Finansijski menadžment
1.NEKAD I SAD: RAZVOJNI PUT POSLOVNIH FINANSIJA
Danas je finansijski menadzment I naucna disciplina I funkcija u preduzecu. Poslovne finansije
se kao naucna disciplina izdvajaju pocetkom 20.veka, kada se javlja izrazenija potreba za finansijskim
sredstvima u preduzecu I za koriscenjem naucnih metoda I znanja prilikom finansijskog odlucivanja.
Period od 50-tih godina 20.veka karakterise tradicionalni pristup. U njegovom fokusu su
problemi finansiranja preduzeca, tj.pribavljanja kapitala iz razlicitih izvora. Preokupacija menadzera
ovog doba bila je pasiva bilansa stanja.
Nakon ovog perioda dolazi do prihvatanja koncepta sadasnje vrednosti novca. Raste uloga I
znacaj finansisjkog trzista I institucija koje sredinom proslog veka dozivljavaju procvat. Od 60-tih
godina proslog veka prisutan savremen pristup finansijama preduzeca. On podjednako tretira i pasivu
i aktivgu bilansa stanja.
3.NAJVAZNIJE FINANSIJSKE ODLUKE U PREDUZECU
1)Odluka o investiranju
-odredjivanje strukture aktive bilansa stanja, tj.imovine potrebne za
poslovanje preduzeca. Imovina se nalazi u aktivi bilansa stanja i nju cini sve ono sto preduzece
poseduje. Zadatak menadzera sastoji se u donosenju odluke o pribavljanju odredjene imovine, kao i u
odredjivanju njene strukture:
-koji deo sredstava ce preduzece drzati u gotovini;
-koji u zalihama, opremi;
-koji deo imovine ce se smanjiti ili zameniti.
2)Odluka o finansiranju
-kada se sastavi aktiva bilansa stanja, potrebno je struktuirati pasivu,
tj.izvore finansiranja planiranih investicija. Finansijski menadzer odredjuje: koji deo ce biti finansiran iz
sopstvenih, a koji iz uzajmljenih izvora.
3)Odluka o upravljanju imovinom
-donosi se nakon prethodne 2 odluke. Menadzer prvo
odlucuje o strukturi imovine, pronalazi sredstva za njeno finansiranje i na kraju donosi odluke o
racionalnom upravljanju tom imovinom. Vaznost ove odluke proistice iz cinjenice da obrtna imovina
uobicajeno cini vise od polovine ukupne imovine proizvodnog preduzeca.
6.AKCIONARSKO DRUSTVO
AD je najkompleksnija pravfna forma preduzea. To je drustvo ciji je unapred utvrdjeni osnovni
kapital podeljen na akcije koje su u vlasnistvu jednog ili vise akcionara. AD poznato je pod pojmom
korporacija.
Akcionari u AD odgovaraju za obaveze drustva samo vrednoscu akcija koje poseduju i to je
minimalni iznos koji mogu izgubiti. Imaju ogranicenu odgovornost kao vlasnici, a samo preduzece
odgovara za obaveze celokupnom svojom imovinom.
Prednost: mogucnost brze i lake kupovine i prodaje akcija. Vlasnik akcija moze prodajom akcija
drugom licu povratiti ulozena novcana sredstva i time transferisati vlasnistvo, sto je kod ostalih tezi
proces.
9.GLAVNI FINANSIJSKI CILJ JAVNOG AKCIONARSKOG DRUSTVA
Predstavlja maksimizacija njegove vrednosti. Taj cilj se realizuje kroz maksimizaciju trzisne cene
akcija. Pored ovog cilja su i: maksimizacija profita trzisnog ucesca, zarade po akciji, drustvenog
blagostanja. Maksimizacija vrednosti bogatstva za akcionare ima odredjene prednosti u odnosu na
ostale ciljeve.
Nedostatak ciljeva kao sto su maksimizacija dobiti ili neto profita jeste taj sto menadzment
moze izdavati akcije preduzeca u nadogled, kako bi prikupljena sredstva plasirao pri nekoj pozitivnoj
kamatnoj stopi i tako povecao ukupni profit.
Kako bi se izbegli neki nedostaci maksimizacije neto profita, kao primarni finansijski cilj navodi
se maksimizacija zarade oo akciji. U ovom slucaju ne odredjuju se rokovi u kojima se cilj mora
ostvariti. Ako se akcionarima prvi prinos ponudi tek posle odredjenog broja godina, tesko da ce neko
pristati da kupi akcije takvog preduzeca.
12.BILANS STANJA
Predstavlja prikaz stanja sredstava i njihovih izvora na odredjen dan, izrazen u novcu. Bilans
stanja je dvostrani tabelarni prikaz sredsatva preduzeca. Sadrzi sa leve strane aktivi u kojoj se nalaze:
stalna imovina, zalihe, kratkorocna potrazivanja i kratkorocni finansijski plasmani. A sa desne pasiva u
kojoj se nalazi: kapital, dugorocna rezervisanja i obaveze. Sredstva po funkciji ili nameni u procesu
reprodukcije obrazuju aktivu, a izvori sredstava obrazuju pasivu.
Osnovna karakteristika je bilansna ravnoteza, tj.da vrednost svih pozicija aktive bude jednaka
vrednosima svih pozicija u pasivi, u suprotnom bilans je nevazeci. Pozitivan finansijski rezultat je visak
aktive nad pasivom i knjizi se u pasivi, dok je naegativan finansijski rezultat knjizi se u aktivi, jer
predstavlja manjak aktive nad pasivom.
13.BILANS USPEHA
Pregled prihoda, rashoda i finansijskog rezultata preduzeca za odredjeni period. Sastavlja se za
odredjeni izvestajni period u kome se iskazuju svi orihodi i rashodi i na osnovu njih utvrdjujemo
gubitak ili dobitak.
Kada je bruto dobitak veci od bruto gubitka to je dobitak, a kada je bruto gubitak veci od bruto
dobitka to je gubitak.
Karakteristike bilansa uspeha su: da se prihodi, rashodi i finansijski rezultati iskazuju u vise
podbilansa:

vise poverenja ukazuju preduzecu koje raspolaze vecim sopstvenim kapitalom, nego onom koje je
zaduzenije.
Racio dugorocne zaduzenosti
-u brojiocu umesto ukupnih obaveza ima samo obaveze
dugorocnog karaktera-one su relevantnije za analizu solventnosti. A u imeniocu ima dugorocni kapital.
Posle sopstvenog, dugorocni kapital najkvalitetniji izvor finansiranja preduzeca. Racio
zaduzenosti=koliko je kapital opterecen obavezama
20.RACIO POKRICA STALNE IMOVINE I RACIO POKRICA OBRTNE IMOVINE NOK-OM
Racio pokrica stalne imovine
odgovara na pitanje: iz kojih izvora preduzece finansira stalnu
imovinu? Fiksna imovina pokazuje zbog svoje velike vrednosti, rizika cinjenice da je na dugi rok vezana
za preduzece trebalo bi da bude finansirana iz sopstvenih izvora.
Racio pokrica obrtne imovine NOK-om
-odnos izmedju neto obtnog kapitala i obrtne imovine.
Neto obrtni kapital predstavlja apsolutnu razliku izmedju dugorocnog kapitala i stalne imovine, i njime
se finansira i deo obrtne imovine.
21.RACIO OBRTA POSLOVNE IMOVINE, SOPSTVENOG KAPITALA I OBRTNE IMOVINE
Racio obrta ukupne poslovne imovine
-pokazuje koliko puta se poslovna imovina obrnula kroz
prihode od prodaje. Veca vrednost ovog racija ukazuje na cinjenicu da preduzece efikasnije uposljava
svoju imovinu. Brze je pretvara u orihode i novac, sto je u direktnoj vezi sa likvidnoscu, solventnoscu i
profitabilnoscu. Niske vrednosti racija mogu ukazivati na prekomernu vrednost imovine u odnosu na
prihode koje ona proizvodi.
Racio obrta sopstvenog kapitala
-svedoci o efikasnosti upotrebe sopstvenog kapitala
preduzeca. Meri broj obrta sopstvenog kapitala kroz prihode od prodaje, ili koliko je svaki dinar
sopstvenog kapitala doprineo stvaranju prihoda.
Racio obrta obrtne imovine
-ima poseban znacaj u sagledavanju ukupne efikasnosti preduzeca,
imajuci u vidu da je obrtna imovina najblize povezana sa generisanjem prihoda. Obrne se vise puta u
toku godine i odbacuje prihod sto se ne moze ocekivati od stalnih sredstava.
23.STOPA NETO POSLOVNOG DOBITKA I NETO DOBITKA POSLE OPOREZIVANJA
Stopa neto poslovnog dobitka
-pokazuje ostvareni poslovni dobitak. To je dobitak iz osnovne
delatnosti preduzeca, bez mesanja troskova koji proisticu iz finansiranja i oporezivanja. Pozitivna
stopa neto poslovnog dobitka podrazumeva da su poslovni prihodi veci od poslovnog rashoda.
Stopa neto dobitka posle oporezivanja
-daje informaciju o rentabilnosti prihoda nakon odbitka
svih troskova ukljucujuci i finansijske troskove i poreze. Ovu stopu drugacije nazivamo racio neto
profitne marze.
24.STOPA PRINOSA NA POSLOVNU IMOVINU I SOPSTVENI KAPITAL
Stopa prinosa na poslovnu imovinu
-najopstija mera prinosa i uspesnosti poslovanja nekog
preduzeca. Cini simbiozu parcijalnih elemenata iz bilansa stanja i uspeha. Dobija se kao proizvod stope
neto dobitka posle oporezivanja i koeficijenta obrta poslovnih sredstava. Pokazuje prirast imovine-
koliko je preduzece ostvarilo profita na svakih 100
Stopa prinisa na sopstveni kapital
-predstavlja drugu meru profitabilnosti preduzeca, ali samo
dela koji pripada vlasnicima preduzeca (akcionarima). Izracunate stope prinosa na sopstvena sredstva
pokazuju da je preduzece u obe poslovne godine ostvarilo nadprosecne rezultate u odnosu na svoje
konkurente. Stopa prinosa na poslovnu imovinu i stopa prinosa na sopstveni kapital medjusobno su
povezane i imaju veliku upotrebnu vrednist u finansijskoj analizi. Ako je stopa prinosa veca od
kamatne stope, tada preduzece ima pozitivan efekat od finansijskog leveridza i svaki visak iznad nivoa
kamatne stope pripada akcionarima, tj.vlasnicima preduzeca.
26.DIVIDENDI PRINOS, RACIO PLACANJA DIVIDENDI I UKUPAN PRINOS AKCIONARA
Dividendni prinos
-otkriva nam stopu prinosa na ulog akcionara na osnovu dividende. Ulaganje
akcionara vrednuje se putem trzisne cene akcija na kraju izvestajnog perioda, a koeficijent
dividendnog prinosa dobijamo iz odnosa vrednosti: dividende po obicnoj akciji i trzisne cene akcije.
Dividendu po akciji dobijamo deljenjem ukupnog iznosa dividendi obicnim akcionarima s brojem
obicnih ajcija.
Racio placanja dividendi
-dovodi u vezu isplacene dividende vlasnicima obicnih akcija i neto
dobitak. Pokazuje koliko procenata ukupnog neto dobitka odlazi na placanja dividendi na obicne
akcije.
Ukupan prinos akcionara
-meri ukupna ostvarenja vlasnika obicnih akcija. Akcionari ostvaruju
prinos u vidu kapitalnog dobitka kao razlike izmedju nize kupovne i vise prodajne cene.
=dividenda po akciji+(prodajna cena akcije-kupovna cena akcije)/kupovna cena akcije/100
31.VREMENSKA VREDNOST NOVCA, PRINCIPI I OSNOVNE RELACIJE
Novac koji danas imamo mozemo odneti u banku ili uloziti na drugi nacin i ostvariti odredjenu
zaradu (prinos) u godini koja je pred nama. Ako bismo novac cuvali kod kuce, imali bismo
oportunitetni trosak-propustenu zaradu usled odluke da ga cuvamo, umesto da ga polazimo u banku
u periodi od godinu dana.
Buduca vrednost je iznos koji bismo dobili ukamacivanjem (oplodnje) nakon iznosa koji sada
imamo na raspolaganju. Sto je veca kamatna stopa, veca je i buduca vrednost.
FV=PV*(1+r)
FV-buduca vrednost

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti