Odlomak

1. UVOD

Svrha finansijskih izveštaja ogleda se u obezbeđivanju informacija korisnih za donošenje odluka internih i eksternih korisnika finansijskih izveštaja, kao i u prikazivanju rezultata upravljanja sredstvima vlasnici poveravaju menadžmentu. Uspešno upravljanje savremenim preduzećima, u uslovima izražene dinamike tehnoloških promena, zaoštrene konkurencije, razvoja tržišta kapitala, različitih alternativa izbora izvora finansiranja i odvojenosti profesionalne uprave od vlasnika, pored znanja i iskustva menadžera, podrazumeva i korišćenje informacionog sistema čiji je značajan segment računovodstveni sistem.
Interne korisnike finansijskih izveštaja u prvom redu predstavlja menadžment (na svim nivoima organizacione i upravljačke strukture), odnosno top memadžment (bord direktora, direktor i njegovi pomoćnici), zatim srednji menadžment (sektorski direktori i rukovodioci glavnih delova, strateških jedinica i njihovi pomoćnici) i niži opreativni menadžment (šefovi odeljenja, proizvodnih linija i drugih užih jedinica). Menadžment ima obavezu da vodi preduzeće ka ostvarenju postavljenih ciljeva u okviru kojih se naglašava: maksimiranje rentabinosti, održanje zadovoljavajuće likvidnosti i zdrave finansijske strukture.
Eksternim korisnicima informacija iz finansijskih izveštaja (sadašnji i potencijalni akcionari, kupci, kreditori, dobavljači i sl. ) su potrebne informacije na osnovu kojih mogu da procene izloženost poslovnog subjekta dugoročnim i kratkoročnim finansijskim rizicima, sposobnost isplate dividendi (interes akcionara), mogućnost servisiranja kamate i vraćanja glavnice (interes kreditora) i mogućnost isplate postojećih obaveza (interes dobavljača). Najvažniju informacionu bazu, pri oceni postojeće i proceni perspektivne zarađivačke sposobnosti preduzeća, njegovog finansijskog položaja i izvesnosti stvaranja novčanih tokova, predstavljaju osnovni finansijski izveštaji: bilans stanja, bilans uspeha, izveštaj o tokovima gotovine i izveštaj o promenama na kapitalu, kao i napomene uz ove izveštaje.

2. FINANSIJSKI IZVEŠTAJI KAO OSNOVA POSLOVNOG KOMUNICIRANJA
Računovodstvo je instrument ekonomskog merenja i samim tim je utkano u sve svere privrednog života jedne nacionalne ekonomije koje danas predstavlja deo globalne ekonomije. Naime, ostvarivanje ciljeva ekonomskog sistema zasniva se na aktivnostima međusobno povezanih preduzeća kao osnovnih oblika organizacije društvene proizvodnje koji su prinosno usmereni. Shodno tome, ciljevi ekonomskog sistema i ciljevi preduzeća ne mogu biti u suprotnosti. Preduzeće uklapa svoje ponašanje u konkretni društvenoekonomski ambijent, jer ono „ne egzistira izolovano od društva nego je njegov deo. Ono je tvorevina društva“. Obavljanjem svoje aktivnosti preduzeće obnavlja i jača društveno bogatstvo. Snaga preduzeće je mera i izraz ekonomske moći društva koje mu obezbeđuje uslove za stvaranje društvenog bogatstva.

Obavljajući svoju poslovnu aktivnosti preduzeće zadovoljava potrebe ljudi, što je istovremeno i njegov opšti cilj, odnosno razlog privređivanja oupšte. U tom procesu ono troši najraznovrsnije resurse. Obim zadovoljenih potreba i utrošenih resusrsa izražavaju se novcem. Tako se umesto potreba i resursa pojavljuje kapital i njegovo trošenje, na jednoj i rezultat toga trošenja, odnosno rezultat preduzeća, na drugoj strani. Rezultat je osnovni kriterijum rasuđivanja o ostvarenoj efikasnosti i faktor budućeg ponašanja preduzeća. On istovremeno predstavlja pobudu za proizvodnju dobara ili izvršavanje usluga. Značajan je faktor alokacije akumuliranog dela pozitivnog rezultata u najrentabilnije oblasti i prilagođavanja promenama u tražnji. Rezultat, takođe, može predstavljati ograničenje za rast aktivnosti preduzeća. Istaknuta uloga rezultata preduzeća po svojoj prirodi zahteva njegovo kvantitativno određenje, odnosno njegovo egzaktno merenje.

Merenje rezultata je oduvek bio računovodstveni problem. Naime, poslovni rezultat preduzeća predstavlja osnovni koncept po kom se računovodstvo razlikuje od ostalih metoda kvantitativne analize preduzeća . Računovodstvo je instrument merenja, pa otuda i njegova uloga u ekonomskom rastu, koja posebno dolazi do izražaja u formiranju i alokaciji kapitala. Treba naglasiti da, kada se govori u računovodstvu, pre svega se misli na računovodstvo preduzeća, banaka, osiguravajućih društava i sličnih organizacija, jednim imenom preduzeća. Međutim, pored njega postoji i računovodstvo državnih organa i fondova, koje se naziva budžetsko računovodstvo.

Ono pokriva područje javnih finansija, poresku administraciju i poslovanje javnih fondova. Budžetsko računovodstvo obično je bazirano na novčanim tokovima nasuprot računovodstvu preduzeća, gde je opšte prihvaćen model finansijskog izveštavanje baziran na poslovnim tokovima. Ovo računovodstvo ima i svoju upravljačku dimenziju, jer treba da posluži efektivnom usmeravanju i efikasnom korišćenju ekonomskih resursa u sferi javne potrošnje. Pored dva navedena dela računovodstva postoji i društveno – makroračunovodstvo koje se izvodi iz finansijskih izveštaja prva dva oblika računovodstva. Ono predstavlja informacionu osnovu za odlučivanje, planiranje i kontrolu na nivou nacionalne ekonomije. Ono predstvalja, takođe, informacionu osnovu za upravljanje preduzećima. Svi navedeni delovi računovodstvene celine predstvljaju informacionu osnovu za merenje ekonomskog rasta i razvoja, koje se vezuje za merenje visine formiranog kapitala, odnosno visine ulaganja u kapitalna dobra. Svaki od delova računovodstvene celine ima specifičnu ulogu u merenju visine ulaganja.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari