Finansiranje terorizma
FINANSIRANJE TERORISTICKIH ORGANIZACIJA
Seminarski rad iz predmeta Terorizam
S A D R Ž A J
UVOD.......................................................................................................................................3
1
Naknada /osnovni životni troškovi i komunikacije..................................................9
Korišćenje alternativnih sistema za slanje novca (ASSN).....................................14
Korišćenje dobrotvornih i neprofitnih organizacija...............................................14
Podnošenje izveštaja o sumnjivim transakcijama..................................................16
Specijalne preporuke FATF-a (Financial Action Task Force) o finansiranju terorizma...........17
Kriminalizacija finansiranja terorizma i pranja novca s tim u vezi........................17
Prijavljivanje sumnjivih transakcija povezanih sa terorizmom..............................18
2

1 TERORIZAM I GLOBALNI TERORIZAM
Pojam terorizma izaziva velike kontroverze u današnjem svetu. Umesto usaglašavanja
definicije među naučnicima, političarima i svima onima, koji se bave društvenim naukama, kao
da postoji opšti trend da se podstiče uvećenje broja defnicija ovog pojma. Pojam globalnog
terorizma samo dodatno uvećava ovaj problem u smislu da li je to jedan od oblika terorizma ili je
to sasvim nova pojava. Međutim, cilj ovog rada nije striktno, metodološki ispravno pojmovno
odredjenje globalnog terorizma, već problem shvatanja pojma globalnog terorizma kao sistema
ili organizacije, njenog funkcionisanja i elemenata koji je čine, kao neprijatelja, protiv koga
vazduhoplovne snage primenjuju oružano nasilje sa odredjenim vojnim, odn. političkim ciljem.
Globalni terorizam, kao termin se pominje od skora, praktično od napada al Kaide 11.9. 2001.
god. na Njujork. Međutim nije al Kaida jedina i prva međunarodna teroristička organizacija, pa
da samo sa njom treba povezati globalni terorizam. Analizom sadržaja elemenata pojma
terorizma u više različitih definicija mogu se izvuči neki zajednički elementi koji se odnose i na
globalni terorizam. U većini definicija se ističe politički cilj koji se želi postići neprihvatljivim
metodama borbe, napadima na civile i civilne objekte. Sredstva koja se koriste su slična sa
dejstvima u ratu primenom npr. diverzantska dejstva kojima se uništavaju određeni neprijateljski
objekti i živa sila, a slične su i kod ostalih terorističkih organizacija. Izazivanjem masovnih
razaranja otetim avionima u Njujorku i postavljanjem bombi u Madridu, a zatim napad
hemijskim bojnim otrovima na stanicama metroa u Tokiju uočava se prostorno široko dejstvo,
praktično sa mogućnošću dostizanja svih tačaka na svetu. Cilj koji se želi postići terorizmom je
strah i opšta nesigurnost koji direktno i indirektno utiču na postizanje ciljeva, ali sa osnovnom
razlikom što globalni terorizam ima nadnacionalne ciljeve, koji prevazilaze jednu državu i imaju
širi karakter, ali je načelno nerealan.
Ne može se reći da postoji određena društvena kriza koja posebno izaziva pojavu globalnog
terorizma, pogotovo kada se zna da vodje najpoznatije globalne terorističke grupe „al Kaide“
potiču iz imućnih porodica i da finsijski iza nje stoje jaki ekonomski krugovi iz sveta Islama.
Međutim, rastući raskorak između bogatih i siromašnih širom sveta i postojanje ekstremnog
siromaštva kojim je pogodjeno više od milijardu ljudi omogućava stvaranje klime za
fundamentalizam i ekstremizam.
Bitna odrednica globalnog terorizma je i medjunarodno članstvo povezano istim idejama radi
postizanja „univerzalnog“ cilja. Snaga globalnih terorističkih organizacija varira u zavisnosti od
broja pripadnika i sredstava koje poseduju i može dostići nivo gerilskog dejstva pa čak i
frontalnog sukoba, koji je vodila al Kaida u Afganistanu 2001. god. Ovo posebno ističe problem
definisanja, jer je uobičajeno da su terorističke organizacije relativno male, dok je snaga al Kaide
u Afganistanu narasla na oko 18.000 treniranih boraca, koji su se rasuli u oko 60 zemalja. To je
zapravo čini 61. armijom na svetu od 161
pri čemu se može smatrati da je oko 3000 pravih
pripadnika al Kaide.
W. Murray, Strategic challenges for cuonterinsurgency and the global war on terrorism, 2006.
4
Međutim, najbitnija karakteristika i zajednički imenitelj svih terorističkih organizacija je da
su nelegalne i međunarodno nepriznate organizacije!
Na osnovu navedenog se može indukovati sledeća definicija: globalni terorizam je složen
oblik političkog nasilja koga primenjuju međunarodne nelegalne političko-vojne organizacije,
koji karakteriše primena metoda masovnog uništenja po neregularnim ciljevima bilo gde na svetu
sa ciljem izazivanja straha i nesigurnosti radi ostvarenja nerealnih nadnacionalnih političkih
ciljeva.
Kada analiziramo pojmove rata i nekonvencionalnog sukoba kao i pojmove državni i globalni
terorizam, a zatim analiziramo sukobljene strane, koje učestvuju u sukobu, neminovno vidimo
veliku međusobnu sličnost sadržaja, pa se sa pravom mogu postaviti sledeća pitanja:
Gde se nalazi granica između rata i raznih oblika terorizma? U sredstvima, ciljevima ili
rezultatima?
U suštini data definicija globalnog terorizma je adekvatna, sa bitnim naglaskom na sledeće:
„Terorizam, a samim tim i globalni terorizam predstavlja oblik borbe rezervisan za nedržavne
grupe, ma kakva bila njihova moć i struktura, koja se vodi tamo gde države više nema, gde se
pravo ne poštuje.“
Dakle to je vid nelegalnog rata, kome je svako pravilo strano, mada se i sam
rat može smatrati neleganim sredstvom ali za rat važe određene konvencije i međunarodni
zakoni, koji predvidjaju postojanje ratnog zločina, zločina protiv običaja rata i univerzalnog
zločina protiv čovačnosti, kao i odredjene moralne norme, dok se za nijednu formu terorizma to
ne može reći. Međutim, jasno je da su globalne terorističke organizacije, zbog metoda borbe i
mogućnosti posedovanja sredstava za masovno uništenje, kao i kvantitativne jačine, ozbiljna
pretnja svakoj suverenoj državi pa je kao protivsredstvo koje države mogu primeniti rat potpuno
legitiman.
1.1 Organizaciona struktura
Uspešne terorističke grupe moraju da budu organizovane po istom principu kao i bilo koja
druga organizacija. Mora da postoji podela rada i svaka podgrupa mora da izvršava zadate
poslove, koji se uklapaju u zajednički rad sa svim drugim jedinicama.
Tipična organizacija uređena je po principu piramide. Potrebno je mnogo više ljudi za
podršku terorističkih operacija, nego što ih je potrebno za izvršenje operacija; zbog toga većina
ljudi koji rade u terorističkim organizacijama služi za održavanje terorista na terenu. Ono čime se
terorističke grupe najviše bave je podrška, a ne borba.
Po Frejzeru, hijerarhijska struktura terorističkih grupa deli se na četiri nivoa. Najmanja grupa
je na vrhu i zadužena je za komandovanje grupom. Zbog potreba rada u tajnosti efikasnost
izvršnog komandovanja nije velika. Komandovanje ne može javno da komuniira sa članovima,
niti da vrši kontrolu operacija.
B. Kurmon, D.Ribnikar, Asimetrični ratovi, NIC Vojska, Beograd 2003., str. 123.
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti