Poreski sistem
PORESKI SISTEM
GH
1. JAVNE POTREBE
Potreba je osecaj nedostatka za nekim materijalnim ili nematerijalnim dobrom –
proizvodom ili uslugom.
Potrebe koje pojedinac ne moze zadovoljiti na individualan nacin, posredstvom trzisnog
instrumentarija, vec je za njihovu realizaciju neophodno postojanje javno-pravnog tela sa
samim organima i organizacijam, nazivaju se javne potrebe.
Osnovna obeležja javnih potreba:
-
To su potrebe svih subjekata jednog društva
-
To su potrebe koje samo država može najpotpunije i najcelishodnije da zadovolji
(podmiri)
Podelu potreba možemo izvršiti prema različitim kriterijumima:
a) Prema ulozi koje imaju u životu:
- Primarne i
- Sekundarne
b) Prema nastanku:
- Nasledne i
- Stečene
c) Prema oblasti
č
ovekovog života:
- Biološke i Socijalne
- Emotivne i Racionalne
d) Prema rasprostranjenosti:
- Individualne
- Regionalne i
- Univerzalne
e) Prema na
č
inu zadovoljavanja:
- Lične ili individualne
- Opšte i zajedničke javne potrebe
- Investicione potrebe
Lične ili individualne potrebe komponuju:
1. fiziološke potrebe – imaju najjaču snagu
2. potrebe sigurnosti
3. potrebe za ljubavlju i pripadanjem
4. potrebe za poštovanjem i priznanjem.
Opšte i zajedničke:
1. potrebe funkcionisanja političkog i ekonomskog sistema države
2. međunarodna bezbednost – vojska
3. potrebe unutrašnje bezbednosti
4. potrebe socijalnih sigurnosti građana
5. potrebe u sferi društvenih delatnosti
1
PORESKI SISTEM
GH
6. potrebe ostvarivanja ekonomske politike i privrednog razvoja
7. potrebe iz oblasti socijalne politike
8. vanredne i ostale potrebe
Investicione potrebe – potrebe koje zadovoljavaju poslovni subjekti vlastitim i/ili tuđim
sredstvima.
2. JAVNI PRIHODI – POJAM, RAZVOJ, KARAKTERISTIKE
Javni prihodi predstavljaju sredstva koja država i druga javno-pravna tela prikupljaju
fiskalnim, parafiskalnim i nefiskalnim instrumentarijem i koriste za finansiranje
javnih potreba iz svoje nadležnosti.
Iako poreski obveznici nemaju slobodu da sami određuju veličinu poreza koji ce placati,
postoji kolektivno prihvatanje obaveze da se placaju porezi (usvajanje zakona u
parlamentu kojima se uvodi novi porez). Zbog toga se placanje poreza smatra
transakcijom, iako je to obavezno davanje. U toku svog istorijskog razvoja javni prihodi
su se pojavljivali u brojnim oblicima i bili predmet brojnih informacija. Mnogi ovi oblici
vremenom su nestali, ali su se pojavljivali novi, adekvatni vladajucim ekonomskim,
socijalnim i političkim prilikama. Struktura javnih prihoda znatno se razlikuje od zemlje
do zemlje u zavisnosti od mnogih faktora ekonomske, političke i socijalne prirode.
o
Razvoj javnih prihoda
moguce je spoznati kroz razvoj pojedinih društveno –
ekonomskih formacija, i to:
1. Prvobitna zajednica –
prvi oblik prikupljanja javnih prihoda bili su darovi kojima su
se zadovoljavale javne potrebe koje su bile po obimu skromne.
2. Robovlasni
c
ko društveno ure
d
enje -
robovlasnicke države razvile su i primenjivale
razne modele prikupljanja sredstava, koristila se robovska radna snaga, ratni plen,
pljacka, prihodi od državne imovine i monopol (monopol kovanja novca, monopol
proizvodnje i prodaje soli), porezi, carine itd.
3. Feudalno društvo -
strukturu prihoda feudalnog društva cine feudalna renta, prihodi
od domena (imanja) i regala (prava), porezi, akcize, takse, javni zajmovi i oblik prihoda
koji je pobednik ubirao odpobedjenog (tribut).
4. Kapitalisti
c
ko društvo -
oko 80% - 90% državnih potreba kapitalisticke zemlje
podmiruju porezima.
Upravo ta cinjenica inspirisala je poznatog ekonomistu J. Šumpetera da kapitalisticku
državu prozove “Poreskom državom”.
Poreski sistem kapitalisticke države karakteriše:
1. širenje kruga poreskih obveznika
2. povecanje broja poreskih oblika
3. povecanje poreskog opterecenja
Pored poreza izvesne prihode kapitalisticka država ostvaruje po osnovu doprinosa, taksa,
javnog zajma itd.
5. Socijalisti
c
ki produkcioni odnosi -
strukturu prihoda zemalja socijalisticke privrede
komponuju porezi, doprinosi, carine, takse, naknade, zajmovi itd.
2

PORESKI SISTEM
GH
celine i prihodi lokalnih kolektiviteta), a u federativno uredjenim drzavama postoje bar tri
vrste prihoda ( prihodi federacije, prihodi drzava-clanica federacije i prihodi lokalnih
kolektiviteta).
Prihodi savremenih drzava se po pravilu prikupljaju
u novcu
, a vrlo ratko ili skoro
nikako
u naturi
, a jos redje radom. Prihodi u naturi se obicno pojavljuju u vidu
vantednihh prihoda, odn. poklona, nasledstva.
Redovnim
prihodima se smatraju oni javni prihodi koji se kontinuirano, u odredjenim
vremenskim intervalima prikupljaju i iz izvora koji se redovno i neprestano ekonomski
obnavljaju.
Neredovni
javni prihodi se ostvaruju nerednovno da bi se pokrili rashodi koji
se izuzetno javljaju, cesto iz izvora koji se ne obnavljaju.
Redovni javni prihodi mogu biti dvojaki:
nefiskalni i fiskalni
prihodi.
Nefiskalni
se mogu ostvariti po vise osnova: poklona, domenski prihodi, prihodi od
drzavne imovine…
Fiskalni
prihodi se ostvaruju drzavnom prinudom, tu spadaju porezi, takse, naknade i
doprinosi...
4. STRUKTURA JAVNIH PRIHODA U SRBIJI
Prema zakonu o javnim prihodima i rashodima clan 9., strukturu prihoda Republike
Srbije komponuju:
I.
Porezi,takse, carine, naknade za koriscenje dobara od opsteg interesa i javni
zajam.
II.
Doprinosi za socijalno osiguranje
III.
Lokalni javni prihodi
IV.
Ostali javni prihodi
Prema pozitivnim zakonskim propisima poresku strukturu u Srbiji cini: porez na dohodak
gradjana, porez na dobit preduzeca, porez na dodatu vrednost, porezi na imovinu, porez
na nasledje i poklon i porez na prenos apsolutnih prava, carine, akcize, porez na upotrebu,
drzanje i nosenje odredjenih dobara, porez na finansijske transakcije odnosno porez na
premije nezivotnog osiguranja.
Prema zakonu se mogu uvesti sledece takse: administrativne, sudske, komunalne i
regionalne.
Prema clanu 12 zakona mogu se uvesti sledece naknade za koriscenje dobara od opsteg
interesa: naknada za koriscenje voda, suma, puteva, zemljista, prirodnog lekovitog
faktora i za koriscenje rudnog blaga.
Doprinosi za socijalno osiguranje obuhvataju: doprinose za penzijsko i invalidsko
osiguranje, doprinos za zdravstveno osiguranje, doprinos za slucaj nezaposlenosti.
Lokalne javne prihode komponuju: samodoprinos, lokalna komunalna taksa, pokrajinska
i opstinska administrativna taksa, naknada za koriscenje gradskog gradjevinskog
4
PORESKI SISTEM
GH
zemljista, naknadu za zastitu i unapredjenje zivotne sredine i drugi prihodi koji ostvare
pokrajinski i opstinski organi.
Ostali javni prihodi obuhvataju: novcane kazne izrecene u prekrsajnom i krivicnom
postupku, oduzeta imovinska korist i sredstva dobivena njihovom prodajom, prihodi od
prodaje ili davanja u zakup na koriscenje pokretnih i nepokretnih sredstava u javnoj
svojini, prihodi od koncesione naknade, prihodi po osnovu donacija i prihodi ostvareni od
prodaje drzavnih preduzeca.
5. JAVNA DOBRA
U uslovima kada tržišni mehanizam nije u mogucnosti da izvrši optimalnu alokaciju
resursa, država je pozvana da obezbedi ponudu javnih dobara. U tom kontekstu postavlja
se pitanje vrste i prirode dobara koja bi javni sektor
trebao da obezbedi.
Država može da obezbedi sledece vrste javnih dobara:
1. cista
2. necista
3. mešovita
4. zasluzna (meritorna)
1. Cista javna dobra
imaju dva karakteristicna svojstva. Prvo rec je o dobrima u cijoj
potrosnji nema iskljucivosti. Drugo, rec je o dobrima u cijoj potrosnji nema rivaliteta.
Cista javna dobra obuhvataju dobra koja nije moguce obezbediti u dovoljnim kolicinama
primenom principa trzisne efikasnosti. Rec je o narodnoj odbrani, policiji, upravi.
Njihova se isporuka ne moze obezbediti na trzistu jer ih karakterisu:
1. nekonkurentnost u potrosnji, koriscenje javnog dobra od strane jednog lica ne
umanjuje korisnost koju ono pruza drugim licima,
2. neiskljucivost, nemogucnost da se bilo ko spreci da ih koristi, svaki gradjanin
moze da uziva korist od sigurnosti koju pruza policija, a da pri tom to njegovo
uzivanje ne umanjuje uzivanje pruzeno drugim gradjanima.
Kod privatnih dobara prisutni su i iskljucivost i rivalitet. Ova se dobra mogu ponuditi na
trzistu, pa svako ko ne zeli da plati njihovu cenu za njihovo koriscenje moze biti iskljucen
iz upotrebe.
2. Necista javna dobra
su dobra kod kojih nisu prisutne, ili ne u istoj meri, sve
karakteristike cistih javnih dobara. Iz potrosnje necistih javnih dobara moguce je
iskljuciti pojedine potrosace. U pitanju su dobra cije bi se obezbedivanje moglo
organizovati na tržišnim principima, ali je interes države da ona budu korišcena od svih
gradana (npr. obrazovanje, zdravstvena zaštita i dr.). U nacelu koriscenje ovih dobara
moglo bih se organizovati po trzisnim principima, ali bi iskljucivanje lica od koriscenja
bili toliko visoki da se to ne isplati (npr. pustati u grad samo vozace koji su ucestvovali u
troskovima izgradnje putne mreze).
5

PORESKI SISTEM
GH
javni sektor obezbeduje najveci deo potrebnih finansijskih sredstava
prinudnim
putem
, koristeci se svojim imperijumom, tako što naplacuje javne dažbine od lica
koja su pod njenim fiskalnim suverenitetom. Manji deo neophodnih novcanih
sredstava država obezbeduje posredstvom tržišta (npr. delatnost državnih
preduzeca).
privatni sektor savremene privrede potrebna sredstva obezbeduje kroz
slobodnu
konkurenciju na tržištu.
3) nacinu donošenja odluke o finansijskoj aktivnosti:
javni sektor odluke o finansijskoj aktivnosti donosi
politickim putem
, tako što se
na predlog vlade u parlamentu usvaja budžet.
privatni sektor odluke o finansijskoj delatnosti donosi
samostalno
i to svako
domacinstvo kao osnovna potrošacka jedinica i svako priduzece kao osnovna
proizvodacka jedinica na osnovu svojih ekonomskih preferencija.
4) nacinu merenja uspešnosti:
privatni sektor svoju uspešnost meri
racunanjem gubitka, odnosno dobitka.
javni sektor svoju uspešnost meri:
FORMALNO – tako što ce utvrditi da li su sredstva prikupljena kako
je planirano u smislu visine, izvora i dinamike;
MATERIJALNO – da li su sredstva upotrebljena prema planu:
namena, iznos i dinamika.
5) Odsustvu principa rentabilnosti:
delatnost javnog sektora ne meri se na osnovu nacela rentabilnosti, kao što je to slucaj
kod privatnog sektora. Medutim, to ne iskljucuje potrebu da i javni sektor u svom
poslovanju ostvari postavljene ciljeve uz što manje angažovanje sredstava.
6) Vremenu trajanja:
delatnost javnog tela nije vremenski ogranicena.
delatnost privatnog sektora je vremenski ogranicena.
7) Raznovrsnosti potreba:
potrebe koje finansira država daleko su raznovrsnije i brojnije od onih koje zadovoljava
privatni sektor.
8.) Javni sektor se ne rukovodi principom protiv-činidbe
, već veliki deo jav. rashoda
obavlja bez neposredne protiv-činidbe. Privatni sektor se isključivo vodi principom
protiv-činidbe.
9.) Delatnost države
i drugih javno-pravnih tela, kojom se zadovoljavaju određene jav.
potrebe, u principu je
nematerijalne prirode
. Teško ju je meriti i novčano izraziti.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti