Odlomak

UVOD

Zarazne su bolesti od pamtivijeka, veliki čovjekov problem. Te su bolesti, javljajući se bilo sporadično bilo epidemijski, odnosile mnogobrojne ljudske živote. Stoga nam je pronalazak lijekova kojima se zarazne bolesti mogu izliječiti, prava revolucija u medicini. Te lijekove nazivamo „antimikrobni lijekovi“ ili antibiotici. Osnovno svojstvo antimikrobnih lijekova jest selektivna toksičnost: oni su toksični za mikroorganizme, a nisu toksični za čovjeka.

Prvi takav lijek bio je kinin za liječenje malarije (XVII. st.) Početak XX. st.: arsfenamin (salvarzan) za liječenje sifilisa. Zatim slijede sulfonamidi (1930.-tih) i penicilin (1928., u praksu uveden 1942.) Nakon toga slijedi pronalazak streptomicina, kloramfenikola, cefalosporina , sve iz prirodnih izvora (uglavnom plijesni).

U posljednjih 30-tak godina pronalaze se novi sintetički antibakterijski antibiotici, antifungici, lijekovi protiv parazita i napokon i lijekovi protiv virusa.

Antimikrobni lijekovi ili antibiotici su farmakološki agensi koji mogu potpuno uništiti patogene mikroorganizme ili zaustaviti njihov rast ili razmnožavanje bez pričinjavanja značajnije štete organizmu domaćinu. Oni djeluju na sintezu staničnog zida, na funkciju citoplazmatske opne, na sintezu proteina, na sintezu nukleinske kiseline. Dijelimo ih u prvom redu prema mehanizmu djelovanja na bakterijsku stanicu. Suvremena medicina snažno se oslanja na uporabu ovakvih kemijskih agensa u borbi protiv velikog broja zaraznih bolesti.

Otkriće antimikrobnih lijekova jedan je od važnijih događaja na području zdravlja u ljudskoj povijesti, koji je doveo do ublažavanja patnji zbog bolesti i spašavanja bilijuna života posljednjih 70 godina. Antimikrobni lijekovi uključuju: antibiotike, antivirotike, antiprotozoike, antimikotike, kemoterapeutske lijekove.Prvi antibiotik nije izumljen, već je pronađen, jer je penicilin čisto prirodna supstanca koja je po nekim računicama do sada, u posljednjih 60 godina koliko se koristi, spasila preko 200 milijuna života,a otkrio ga je Alexander Fleming 1928.godine. Pojam antibiotik dolazi od riječi anti što znači protiv, te bios-što znači život.Dakle supstanca koja služi protiv života. Ironično je da je to «djelovanje protiv života» do sada spasilo više života nego bilo koja druga tvar u povijesti čovječanstva.

Antibiotici se mogu dobiti u ljekarnama SAMO na liječnički recept, dakle smiju se uzimati samo na preporuku liječnika. Važno je antibiotik uzimati dovoljno dugo, a ne prestati s uzimanjem čim se počnemo osjećati bolje. Ako prerano prekinemo uzimati antibiotik, preostale bakterije se nastave množiti i mogu razviti otpornost na antibiotik. Antibiotici su učinkoviti u liječenju bakterijskih infekcija ako se uzimaju:

  1. u pravoj dozi
  2. u pravilnim vremenskim intervalima
  3. dovoljno dugo

Antibiotik djeluje samo na bakterije, a ne na viruse. Virusne infekcije su puno češće od bakterijskih. Virusi su uzrok prehlade, gripe, većine grlobolja, upala sinusa i kašlja. Kašalj i grlobolja većinom su simptomi virusne infekcije i antibiotik ne može pomoći izliječenju niti ublažavanju simptoma.

Mikroorganizmi se brane od djelovanja antimikrobnih lijekova razvojem rezistencije (otpornosti) na njih.Tijekom uporabe, uglavnom svi poznati mikroorganizmi u nekom postotku stekli su otpornost na odgovarajući antibiotik koji se upotrebljava u liječenju infekcija koje oni uzrokuju.

Budući da se mikroorganizmi prenose s jednog čovjeka na drugog, nastanak rezistentnog mikroorganizma kod jedne osobe znači ujedno nastanak rezistencije u populaciji. Antibiotik dakle ne djeluje samo kao lijek za pojedinca, nego kao lijek za čitavu populaciju.
Da bi se antibiotici pravilno koristili, potrebno je iz uzorkovanog materijala za koji se predpostavlja da sadrži uzročnika bolesti-izolirati istoga, a potom primjerenim metodama testirati izolirani soj na antibiotike.

 

 

ANTIBIOGRAM
Antibiogram je uobičajeni izraz za ispitivanje osjetljivosti bakterija prema antimikrobnim lijekovima. Na osnovi rezultata antibiograma liječnik odabire najdjelotvorniji antimikrobni lijek. Postoji nekoliko metoda, a najčešće se koriste:

  1. Dilucijske metode
  2. Difuzijske metode
  3. Metoda E-testa

 

 
CILJ RADA
Cilj rada je izradom različitih metoda antibiograma: disk-difuzijskom metodom, metodom dilucije i metodom E-testa utvrditi koja je metoda najprikladnija za rad u rutinskom laboratoriju.

 

 
MATERIJAL I METODE

IZVOĐENJE ANTIBIOGRAMA DISK-DIFUZIJSKOM METODOM

Antibiogram je kvalitativni test, vrlo dobro standardiziran za gotovo sve brzo rastuće aerobne i fakultativno anaerobne bakterije, i u općoj je primjeni u većini kliničkih mikrobioloških laboratorija.
Najčešće se izvodi kao disk-difuzija: papirnati disk, natopljen standardiziranom količinom antibiotika, postavlja se na površinu čvrste podloge na koju se prethodno inokulira čista kultura ispitivane bakterije, te se inkubira na temperaturi od 35°C do 37°C kroz 18 do 24 sata.
Ova metoda je jednostavna za izradu, jeftina, brzo daje potrebne podatke i omogućava ispitivanje osjetljivosti izolata na više antibiotika istovremeno.Zbog jednostavnosti izvedbe,u općoj je primjeni u većini mikrobioloških laboratorija.

 

 
POSTUPAK:

  1. Sa čiste kulture ispitivane bakterije ezom se „pikiraju“ kolonije i pravi se suspenzija soja u sterilnoj fizolpoškoj otopini. Suspenzija mora imati turbiditet 0,5 McFarlanda.
  2. Unutar 15 minuta od mjerenja turbiditeta sterilni bris se natopi suspenzijom i lagano ocijedi na stijenci epruvete.
  3. Sterilnim brisom suspenzij se nanosi na površinu podloge.
  4. Na površinu podloge pomoću dispenzora nanose se diskovi antibiotika. Prvi doticaj diska s podlogom mora biti i posljednji. Najmanja udaljenost između diskova je 20 mm.
  5. Podloge sa postavljenim diskovima ostave se do 15 min na sobnoj temperaturi.
  6. Nakon tog intervala difuzije, preokrenute ploče se inkubiraju 16-18 sati na 37ºC.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Maturski Radovi

Više u Skripte

Komentari

Click to access the login or register cheese