Metodika otkrivanja kompjuterskog kriminala
Univerzitet Crne Gore
Pravni fakultet
SPECIJALISTIČKI RAD
Tema:
Metodika otkrivanja kompjuterskog kriminala
Student: Profesor doc.dr.
Novakovic Sneza Velimir Rakočević
Podgorica,
Jun 2010. godine
UVOD
Od pojave prvog kompjutera, sredinom četrdesetih godina , pa do danas, došlo je do
rapidnog širenja upotrebe kompjutera u skoro svim oblastima života i rada. U savremenim
društvima, može se bezrezervno utvrditi da danas skoro da nema oblasti ljudske djelatnosti u
kojoj računari nijesu našli svoju primjenu.
Kompjuteri su u ranim fazama njihovog razvitka bili nepodobni za neke veće zloupotrebe
i to iz dva osnovna razloga:
Njihovo korišćenje je podrazumijevalo specijalnu edukaciju, tako da se njima bavio
samo relativno uzan krug informatičkih stručnjaka,
Oni se nijesu nalazili u masovnoj upotrebi .
Brz razvoj kompjuterske tehnologije i stvaranje veoma jednostavnih načina njihove
upotrebe, a posebno, proizvodnja i masovno korišćenje personalnih kompjutera, omogućavaju da
veoma široki slojevi stanovništva koriste kompjutere poput nezamjenljivih sprava u obavljanju
raznovrsnih djelatnosti, čime se istovremeno stvaraju i veoma povoljni uslovi za upotrebljavanje
računara u vršenju krivičnih djela.
Razvoj kompjuterske tehnologije i usavršavanje računara doveli su do sve veće primjene
i proširenja kruga korisnika, a samim tim i do stvaranja većih mogućnosti za zloupotrebu
kompjutera u kriminalne svrhe.
Istorijat kompjuterskog kriminala datira od ranih sedamdesetih godina, da bi tek tokom
osamdesetih i devedesetih godina kompjuterski kriminal postao ozbiljan problem u mnogim
društvima.
Danas je kompjuterski kriminalitet postao jedan od najopasnijih vidova kriminaliteta,
izmedju ostalog i zbog toga što doživljava nevjerovatnu ekspanziju. Nije moguće obuhvatiti
brojne pojavne oblike ove vrste kriminaliteta s obzirom da dinamika razvoja kompjuterske
tehnologije i brzina njene implementacije permanentno otkrivaju nove mogućnosti zloupotrebe.
Najčešći pojavni oblici su: kompjuterske prevare, provaljivanje u tudje kompjuterske sisteme,
kradja informacija, kradja kompjuterskih usluga, piraterija u oblasti kompjuterskih softvera i
drugih kompjuterskih proizvoda, kompjuterska sabotaža, kompjuterski terorizam i kriminalitet
povezan sa internetom. Otkrivanje i dokazivanje kompjuterskog kriminaliteta nailazi na velike
poteškoće usled specifičnosti načina izvršenja, problema dokazivanja i postojanja velike tamne
brojke. Stoga u suprostavljanju ovoj vrsti kriminaliteta prednost treba dati preventivnim
mjerama. Sistem protektivnosti mora imati ne samo funkciju odvraćanja od zloupotrebe
kompjutera, već i mogućnost stvaranja uslova za efikasnu detekciju u svim slučajevima
zloupotrebe.

Pri odredjivanju pojma kompjuterskog kriminaliteta nema jedinstvenog stava. Medju
kriminolozima i kriminalistima ne samo u svijetu nego i kod nas mišljenja su podijeljena. Nema
spornih momenata kada su u pitanju mogućnosti korišćenja kompjutera u kriminalne svrhe i
teškoće sa kojima se susreće policija u postupku suzbijanja kompjuterskog kriminaliteta, s
obzirom na nužnost posjedovanja odgovarajućih stručnih znanja i imajući, prije svega, u vidu
složenost i specifičnost pri otkrivanju kompjuterskih krivičnih djela i obezbjedjenju dokaza.
Jedna sveobuhvatna i široka definicija kompjuterskog kriminaliteta mora se zasnivati na tri
osnovna elementa
Načinu izvršenja,
Sredstvu izvršenja i,
Posledici kriminalnog djelovanja.
Način izvršenja ovih delikata se zasniva na upotrebi kompjutera, pri čemu samo to
korišćenje računara može biti ispoljeno kao cjelovit modus operandi, ili kao jedan njegov
segment. Kompjuter može biti i osnovno sredstvo izvršenja ovih krivičnih djela, a potrebno je
pored toga da je na takav način ostvarena i neka u krivičnopravnom smislu kažnjiva posledica, s
tim što posledica moze biti ispoljena i na samim kompjuterima, informatičkoj, ili
komunikacijskoj mrezi.
Kompjuterski kriminal se moze definisati kao što to čini Milan Škuletić kao „oblik
kriminalnog ponašanja, kod koga se korišćenje kompjuterske tehnologije i informatičkih sistema
ispoljava kao način izvršenja krivičnih djela, ili se kompjuter ispoljava kao način izvršenja
krivičnih djela, ili se kompjuter upotrebljava kao sredstvo ili cilj izvršenja, čime se ostvaruje
neka u krivičnopravnom smislu relevantna posledica“.
Von zur Muhlen
, navodi dosta široku definiciju iz koje se moze izvući zaključak da se
pod kompjuterskim kriminalitetom podrazumijevaju „sva ona deliktna ponašanja kod kojih je
kompjuter orudje ili cilj krivičnih radnji“.
Urlich Sieber
, iznosi uže shvatanje pod kojim „pojam kompjuterskog kriminaliteta
obuhvata protivpravne povrede imovine, kod kojih se podaci iz elektronske obrade podataka s
umišljajem mijenjaju (kompjuterska manipulacija), uništavaju ( kompjuterska sabotaza),
Von zur Muhlen,
Kompjuterski kriminal – Opasnost i odbrambene mere,
Berlin, 1973, prevod, izbor, RSUP
Hrvatske, Zagreb, broj 1-2/87, str.48-49.
U. Sieber, Kompjuterski kriminal i krivično pravo, Keln, 1977, prevod, izbor, RSUP, Hrvatska, Zagreb, broj 1-2/87,
str.49.
neovlašćeno zahtijevaju i iskorišćavaju (kompjuterska špijunaža) ili se koriste zajedno sa
hardverom elektronske obrade podataka (kradja na duže vremensko razdoblje).
Priznati svjetski stručnjak u oblasti kompjuterskog kriminaliteta Don Parker, pod
pojmom kompjuterskog kriminaliteta podrazumijava zloupotrebu kompjutera, a to je „svaki
dogadjaj u vezi sa upotrebom kompjuterske tehnologije u kome žrtva trpi ili bi mogla da trpi
gubitak, a učinilac djeluje u namjeri da sebi pribavi ili bi mogao da pribavi korist“
Sa kriminalističkog aspekta korisnu definiciju kompjuterskog kriminaliteta prezentirao je
dr Djordje Ignjatović
koji pod pojmom kompjuterskog kriminaliteta podrazumijeva poseban vid
inkriminisanih ponašanja kod kojih se računarski sistem (shvaćen kao jedinstvo hardvera i
softvera)
pojavljuje ili kao sredstvo izvršenja ili kao objekt krivičnog djela, ukoliko se djelo na
drugi način ili prema drugom objektu, uopšte ne bi moglo izvršiti ili bi ono imalo bitno drukčije
karakteristike.
Kompjuterski kriminalitet, kao i drugi oblici kriminaliteta, podrazumijeva konkretna
krivična djela koja su sadržana u krivičnim ili posebnim zakonima i koja se kroz tu formu
manifestuju bez obzira na to što se izvršavaju pomoću kompjutera kao sredstva izvršenja,
odnosno kao objekta kriminalnog napada, pa stoga i sadrže sva specifična obilježja koja su
vezana za sredstvo i način njihovog izvršenja.
2.1.
OSNOVNE KARAKTERISTIKE KOMPJUTERSKOG KRIMINALITETA
Don Parker,
Computer abuse
, Springfield, 1973, str.14. Ovaj autor je takodje raspravljao o pojmu kriminaliteta i u
svom djelu
Figting computer crime
, New York, 1983, str.70-72.
Dr Djordje Ignjuatović, Pojmovno
odredjenje kompjuterskog kriminaliteta
, Anali Pravnog fakulteta, Beograd, br. 1-
3/91, str.137.
Hardver predstavlja skup elektronskih i elektrotehničkih naprava koje čine kompjuterski sistem, kao što su
centralni procesor, štampač i naprave za pokretanje trake i drugo.
Softver označava skup uputstava kompjuteru koje se nazivaju programi i koji usmjeravaju djelatnost kompjutera.

Kompjuteri i kompjuterska tehnologija se mogu zloupotrebljavati na razne načine, a sam
kriminalitet koji se realizuje pomoću kompjutera može imati oblik bilo kog od tradicionalnih
vidova kriminaliteta, kao što su kradje, utaje, pronevjere, dok se podaci koji se neovlašćeno
pribavljaju zloupotrebom informacionih sistema mogu na razne načine koristiti za sticanje
protivpravne koristi.
Pojavni oblici kompjuterskog kriminaliteta su:
Protivpravno korišćenje usluga,
Neovlašćeno pribavljanje informacija,
Kompjuterske kradje,
Kompjuterske prevare,
Kompjuterske sabotaže,
Kompjuterski terorizam i kriminal vezan za kompjuterske mreže.
Protivpravno korišćenje usluga se sastoji u neovlašćenoj upotrebi kompjutera, ili
njegovoj ovlašćenoj upotrebi, ali za ostvarivanje potreba nekog neovlašćenog korisnika. Primjer
neovlašćene upotrebe kompjutera bi postojao kada bi se računar koristio u bilo koje druge svrhe,
osim onih koje predstavljaju dio njegove namjene u informatičkom sistemu.
Ovlašćena upotreba kompjutera, ali za potrebe neovlašćenog korisnika, ili radi
ostvarivanja drugih nedopuštenih ciljeva, bi postojala na primjer u slučaju kada operater jedne
firme, pribavi potrebne podatke za svog budućeg poslodavca, ili kada raspoloživo kompjutersko
vrijeme koristi za obavljanje nekih svojih poslova, na primjer za učestvovanje u igrama na sreću
i tel.
Neovlašćeno pribavljanje informacija ustvari predstavlja svojevrsnu kradju podataka
sadrzanih u kompjuterskim sistemima, najčešće u cilju ostvarivanja protivpravne imovinske
koristi. Tehničke i tehnološke mogućnosti za neovlašćeno pribavljanje informacija kao i kasnije
baratanje njima su ogromne i to kako u okviru izolovanih kompjuterskih sistema, na primjer
jedne banke ili neke druge ustanove, tako i posredstvom modema, ili telefonskih linija čime se
omogućava prodiranje u bilo koje povezane kompjuterske sisteme širom svijeta.
Kompjuterske prevare predstavljaju najrašireniji vid kompjuterskog kriminaliteta, koji
često prouzrokuje enormne štetne posledice. Kod osnovnog oblika krivičnog djela kompjuterska
prevara se sastoji u uticanju na rezultate elektronske obrade i prenosa podataka na sledeće
načine: unošenjem netačnih podataka, propuštanjem unošenja tačnog podatka ili lažnim
prikazivanjem podatka. Predmet krivičnog djela su podaci koji se elektronski obradjuju ili se
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti