Sasvim je sigurno da sposobnost neke organizacije da uči i da se mijenja, da uči brže od
drugih i da naučeno brzo pretvori u akciju, predstavlja najveću prednost koju ona može da
posjeduje. Savremene organizacije treba da budu usmjerene ka procesima, a svi poslovni
procesi da se posmatraju kao procesi znanja.

Knowledge management (Menadžment znanja) predstavlja interdisciplinarni poslovni koncept
koji u svom fokusu ima organizaciono učenje. Menadžment znanja kao fraza se ustalila kasnih
80-tih godina prošlog vijeka, a profesor Vig (Wiig) je 1993. godine napisao prvu knjigu o
osnovama menadžmenta znanja. Prva konferencija na temu menadžmenta znanja je održana
1994. godine. Od tada se koncept menadžmenta znanja intenzivno razvija i danas predstavlja
jedan od najznačajnijih programa za radikalne, tj. korjenite promjene u organizacijama u
funkciji kreiranja i održavanja konkurentske prednosti.

Koncept   menadžmenta   znanja   je   ukorijenjen   u   mnogim   disciplinama   uključujući   biznis,
ekonomiju,   psihologiju   i   menadžment   informacionih   sistema.   Za   današnje   firme   pitanje
menadžmenta   znanja   je   ultimatum   neophodan   za   postizanje   konkurentske   prednosti.
Menadžment   znanja   uključuje   ljude,   tehnologiju   i   procese   kao   međusobno   povezane   i
preklapajuće dijelove, što se može videti na slici 1.

Slika 1. Preklapanje ljudskih, organizacionih i tehnoloških faktora menadžmenta znanja

Postoje mnogobrojne definicije menadžmenta znanja. Kao zajedničke elemente mogli bismo
istaći slijedeće:



Korištenje dostupnog znanja iz internih i eksternih izvora;



Ugradnja i čuvanje znanja u poslovnim procesima, proizvodima i uslugama;



Predstavljanje znanja u bazama podataka i dokumentima;



Promocija porasta znanja kroz organizacionu kulturu i motivaciju zaposlenih;



Prenos i korištenje znanja kroz cijelu organizaciju;



Procjena koristi dobijenih primjenom znanja i njegovom ugradnjom u osnovu
organizacije.

Menadžment znanja se najčešće opisuje kao proces u kome se znanje stvara, osvaja, čuva,
dijeli i primjenjuje. To je koncept kolektivnog znanja jedne organizacije čiji krajnji cilj
predstavlja „efikasna primjena znanja u situacijama u kojima se donose odluke“ (eng. decision
- making situations). Takvo znanje mora biti od značaja i korisno - primjenljivo u procesu
donošenja i sprovođenja odluka u organizacijama.

Potrebno je istaći da to znanje treba da je raspoloživo uz zaista malo truda i napora, i da se
može primjeniti. Koncept menadžment znanja predstavlja „sposobnost da se u relativno
kratkom vremenskom periodu dođe do informacije koja će omogućiti svakome u organizaciji
da donese najbolju odluku, bilo da se radi o uslovima na tržištu, proizvodu, usluzi, procesu,
planiranim aktivnostima konkurenata, ili nekim drugim informacijama važnim za uspijeh
kompanije“.

Menadžment znanja ne treba posmatrati kao novu menadžment strategiju koja treba da
zamjeni reinženjering, TQM ili timski rad, kao i druge menadžment paradigme koje su važeće
na početku XXI vijeka.

Menadžment znanja je proces usvajanja i korišćenja kolektivnog iskustva organizacije bilo
gdje u poslovnom procesu - na papiru, u dokumentima, bazama podataka (eng. explicit
knowledge - eksplicitno, vidljivo znanje) ili u umovima zaposlenih (tzv. tacit knowledge, eng.
- prećutno, nevidljivo znanje). Do 95% informacija postoji kao tzv. prećutno znanje. To je
zapravo pokretačka snaga za inovacije - jedina konkurentska prednost koja podržava
kompaniju u nepredvidivom poslovnom okruženju.

Svrha savremenog poslovanja je korišćenje tehnologije tako da se znanje čuva, distribuira i širi
kroz cijelu organizaciju povezivanjem zaposlenih sa dokumentovanim znanjem, a sve putem
složenog sistema menadžmenta znanja.

Mašić, B., Menadžment, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2010, str. 501.