Akumulacija kapitala i investicije

1.UVOD
U svom radu, daću pregled sledećih ekonomski kategorija – akumulacije, potrošnje i investicija, razmotriti njihov značaj za privredni razvoj ekonomije jedne države, kao i njihove medjusobne odnose. Novčana akumulacija (engl. money accumulation, njem. Ersparnis) je razlika između dohotka i potrošnje u određenom razdoblju (nepotrošeni dohodak). Potrošnja je krajnji cilj privredne aktivnosti svakog društva.
Potrošnja je oblik ekonomske aktivnosti tokom koje se troše rezultati proizvodnje i zadovoljavaju ljudske potrebe.
Investicije su uslov egzistencije, rasta i razvoja preduzeća, ostvarenja njegove misije, poboljšanja i održavanja konkurentske prednosti putem prilagodavanja internih sposobnosti eksternim promenama.
One predstavljaju podnošenje žrtve ili odricanje od potrošnje u sadašnjosti da bi se povećala korisnost u budućnosti. Investicije su razmena neceg izvesnog za niz nada u vremenu, tj. razmena današnjeg zadovoljenja potrebe za budućnost.
Štednja je novčana akumulacija, a investicije predstavljaju novčanu akumulaciju koja je uložena u elemente procesa proizvodnje (u sredstva za rad, predmete rada i rad) radi organizovanja proizvodnog procesa.
Novčana akumulacija je štednja sve dok nije uložena u proces proizvodnje, a kada se uloži u proces proizvodnje postaje investicija. (L. Raynolds, Macroeconomics, 6 izdanje, Irwin, 1988, str 105).
Novčana akumulacija (engl. money accumulation, njem. Ersparnis) je razlika između dohotka i potrošnje u određenom razdoblju (nepotrošeni dohodak).
Akumulacija – izdvajanje dela profita u akumulacioni fond, ili zadržani profit (retained profit), čime se ujedno povećava osnovni kapital preduzeća. Sredstva iz akumulacionog fonda se investiraju u poslovanje pa se tako postiže povećanje obima poslovanja. Investiranje iz akumulacije se još naziva i neto investiranje. Ovakva akumulacija kapitala je jedan od osnovnih izvora kratkoročnog i srednjeročnog ekonomskog rasta. (Ekonomija od A do Ž, Beogradska otvorena škola i DOSIJE, Beograd 2002) .
Za pojedine industrijske sektore novčana se akumulacija izračunava kao razlika između realiziranog novčanog dohotka i izdataka za potrošnju (metodologija narodne banke). Akumulativnost, tj. transformacija akumulacije u investicije jedan je od glavnih faktora rasta i razvoja (bilo zemlje ili preduzeća). Istraživanja su pokazala da na rast i razvoj osim akumulacije utiče i niz drugih faktora kao što su ekonomski, socijalni, kulturni i politički. Pojmovi novčana akumulacija i novčana štednja u teoriji se često tretiraju kao sinonimi.

1.Međusobni utjecaj domaćeg proizvoda i kapitala
• Dva su odnosa između domaćeg proizvoda i kapitala ključna u određivanju domaćeg proizvoda u dugom roku:

– iznos kapitala određuje veličinu domaćeg proizvoda
– razina domaćeg proizvoda određuje iznos štednje i investiranja, a na taj način i iznos akumuliranog kapitala.

• Zajedno, ova dva odnosa, određuju razvoj domaćeg proizvoda i kapitala tijekom vremena.
1.1.Utjecaji kapitala na domaći proizvod
• Domaći proizvod po radniku (Y/N) je rastuća funkcija kapitala po radniku (K/N).

• Pod pretpostavkom opadajućih prinosa kapitala, što je veći početni odnos kapitala po radniku, to su manji učinci povećanja kapitala po radniku. Kada je kapital po radniku već vrlo visok, tada daljnje povećanje kapitala po radniku ima tek vrlo mali učinak na domaći proizvod.

Y/N = f(K/N)

f(K/N) = F(K/N,1)

• Sade će se uvesti još dvije pretpostavke:

• Prva je da su veličina stanovništva, stopa participacije i stopa nezaposlenosti konstantni. Iz ovoga proizlazi da je i zaposlenost, N, također konstantna.

– Radna snaga jednaka je umnošku veličine ukupnog stanovništva i stope participacije. Stoga, ukoliko su veličina stanovništva i stopa participacije konstantni, tada je i veličina radne snage konstantna.
– Zaposlenost je jednaka radnoj snazi pomnoženoj s 1 minus stopa nezaposlenosti.
• Ukoliko je, na primjer, veličina radne snage 100 milijuna, a stopa nezaposlenosti 5%, tada je zaposlenost jednaka 95 milijuna (100 milijuna puta (1 ­ 0,05)). Stoga, ukoliko su radna snaga i stopa nezaposlenosti konstantni, tada je i zaposlenost također konstantna.

• Uzimajući u obzir ove pretpostavke, i domaći proizvod po radniku (domaći proizvod podijeljen sa brojem zaposlenih), domaći proizvod po glavi stanovnika (domaći proizvod podijeljen brojem stanovnika) i sam domaći proizvod kreću se potpuno proporcionalno.

• Razlog uvođenja pretpostavke da je N konstantno jest da bi se lakše usredotočili na ulogu akumulacije kapitala na rast: ako je N konstantan, tada je kapital jedini faktor proizvodnje koji se mijenja tijekom vremena. Takva pretpostavka, međutim, nije osobito realistična.