju trgovačkog posla. Tačnije, njihova uloga se prvenstveno svodi na to 
da,   kao   profesionalci   u   svojoj   branši,   za   određenu   proviziju   pruže   svu   potrebnu   pomoć 
ugovornim stranama (privatnim ili pravnim licima) kod zaključivanja ugovora o trgovačkom 
poslu.

U   ovom   radu   bavićemo   se   agentima   koji   djeluju   na   tržištu   brodskog   prostora   u 

slobodnoj plovidbi. Ovo je tržište samo jedan od segmenata pomorskog tržišta, ali njegov 
najveći i najvažniji dio (pored tržišta brodskog prostora za prevoz putnika ili tereta, pomorsko 
tržište obuhvata i tržište samih brodova: novogradnji, polovnih brodova i brodova za rezanje).

Za razliku od linijskog brodarstva, u kome teret traži brod i u kome je konkurencija 

ograničena, u brodarstvu slobodne plovidbe koja se bavi prevozom rasutih tereta, brod traži 
teret preko agenata, i ti brodovi često plove po cijelom svijetu. Tržište je ovdje potpuno otvo-
reno, cijena prevoza se dogovara za svako putovanje odvojeno, a na nju uglavnom ne utiču 
brodari   koji   prevoze   teret   nego   stanje   ponude   i   tražnje   na   tržištu.   Brodovi   u   slobodnoj 
plovidbi   tako   se   na   osnovu   odgovarajućeg   brodarskog   ugovora   o   prevozu   robe   morem 
najčešće u cjelini nakrcaju u jednoj luci, i to uglavnom jednom vrstom tereta, koja se onda 
iskrca, opet uglavnom u jednoj luci. 

Pošto se uloga agenata u slobodnoj plovidbi tijesno vezuje za zaključivanje ugovora o 

prevozu   tereta   morem,   u   radu   ćemo   obraditi   i   dvije   najvažnije   podvrste   ovih   ugovora: 
brodarski   ugovor   na   putovanje   (

Voyage   Charter

)   i   brodarski   ugovor   o   zakupu   broda   na 

određeno   vrijeme   (

Time   Charter

).   Naime,   iz   prirode   ovih   ugovora   logično   proizilaze   i 

specifičnosti   zadataka   koje   agenti   moraju   obaviti   da   bi   došlo   do   njihovog   uspješnog 
zaključivanja. Od stručnosti, iskustva i individualnih sposobnosti brodarskih agenata uveliko 
zavisi uspješnost realizacije ugovorenog pomorskog posla, pa brodari i krcatelji kao ugovorne 
strane   posvećuju   naročitu   pažnju   izboru   agenata   koji   će   iz   zastupati.   Zato   su   posebno 
cijenjene one pomorske agencije koje su stekle visoku reputaciju u obavljanju ovih poslova.

Na kraju rada dajemo i praktične primjere brodarskih ugovora na putovanje i na vrije-

me. Ugovore navodimo u formi izvoda jer u punom broju strana znatno premašuju obim 
seminarskog rada. Ovdje nam ionako nije cilj da ulazimo u sve fine detalje zaključivanja bro-
darskih ugovora, koji inače predstavljaju vrlo komplikovane forme, već da prikažemo tehniku 
koja se uobičajeno primjenjuje kod intervencije na tipskim klauzulama brodarskog ugovora.

1. Pojam agenta u slobodnoj plovidbi

U suštini, agent u slobodnoj plovidbi (eng. 

chartering agent

1

) je fizičko ili pravno lice 

čiji je osnovni zadatak da olakša kontakte između vlasnika tereta i vlasnika brodova u cilju 
sklapanja ugovora o prevozu tereta morem. S obzirom da se vlasnici tereta po pravilu pravno 

1

 Naziv 

chartering agent

 potiče od engleskog naziva 

charter

 za brodarske ugovore u slobodnoj plovidbi. 

2

background image

Delhi i Mumbai u Aziji; Kopenhagen, Ženeva, Đenova, Hamburg i Pariz u Evropi; Konetiket, 
Hjuston i Montreal u Sjevernoj Americi. 

U   organizacionom   pogledu,   pomorske   agencije   su   vrlo   rijetko   javne   korporacije, 

odnosno   klasična   akcionarska   društva.   U   tradiciji   i   prirodi   agencijskog   posla   je   da   on 
prvenstveno zavisi od stručnih kvaliteta osoba koje ga vode, pa se kao najpogodniji oblik 
organizovanja pomorskih agencija javljaju javno trgovačko društvo i društvo sa ograničenom 
odgovornošću   u   evropskom   pravnom   sistemu,   odnosno   ortakluk   ili   tzv.   zatvorena 
organizacija u angloameričkom sistemu.

6

 

Imajući u vidu da je uloga agenata u slobodnoj plovidbi u neposrednoj funkciji zaklju-

čivanja brodarskih ugovora o prevozu tereta morem, te da se dominantno radi o dvije pome-
nute ugovorne forme – brodarskom ugovoru na putovanje i brodarskom ugovoru na vrijeme, 
savremene pomorske agencije koje se bave čarterovanjem u okviru svoje interne organizacije 
po pravilu imaju minimalno dva odjeljenja:

– odjeljenje za zaključivanje brodarskih ugovora na putovanje i
– odjeljenje za zaključivanje brodarskih ugovora na vrijeme.

7

Savremena informatička tehnologija omogućila je ne samo lokalnu kompjuterizaciju 

unutar agencija i njihovih odjeljenja, već i njihovo umrežavanje sa drugim agencijama širom 
svijeta. To je dalje omogućilo formiranje zajedničkih baza podataka i gotovo trenutan prenos 
informacija.   Proces   pregovaranja   i   zaključivanja   ugovora   sada   je   praktično   moguć   i   bez 
neposrednog fizičkog prisustva učesnika, čime su premošćena prostorno-vremenska ograni-
čenja koja su ranije znatno usporavala sklapanje pomorsko-plovidbenih poslova. Još bržu 
implementaciju informatičke tehnologije i njenih ogromnih potencijala u ovoj sferi pomorske 
privrede i dalje organičava inertnost pomorsko-pravnih normi, koje se znatno sporije prilago-
đavaju brzini tehnološkog progresa. 

3. Brodarski ugovori u slobodnoj plovidbi

Dvije   glavne   vrste   brodarskih   ugovora   –   na   putovanje   i   na   vrijeme   –   zbog   svojih 

specifičnosti podrazumijevaju i dva različita pristupa kod njihovog zaključivanja, a takođe i 
dvije vrste isprava o njihovoj validnosti. 

Prema Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP),  brodarski ugovor na više 

putovanja i  brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod su formalni ugovori koji se moraju 
sastaviti   u   pismenom   obliku,   u   protivnom   nemaju   pravni   učinak,   tj.   ništavi   su.

8

  Ovo, 

međutim,   nije   uobičajena   praksa   u   svijetu,   jer   se   u   većini   pomorskih   zemalja   i   u 
međunarodnom   pomorskom   pravu   brodarski   ugovori   smatraju   neformalnim,   iako   postoje 
standardne pismene forme za njihovo zaključivanje. Te forme nazivaju se čarter partije (eng. 

charter party

).

9

6

 Ivošević, B., Orlandić, R., 

Pomorsko-agencijsko poslovanje

, Fakultet za mediteranske poslovne studije, 

Tivat, 2011, str. 73.

7

 Ibid, str. 45.

8

 Članovi 482. i 483. ZPUP-a. 

9

  Naziv „charter party" nastao je od latinskih riječi „carta partita“, što znači „prepolovljeni papir“, a  

potiče iz vremena kada se zaključeni ugovor cijepao na dva jednaka dijela – jednu polovinu zadržavao je brodar, 
a drugu primalac. Ovom drugom polovinom primalac tereta je mogao da se legitimiše brodaru pri preuzimanju  
tereta. Brodar bi, naime, kad spoji ta dva prepolovljena dijela papira (ugovora), utvrdio da li se radi o pravom 
primaocu tereta.

4

U današnje vrijeme čarter partije imaju dva sastavna dijela, od kojih jedan služi za 

formulisanje ugovornog odnosa i sadrži podatke o ugovornim strankama, teretu koji se prevozi, 
relaciji na koji se teret prevozi, vremenu trajanja ugovora i drugim elementima od značaja za 
ugovor, dok je drugi namijenjen za ugovorne klauzule kojima su definisani uslovi ugovora. 

U   formularu   čarter   partije   klauzule   su   označene   rednim   brojevima   koji   se   nazivaju 

strokovi i služe njihovoj lakšoj identifikaciji. Ugovorne strane slobodne su da vrše njihovu 
izmjenu   brisanjem,   izostavljanjem,   mijenjanjem   i   dopisivanjem,   pri   čemu   važi   pravilo   da 
formulacije unesene rukom imaju prvenstvo nad formulacijama koje su štampane ili eventualno 
kasnije kucane, a te kasnije kucane takođe imaju pravo prvenstva nad originalno odštampanim 
tekstom.

10

Osnovnom standardnom formom brodarskog ugovora na putovanje smatra se GENCON 

(eng. 

Uniform General Charter

) – to je čarter partija opšteg tipa za prevoz svih vrsta tereta u 

slobodnoj plovidbi, a za koje ne postoje specijalne forme ugovora. Klauzule tog ugovora 
sadrže cjelokupnu materiju pravno relevantnu za ovu vrstu pomorskog prevoza. GENCON se 
smatra   preporučenom   ugovornom   formom   od   strane   najveće   i   najuticajnije   svjetske 
organizacije pomorskih brodovlasnika – BIMCO (eng.  

Baltic and International Maritime 

Conference

).

Kod brodarskog ugovora na vrijeme aktuelna standardna forma je GENTIME (eng. 

General Time Charter

), koju je BIMCO promovisao sa namjerom da zamijeni ranije forme 

BALTIME i LINERTIME, kao i da ponudi alternativu NYPE formi, koja je izrađena od 
strane korisnika brodarskih usluga. Tradicionalno, BALTIME je korišćen kod pomorskih 
prevoza  kraćeg  trajanja,  dok  je novi  GENTIME  99  uveden  sa  fokusom  na prekomorske 
prevoze dužeg trajanja i uključuje mnoge klauzule koje su se proteklih godina dopisivale kao 
aneksi ugovornih formulara. Izradila ga je komisija sastavljena od brodovlasnika, naručilaca 
prevoza, brokera i P&I klubova.

Da   bismo   podrobnije   objasnili   tehnike   koje   se   primjenjuju   kod   zaključivanja   ovih 

brodarskih ugovora na putovanje i na vrijeme, prethodno ćemo u sažetom obliku iznijeti 
glavne karakteristike ovih ugovora.

3.1. Brodarski ugovor na putovanje (eng. 

Voyage Charter

)

Brodarskim ugovorom na putovanje brodar se obavezuje da će naručiocu prevesti stvari 

cijelim brodom, srazmjernim dijelom broda ili određenim brodskim prostorom iz jednog 
mjesta u drugo uz plaćanje ugovorene vozarine. Brodar stavlja naručiocu na raspolaganje 
cijeli brod, dio broda ili određeni brodski prostor na ugovorenom mjestu i na ugovoreno 
vrijeme radi ukrcaja tereta. Određuje mu i potrebno vrijeme za ukrcaj (stojnice) i eventualno 
daje   vrijeme   potrebno   za   dovršenje   operacija   ukrcavanja   nakon   proteka   stojnica   (preko-
stojnice), a naručilac plaća brodaru ugovorenu vozarinu. Vozarina se plaća bilo po zapremini 
broda, ili po zapremini, težini ili količini ukrcanog tereta. 

Brodarski ugovor na putovanje najčešće se sklapa kod prevoza rasutih tereta (

bulk 

cargo

) i po pravilu za cijeli brod (

full and complete cargo

). Izuzetno, može se sklopiti i za 

prevoz stvari srazmjernim dijelom broda (npr. ¼ ukupnog brodskog prostora) ili određenim 
brodskim prostorom (

Space Charter

), što podrazumijeva krcanje tereta različitih vlasnika u 

pojedinim skladištima broda.

10

  Ivošević,   B.,   Orlandić,   R.,  

Pomorsko-agencijsko   poslovanje

,   Fakultet   za   mediteranske   poslovne 

studije, Tivat, 2011, str. 117.

5

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti