Analiza XV rukoveti St. St. Mokranjca

UVOD

Mokranjac je u svojih 15 Rukoveti stvorio klasične obrasce umjetničke stilizacije narodnog melosa i učvrstio nacionalni smjer u srpskoj muzici. Unoseći u Rukoveti pjesme iz Srbije i mnogih drugih jugoslovenskih krajeva , dokazao je širinu svojih nacionalnih shvatanja. Umjetnička vrijednost Rukoveti može se raščlaniti na viče faktora. U prvom redu to je pouzdan ukus u odabiru najvrijednijih narodnih pjesama, na drugom je mjestu vješto oblikovanje cjeline smišljenim rasporedom kontrasta, a na trećem mjestu je način obrade.
Mokranjac je imao smisla za specifičnosti latentne harmonijske osnove napjeva, za razrađenu i gipku horsku fakturu, za inventivno variranje i za realistično dočaravanje sadržaja teksta. Sve to zajedno doprinosi psihološkoj produbljenosti izraza cjeline.
Petnaesta rukovet za mješoviti četvoroglasni hor je završena 27.12.1909., kako stoji u originalnoj partituri Stevana Mokranjca, samo nekoliko dana prije godišnjeg koncerta Beogradskog pevačkog društva uoči Nove godine, na kojem je izvedena.
Motivi u Ptaestoj rukoveti su iz Makedonije, iako u originalnoj partituri nije zabilježeno ništa o tome, vjerovatno iz razloga što se Mokranjac žurio da što prije završi i preda partituru na kopiranje svom prepisivaču Klokiću kako bi sve što prije bilo spremno i djelo izvedeno na koncertu. Mokranjac se u svojoj poslednjoj rukoveti okrenuo klasičnom Jugu i njegovim svježim i bogatim folklornom izvorima. Harmonija i ritam su naročito zanimljivi i daju formi, koja je već pomalo šablonizovana, malo svježine i novine.
Postoje izvjesne analogije između rukoveti i velikih oblika apsolutne muzike ( u dispoziciji stavova s obzirom na kontrast tempa i dinamizma, što prvenstveno važi za rukoveti koje sadrže 4-5 pjesama ). Šema Andante- Allegro- Allegro- Andante- Allegro, je manje uobičajen raspored i sreće se u starijim baroknim sonatama ( Corelli ). Petnaestu rukovet ( iako je prva pjesma Marije, bele Marije umjerenog tempa, a ne laganog), možemo uporediti sa ovim oblikom apsolutne muzike. Zanimljivo je i da djelo nije tonalno zaokruženo ( h-e-A-a-A ), ali to ne umanjuje njegovu umjetničku vrijednost i nije presudni faktor za osjećaj cjelovite forme.
-1-
Prva pjesma – Marije, bela Marije
Marije, bela Marije,
što si tolko rasplakana ?

(pripjev ) – Nanana, nana, nana, nananana
nanana, nana, nanana!
Da li si granka zgrešila,
ili si iglu skršila?
Ne sum ni granka zgrešila,
ne sum ni iglu skršila.
(pripjev ) – Nanana, nana, nana, nananana
nanana, nana, nanana!
Tolko me majka ne dava,
za mlado komšičeto.

(pripjev ) – Nanana, nana, nana, nananana
nanana, nana, nanana!
Elegantna melodija ove prve pjesme, sa skokom male sekste na početku. U h-molu je sa namjernim kolebanjem mola i paralelnog dura. Sve se obrće oko dominante h-mola koji ima presudnu tonalnu osnovu. Naglašena je arhaizacija zvuka u harmonskim vezama i skrivene paralelne kvinte koje kompozitor uopšte ne izbjegava, što je vrlo karakteristično za Mokranjca.
Pjesma sadrži tri strofe iste melodije na različit tekst i nakon svake strofe se javlja pripjev. Svaka strofa je u formi dva poluperioda. Prvi poluperiod 2+2 završava varljivom kadencom a drugi polukadencom h-mola. Drugi poluperiod predstavlja variran prvi poluperiod, što Mokranjac veoma često koristi, uglavnom pomoću izmjene u harmonskoj koncepciji ili u vođenju glasova. U drugoj strofi, melodiju donose tenori a zatim je ponovo prihvataju soprani.
Pripjev je veoma interesantan jer je ritmički živahan na test na na na na . . . Izvorno, pjesma ne sadrži ovaj pripjev, tako da se pretpostavlja da ga je Mokranjac čuo negdje nezavisno od ove pjesme ili ju je sam stilizovao. Izvrsno kontrastrira širokoj, mirnoj glavnoj melodiji. Kao i melodija pjesme, i pripjev je po obliku poluperiod 2+2 sa vanjskim proširenjem od 2 takta na dominanti h-mola kojom završava.
-2-
Druga pjesma – Ej obasjala mesečina

Ej obasjala mesečina,
vaj,vaj, ajde!
Dvojca brajka večeraja,
vaj,vaj,ajde!

Ej večeraja, zbor zborvaja:
vaj,vaj, ajde!
Da go kradem marušeto,
vaj, vaj, ajde!

Ej, marušeto popoveto,
vaj, vaj, ajde!
Najličnoto, najmiloto!
vaj,vaj, ajde!
U oštroj je suprotnosti od prve pjesme. Sa trodjelnim taktom i ponekad dvodijelnim, podsjeća na skerco i daje nam odličnu sliku Mokranjčeve invencije. Kolorit je u prvom planu. Iznad četvoroglasnog muškog hora se javlja alt koji preuzima melodiju a zatim je za kvintu više preuzima sopran. Pjesma je napeta u prikazivanju mistične, tajanstvene večeri pri mjesečini.
Ima tri strofe od kojih je prva polovina strofe u e-molu , a druga u h-molu.U osnovi teksta je osmerac koji je sa zapjevom vaj, vaj, ajde, proširen u neku vrstu trinaesterca a zvučno dobijamo period od 10 taktova koji je djeljiv na dvije nejednake cjeline. Prvi dio perioda je 6 taktova od kojih je 6. takt u 2/4, dok drugi dio perioda ima 4 pravilna takta u ¾. Cijela pjesma sadrži pet perioda od po 10 taktovaod kojih su prvi i treći isti i drugi i četvrti, dok se peti period razlikuje od ostalih. Na kraku imamo tri dvotakta na tekst vaj, koji iščezavaju u pianissimu i modulacijom u A-dur pripremaju pojavu naredne pjesme.