Odlomak

UVOD

O agresiji se veoma mnogo govori, ali ne bez razloga, jer je ona oduvek bila prisutna u životu ljudi i životinja. Savremeni i civilizovani svet u kome živimo preplavljen je talasom agresije i destruktivnog ponašanja, gubitak nade, vere i ljubavi današnjeg čoveka i mnogi drugi lični drustveni faktori. Zbog svog velikog značaja agresija je postala predmet proučavanja mnogih nauka: antfopologije, sociologije, psihologije, psihijatrije, filozofije, itd. Agresija sa najkobnijim posledicama po telesni i duŠevni razvoj je ona koja se ispoljava u porodici. Na razvoj deteta utiču:

1. nasleđe od kojeg zavise osobine ličnosti, razne skolonosti, pa i karakter;
2. društvena sredina, prvenstveno porodica, zatim vršnjaci, škola, masmediji, itd;
3. lična aktivnost;
4. faktor sudbine.

Pošto se sa agresivnim ponašanjem srećem na svakom koraku, ova pojava postala je predmet i mog posebnog interesovanja i predmet maturskog rada.

 

 

 

POJMOVNO ODREĐENJE

Termin »agresija« latinskog je porekla. Potiče od latinske reči ad što znači »prema ili ka« i reči gradus što znači »korak«. U prevodu agresija bi značila kretanje napred. Reč agressio poprimila je značenje napada, jer je u ratovima kretanje napred značilo napad. Mnogi autori razlikuju pojmove: agresivnost, agresija i agresivitet:

  • agresivnost je relativno postojana crta ličnosti tj. trajna osobina ili stanje ličnosti;
  • agresija je ispoljavanje agresivnosti u odredenom vremenskom periodu;
  • agresivitet podrazumeva trajnost ispoljavanja agresivnog pnašanja. Definicije ovih pojmova razlikuju se od autora do autora.

Termin agresija i agresivnost upotrebljavaju se u različitim značenjima:

1. u smislu tendencije za dominiranjem, kod osoba čija je crta ličnosti sklonost ka dominiranju;
2. u smislu tendencije da se ostvare lični interesi uprkos protivljenju drugih ljudi.M.Levin to naziva »zdravom agresivnošću«, a W.Mc.Dougal »borbenošču«.
3. u smislu inicijative da se realizuju lični ciljevi ili interesi, koji ne nailaze na suprodstavljanje drugih ljudi;
4. u smislu tendencije ka aktivnosti, preduzimljivosti i energičnosti, koja se izjednačava sa crtom ličnosti označenom kao aktivizam;
5. u smislu tendencije ka destruktivnosti i razaranju drugih osoba ili objekata ili ka autodestruktivnosti (uništavanju samoga sebe).

 

Šta će se smatrati agresivnošću i agresijom zavisi od sistema vrednosti pojedinca, grupe, kolektiva, zajednice, klase kulture, itd. Prema G.Kaporu (1979) za psihologiju je značajno da se naučno odredi upotrebna vrednost ova dva termina, pre svega zato:

1. što je psihologija nauka, pa je neophodno da se ovi pojmovi precizno (operacionalno) definišu kako bi se mogli ne samo opisati nego i meriti;
2. sam termin agresivnosti i agresije zavisi od shvatanja značenja ova dva pojma, jer postoje slučajevi kada ove pojave treba favorizovati (podsticati), ali i slučajevi kada agresiju ili auto agresiju treba lečiti, ublažavati ili na nju preventivno delovati.

Iz iskustva znamo da je za bavljenje sportom, biznisom, politikom, policijskim i vojnim poslovima i nekim drugim delatnostima neophodna prilična doza agresivnosti. Agresivno ponašanje ispoljava se u napadu na druge osobe sa namerom da im se nanese šteta, koja u stvarnosti može, ali i ne mora da bude naneta. Svako društvo raspolaže sankcijama protiv agresivnog ponašanja, ali mnoge grupe direktno ili indirektno podržavaju određene oblike agresivnog ponašanja. Svedoci smo da i patrijahalno društvo, u kome mi živimo, često toleriše ili podstiče agresivno ponašanje dečaka, a suzbija i kažnjava isto takvo ponašanje kod devojčica, jer se smatra da je to društveno neprihvadjivo.
Neophodno je da razlikujemo agresivnost kao način reagovanja od agresivnog motiva i težnje da se agresivno postupi. Mnogi autori smatraju da je prirodna i urođena reakcija ljudi da agresivno reaguju kada su napadnuti ili kada su sprečeni da ostvare svoje intenzivne potrebe, motive i želje.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Skripte

Komentari