Odlomak

UVOD

Akcionarska društa su se razvila u XIX veku, kada su počela i zakonski da se uređuju. Prvo su se razvila u Italiji, Velikoj Britaniji, Francuskoj, zatim i u drugim zemljama. Za preteču savremenih akcionarskih društva smatra se Banco di S. Giorgio, osnovano u Đenovi 1407. godine. Međutim, prvi početak akcionarskog društva predstavljaju velike prekomorske kolonijalne kompanije, osnovane početkom XVII veka. Prvo akcionarsko društvo u Srbiji osnovano je 1869. godine. To je bila “Prva Srpska Banka”. U ekonomskom pogledu, akcionarsko društvo je najznačajniji tip trgovačkog društva, koje je po svoj organizaciji i obliku podesno za formiranje i koncentraciju kapitala, pa je po tom osnovu i glavni oblik multinacionalnih kompanija i strukture međunarodnih holdinga.

 

 
POJAM I KARAKTERISTIKE

Akcionarsko društvo je društvo koje osnivaju pravna odnosno fizička lica radi obavljanja delatnosti, čiji je osnovni kapital utvrđen i podeljen na akcije određene nominalne vrednosti. Zbir nominalnih vrednosti svih akcija čini osnnovni kapital akcionarskog društva.
Akcionarsko društvo odlikuju sledeće karakteristike: Prvo, akcionarsko društvo je društvo kapitala, što znači da nisu bitne personalne karakteristike njegovih akcionara, te se društvo ne konstituiše, ne funkcioniše i ne prestaje zavisno od tih svojstava, već je jedino bitan akcionarski kapital. Drugo, akcionarsko društvo posluje pod realnom (stvarnom, predmetnom) firmom. Firma mora sadržati i oznaku oblika društva ili skraćenicu a.d. Treće, akcionarsko društvo je pravni subjekt (to svojstvo stiče registracijom) koji ima svoju imovinu, sa kojom odgovara u potpunosti za obaveze koje preuzima u pravnom prometu prema trećim licima. Imovina akcionarskog društva u potpunosti je odvojena od imovine njegovih akcionara, a akcionari ne odgovaraju personalnom imovinom za obaveze društva prema trećim licima, već samo snose rizik poslovanja društva do vrednosti svog akcionarskog uloga u društvo. Četvrto, akcionarsko društvo ima fiksirani osnovni kapital (minimalni je propisan zakonom) koji je podeljen na akcije i koji se prema osnovnom načelu svih trgovačkih društava kapitala mora čuvati neokrnjen tokom poslovanja društva. Zbir nominalnih vrednosti svih akcija čini osnovni kapital, a ako se akcije prodaju iznad nominalne vrednosti (emisiona vrednost) onda razlika služi za pokriće troškova osnivanja društva i za njegove rezerve. Načelo fiksiranosri osnovnog kapitala od posebnog je značaja za treća lica, kojima on služi kao generalno obezbeđenje za realizaciju njihovih potraživanja. Peto, osnovni kapital društva podeljen je na akcije, određene nominalne vrednosti izražene u novcu. Izuzetno, neke zemlje dozvoljavaju da akcije budu izražene i na neki drugi način, odnosno a budu bez nominalne vrednosti (tzv. kvotacije – kvotne akcije: npr. 1/3 ili 1/10 od osnovnog kapitala, koji je objavljen i poznat). Šesto, akcionarsko društvo je trgovačko društvo, bez obzira na predmet poslovanja (izuzetno, u nekim zemljama od delatnosti društva zavisi da li će biti trgovačko ili građansko). Sedmo, akcionarsko društvo može obavljati bilo koju profitabilnu delatnost, što po pravilu nije slučaj sa drugim privrednim društvima. Osmo, ovo društvo mogu da osnivaju i pravna i fička lica, s tim što zakoni po pravilu propisuju određeni minimalni broj akcionara (najčešće dva), uz dosta oprezno dozvoljavanje mogućnosi da i jedno lice može biti osnovač ovog društva kad se ne osniva sa javnim upisom akcija (jednočlano društvo). Deveto, zakonske norme koje uređuju ovo društvo pretežno su imperativen, za razliku od metoda uređivanja drugih društava, tako da se malo prostora ostavlja autonomnoj volji akcionara (ovo posebno važi za akcionarsko društvo koje se osniva javnim upisom akcija). Deseto, akcionarsko društvo je jedina forma društva koja se može osnovati i koja može povećavati kapital javnim upisom akcija, što ovom društvu daje snažnu koncentracijsku moć, te se stoga s pravom i naziva ″mašina za pravljenje novca″.

 

 
OSNIVAČI i KONSTITUTIVNI AKTI

Osnivači

Osnivači ovog društva mogu biti sva pravna i fizička lica, domaća i strana. Zakon o privrednim društvima omogućuje osnivanje ovog društva i od srane samo jednog osnivača – jednočlano ili inokosno društvo, pod predtostavkom da nije reč o akcionarskom društvu u mešovotoj svojini, odnosno da nije reč o akcionarskom društvu sa javnim upisom akcija. U uporednom pravu, naprotiv, polazi se od principa fiksiranja minimalnog broja akcionara. Minimum osnivača kreće se po pravilu od dva do sedam, s tim što se negde pravi razlika i u ovom pogledu zavisno od toga da li je reč o društvu koje se osniva sa javnim upisom akcija ili o društvu bez javnog upisa akcija. Ipak, čvrstina ovog stava popustila je pod dvostrukim udarom. Prvo, u epohi nacionalizacije trebalo je omogućiti državi da bude jedini akcionar nacionalizovanog društva. I drugo, unifikacija prava EU vodila je sve većoj liberalizaciji zahteva za minimalnim brojem akcionara osnivača.
U postavci društva sa jednim akcionarem bitno je da imovina društva bude jasno odvojena od personalne imovine akcionara osnivača. I u zemljama u kojima se zahteva određeni minimum osnovača, u fazi osnivanja, kad u fazi poslovanja taj broj spaden ispod minimuma, to nije razlog za automatski prestanak društva, već se po pravilu ostavlja rok od godinu dana za pronalaženje potrebnih akcionara do minimuma ili se zahteva transformacija tog društva u drugo društvo.
Osnivači akcionarskog društva nikad nisu svi akcionari, pa ni svi akcionari koji su upisali prvu emisiju akcija (osnivačke akcije). Kod akcionarskog društva koje se osniva bez javnog upisa akcija, praktično su svi akcionari koji upisuju prvu emisiju akcija i potpisuju osnivački akt ujedno i osnivači, dok su kod akcionarskog društva koje se osniva sa javnim upisom kacija osnivači samo akcionari koji potpisuju osnivački akt (kod notara, ili suda), ali ne i oni koji su po javnom pozivu upisali prvu emisiju akcija i koji učestvuju na osnivačkoj skupštini i glasanjem odlučuju o pitanjima iz delokruga ove skupštine. Osnivanje akcionarskog društva može proizaći iz ugovora o obavljanju usluga, tako da osnivači nisu nužno i budući akcionari, već se može ugovoriti da se oni povuku i ustupe svoje akcje čim društvo bude konstituisano (imaju poziciju poverenika – trustee), a za uzvrat dobijaju nakdanu za svoje usluge. Potpisi osnivača kod javnog beležnika – notara (dominantno rešenje u uporednom pravu) ili kod suda (naše pravo) mogu se dati i preko punomoćnika, sa propisno overenim punomoćjem, pri čemu jednog osnivača može zastupati i drugi osnivač. Za zakonske zastupnike (ili prikuriste) ne treba punomoć, ali treba izvod iz registra.

 

 

Konstitutivni akti

Naš Zakon za osnivanje akcionarskog društva traži ugovor o osnivanju, a ako ga osniva jedan osnivač odluku o osnivanju, s tim da ovo društvo mora kao društvo kapitala imati i statut. Ova koncepcija postojanja dva konstitutivna akta kod ovog društva prisutna je i u uporednom pravu, mada je tendencija da samo osnivački akt bude konstitutivni i da se deponuje u propisani registar (bitan je za odnose društva sa trećim licima), dok se drugi akt (statut) namenjuje za regulisanje unutrašnjih odnosa u društvu i ne deponuje se u registar (nije bitan za odnose sa trećim licima).
Osnivački akt (ugovor ili odluka) sklapa se u pismenoj formi kao bitnoj formi. Osnivački akt osnov je za nastanak tzv. preddruštva – društva u osnivanju. Od osnivačkog akta, koji je pos svojoj prirodi najbliži ortakluku treba razlikovati ugovorom kojim se ugovorne strane obavezuju da će osnovati akcionarsko društvo, čime na obligacionopravnoj osnovi stiču prava i obaveze. Ovaj ugovor nije nužno formalan i njega sklapaju budući osnivači društva. Kauza ovog ugovora ispunjena je kada dođe do zaključenja ugovora o osnivanju društva, kao što je opet kauza ovog ugovora ispunjena kada dođe do osnivanja društva i upisa u registar. Nakon upisa društva u registar, obligacioni odnos sa dominantnim elementima ortaštva se pretvara u statusni odnos. Kada nastane akcionarsko društvo konstitutivni akt se osamostaljuje u odnosu na osnivače, jer deluje prema svim akcionarima. Time on ne uređuje odnose samo među osnivačima, već postaje izvorom prava u objektivnom smislu za odnose unutar društva i delom prema trećima.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari