UVOD
Cilj ovog seminarskog rada je što bolje objasniti sam pojam I vrste finansijskih izvještaja. Prije
svega čitaoce ovog rada ćemo upoznati sa prvim početcima odnosno sa historijatom finansijskih
izvještaja.
Ovaj seminarski rad se sastoji od 3 međusobno povezana dijela:
Uvodni dio
Razrada (opšti dio)
Zaključak
Opšti dio rada se sastoji od 4 dijela gdje ćemo u prvom dijelu opisati historijat finansijskih
izvještaja,u drugom dijelu ćemo pažnju posvetiti pojmu finansijskih izvještaja,Treći dio je
namjenjen za vrste finansijskih izvještaja dok poslednji dio objašnjava ciljeve I korisnike
finansijskih izvještaja.
2
1.0 Historija finansijskih izveštaja i računovodstva
Hstorija računovodstva je stara koliko i sama civilizacija. Računovodstvo predstavlja jednu od
najznačajnijih profesija u ekonomiji i poslovanju. Njegov razvoj bio je uslovljen razvojem
privrede, s jedne strane, i pojavom novca kao mjerila vrijednosti i platežnog sredstva, s druge
strane. Sve dok su proizvodne snage bile na nivou razvoja naturalne proizvodnje, proizvodnje
robe za samog proizvođača, nije se osjećala potreba za računovodstvenom evidencijom. Ukoliko
je tada i vršena razmjena,ona je obavljana putem trampe, roba jedne upotrebne vrijednosti
razmjenjivala se za robu druge upotrebne vrijednosti, u istom momentu, zbog čega nisu ni
nastajali dužničko-povjerilački odnosi i nije ni bilo potrebno evidentirati takvu razmjenu.
Međutim, kada je razvoj proizvodnih snaga omogućio proizvodnju i za tržište, došlo je i do
razvoja trgovine. Tada počinje da se osjeća potreba za evidencijom, jer treba znati ko kome i
koliko duguje, odnosno ko, koliko i od koga potražuje, s jedne strane, i kolika je zarada trgovca, s
druge strane.Pojavom akumulacije omogućen je razvoj banaka, gdje se javljaju kreditni odnosi, a
samim tim i potreba za evidencijom, da bi se znali dužnici i povjerioci i da bi se utvrdila zarada
po osnovu kamate. Tragovi računovodstvene evidencije otkriveni već kod antičkih naroda
uglavnom su sa područja bankarskih poslova. Još u XVIII vijeku p.n.e. u Vavilonu u Zakonu
kralja Hamurabija ukazuje se kakva se evidencija morala voditi sa područja
dužničko- povjerilačkih odnosa. Vremenom se prvo u antičkoj Grčkoj, u bankarskim poslovima,
javljaju i koriste dvije knjige – „ephemerid“ i „trapezitica grammata“. Prva knjiga koja je
predstavljala hronološku evidenciju svih poslovnih događaja, a druga račune (konta) klijenata.
Potom se prve knjigovodstvene evidencije javljaju u Egiptu i Rimu. U kasnom srednjem vijeku
dolazi do procvata italijanskih gradova i naglog razvoja trgovine, što je uslovilo i nagli razvoj
knjigovodstvene evidencije. Najstarija sačuvana poslovna knjiga, odnosno samo njena dva lista
potiču iz 1211. godine.
1.1
Začetci dvojnog knjigovodstva
Postepeno dolazi do prelaska sa prostog na dvojno knjigovodstvo. Najstarija knjiga vođena po
metodu dvojnog knjigovodstva potiče iz 1340. godine „Summa et Aritmetica, Geometria,
Propotioni et Proportionalita“ je, zahvaljujući svom poglavlju „Particularis de Computis et
Scripturis“ (Details of Accounting andRecording) posvećenom dvojnom knjigovodstvu jedna od
najvažnijih knjiga ikad napisanih. „Summa“ je bila jedna od prvih knjiga štampanih na
Gutembergovoj mašini, što joj je i omogućilo da se raširi po cijeloj Evropi. Kako je u knjizi I
objašnjeno, ako je sve dobro urađeno, knjigovođa može, sabirajući sva dugovanja na lijevoj strani
i sva potraživanja na desnoj, sastaviti probni bilans, pri čemu zbirovi sa obije strane moraju biti
jednaki. U suprotnom, postoji greška koja se mora pronaći i ispraviti. Ovaj sistem je bio lak za
primjenu i ispunjavao je zahtjeve poslovanja, tako da se vrlo brzo proširio.
3
Uticaj finansijskih izvještaja na donošenje poslovnih odluka bi se u vođenju finansijske
politike preduzeća bilans posmatrao kao dinamička kategorija, primjenjuje se sistem analize više
uzastopnih bilansa stanja. Jedino takva finansijska analiza daje osnovu za realnije zaključke, što
je važno za pravilno vođenje finansijske politike preduzeća.
2.0 Pojam finansijskih izvještaja
Finansijski izvještaji su završni cilj cjelokupnog računovodstvenog sistema. Računovodstveni
sistem, kao najznačajniji dio informacijskog sistema preduzeća, može se opisati kao proces
prikupljanja finansijskih podataka, njihova procesiranja, tj. obrade i sastavljanja
računovodstvenih informacija
1
, a kao rezultat toga nastaju financijski izvještaji. Njihov je cilj
informiranje zainteresiranih korisnika o finansijskom položaju preduzeća kao i o uspješnosti
poslovanja. Informirati korisnike znači prezentirati im sve relevantne i istovremeno pouzdane
računovodstvene informacije u obliku i sadržaju prepoznatljivom i razumljivom osobama kojima
su namijenjene.
2
Prema Zakonu o računovodstvu finansijski izvještaji trebaju fer i istinito prezentirati financijski
položaj, finansijsku uspješnost i novčane tokove preduzetnika. Fer prezentacija zahtijeva vjerno
predočavanje učinaka transakcija i drugih poslovnih događaja, a u skladu s kriterijima
priznavanja imovine, obveza, kapitala, prihoda i rashoda.Financijski izvještaji prvenstveno su
namijenjeni vanjskim korisnicima preduzeća, no oni daju informacije i unutrašnjim korisnicima.
Za iskorištavanje podataka koje nam daju financijski izvještaji važno je znati analizirati te
podatke i od njih dobiti potrebne informacije. Prema tome analiza finansijskih izvještaja može se
opisati kao proces primjene različitih analitičkih sredstava i tehnika pomoću kojih se podaci iz
finansijskih izvještaja pretvaraju u upotrebljive informacije relevantne za upravljanje.
3
Podaci
nam trebaju kako bi ih iskoristili za daljnje poslovanje i uvidjeli gdje griješimo, a gdje smo dobri,
koje su stavke porasle, a koje se smanjile te trebamo utvrditi razloge za nastanak istih.
1
Sever S.,Mamić S.I.,Žager K.,Žager L.: “Analiza financijskih izvještaja”, Masmedia, Zagreb, 2008., str 180.
2
Žager K., Žager L.: “Analiza financijskih izvještaja”, Masmedia, Zagreb 1999., str 33.
3
Ibidem str 156.
5
3.0 Vrste finansijskih izvještaja
Prema zakonu o računovodstvu, koji se bavi računovodstvom preduzetnika, a time i temeljnim
financijskim izvještajima propisano je da obvezna finansijska izvješća čine:
4
Bilans stanja (Izvještaj o finansijskom položaju)
Račun dobiti i gubitka ili Bilans uspjeha (Izvještaj o uspješnosti poslovanja)
Izvještaj o promjenama vlasničke glavnice
Izvještaj o novčanom toku
Bilješke uz finansijske izvještaje
Finansijski izvještaji koji se sastavljaju međusobno su različiti, ali njihovom analizom dobiva se
cjelokupna slika poslovanja preduzeća. Strukturu financijskih izvještaja i njihov sadržaj propisuje
ministar financija, a moraju pružiti istinit i objektivan prikaz poslovanja i financijskog položaja
preduzeća.
3.1 Bilans stanja
Jedan od temeljnih finansijskih izvještaja je bilans.,Bilans je sistematski pregled imovine,
obveza i kapitala na određeni datum.Za razliku od ostalih finansijskih izvještaja on prikazuje
podatke tačno za određeni datum, a ne razdoblje. Sastoji se od dva dijela, aktive i pasive. Aktiva
prikazuje imovinu kojom preduzeće raspolaže, dok pasiva prikazuje porijeklo imovine. Porijeklo
imovine može biti vlastiti kapital i obveze. Između aktive i pasive uvijek mora postojati
jednakost, što znači da je aktiva uvijek jednaka pasivi, tj. imovina je uvijek jednaka zbroju
kapitala i obveza.
Bilans je osnovna podloga za analizu finansijskog položaja, za utvrđivanje slabosti i
nedostataka u poslovanju, kao i za predviđanje budućeg poslovanja.
5
Kako bismo se znali služiti
bilansom važno je znati njegove osnovne elemente, tj. razlikovati imovinu, kapital i obveze.
Imovinu možemo definisati kao ''resurs koji kontrolira poduzetnik kao rezultat prošlih
događanja iz kojih se očekuje priljev budućih ekonomskih koristi kod poduzetnika. Imovina se
prikazuje u bilansu kada je vjerovatno da će buduće ekonomske koristi pritjecati kod poduzetnika
te kada imovina ima cijenu ili vrijednost koja se može pouzdano vrijednovati.'' Imovinu možemo
podijeliti na stalna i tekuća.
4
Sever S.,Mamić S.I.,Žager K.,Žager L.: “Analiza financijskih izvještaja”, Masmedia, Zagreb, 2008., str 52.
5
Žager K., Žager L.: ''Analiza financijskih izvještaja'', Masmedia, Zagreb, 1999., str 34.
6
