Banjaluka, 2017
SADRŽAJ:
UVOD……………………………………………………………………………… 3
1. POJAM JAVNIH PRIHODA ……………………………………………… 4
1.1. POJAM I DEFINICIJA POREZA…………………………………...…...… 5
1.2. TAKSE ……………………………………………………………………….. 5
1.3. CARINE ……………………………………………………………………… 6
1.4. JAVNI DUG ………………………………………………………………….. 6
1.5. SAMODOPRINOS KAO IZVOR JAVNIH PRIHODA ………………….. 7
2. VRSTE PRIHODA …………………………………………………………... 7
2.1. PREMA VREMENU U KOME SE STIČU………………………………... 8
2.2. PREMA NAČINU NA KOJI SE STIČU PRAVA NA PRIHODE ………... 8
2.3. PREMA KARAKTERU VLASTI ………………………………………..…. 8
2.4. PREMA SUBJEKTU OD KOJEGA SE UBIRU ……………………………9
2.5. PARAFISKALNI PRIHODI…………………………………………………..9
ZAKLJUČAK ……………………………………………………………………. 10
LITERATURA …………………………………………………………………… 11
UVOD
Prvi oblici državnih prihoda su bili pokloni i prihodi od državnih domena kao i prihodi
o pljački i ratnih prihoda. Kroz ceo Stari i Srednji vek državni domeni bili su glavni
izvor državnih prihoda. To je bilo u direktnoj vezi sa pravnim shvatanjem svojine nad
zemljištem. U robovlasničkim državama, državni domeni sastojali su se iz
poljoprivrednih imanja i rudnika. U feudalnim državama proširuje se krug objekata koji
mogu postati državni domeni: eksploatacija šuma i reka. Osim toga, država se javlja i
kao vlasnik izvesnih zanatskih (industrijskih) i trgovačkih preduzeća, koja istovremeno
služe kao pogodni osnov za ustanovljavanje obaveznih davanja (dažbina fiskaliteta).
Osnovne karakteristike ovih srednjevekovnih dažbina su: pre svega one nisu bile glavni
prihod države, već samo dopunski izvor koji je rastao uporedo s razvojem države i
njenih funkcija, sve dažbine srednjeg veka nose isključivo fiskalni karakter, nisu imale
obeležje opšte obaveze, već su uglavnom opterećivale zavisno seljaštvo, i obaveza
plaćanja dažbina izvršena je u naturi, a tek kasnije, razvojem robnonovčanih odnosa, i u
novcu.
U razvojnim državama tržišne privrede državi je isključivo poverena tada fiskalna
funkcija. Država gotovo jedino podmiruje potrebe društva i za takvo poverenje pribavlja
sredstva iz svojih tj. državnih prihoda. Takvi prihodi u ovim državama, pored naziva
“državni” dobijaju sve češći naziv “javni prihodi”. Taj naziv je u skladu i sa potrebama
koje se podmiruju prihodima koja su i sama “javne potrebe”. To znači da su prihodi
namenjeni “javnom” sektoru i njihovim potrebama, pa i to utiče na određivanje njihovih
naziva. Sada u ovom vremenu državni prihodi potiču od poreza, od prihoda javnih
(državnih i drugih tzv. domena), i od prihoda javnih službi, od taksa i carina, od
parafiskalnih prihoda, od zajmova, od sredstva državnog trezora (glavne državne
blagajne) i od monetarnih (novčanih) operacija države.
2
