Odlomak

ATMOSFERA
Atmosfera je zračni omotač koji obavija Zemlju i zajedno sa njom učestvuje u njenim kretanjima.
ULOGE ATMOSFERE
•    snabdjeva živi svijet kiseonikom i ugljen dioksidom
•    štiti život na Zemlji od negativnog dejstva ultravioletnog zračenja
•    zagrijava površinu Zemlje putem efekta staklene bašte
•    smanjuje dnevno-noćne temperaturne ekstreme na Zemlji
•    izoluje Zemlju od hladnog svemira i kosmičkog zračenja
•    obezbeđuje proces kruženja vode i ostalih elemenata
Nastanak Zemljine atmosfere
Prije 3.5 milijardi godina površina se dovoljno ohladila da se oblikuje zemljina kora koja se još uvijek sastojala od brojnih vulkana koji su ispuštali paru, ugljen-dioksid i amonijak.
To je dovelo do stvaranja “druge atmosfere” – u početku bila sastavljena od ugljen-dioksida i vodene pare uz nešto azota ali praktično bez kiseonika.
Tokom sljedećih nekoliko milijardi godina vodena para se kondenzovala pa je stvorila kišu i okeane koji su počeli otapati ugljen-dioksid. Jedna od najranijih vrsta bakterija bile su cijanobakterije. One su odgovorne za prvu promjenu Zemljine atmosfere iz anoksidnog (stanje bez kiseonika) u oksidno (s kiseonikom) stanje. Pojavom ozonskog sloja životni uslovi su bili bolje zaštićeni od ultraljubičastog zračenja. Ova atmosfera od kiseonika i azota čini “treću atmosferu”.
Čestice u atmosferi
Čestice u atmosferi su definisane kao svaka čvrsta ili tečna dispergovana materija kod koje su agregati veći od 0,0002 mikrometra a manji od 500 mikrometara u prečniku.
Pa zavisno od veličine, čestice prisutne u atmosferi svrstavaju se u dvije grupe:
•    taložne materije čiji je prečnik čestica veći od 10 mikrometara i
•    čestice u suspenziji (aerosoli) čiji je prečnik čestica manji od 10 mikrometara.
Vertikalna struktura atmosfere
Uz podjelu atmosfere na homosferu i heterosferu s obzirom na hemijski sastav, atmosferu je moguće podijeliti i u odnosu na termička svojstva pojedinih dijelova, a isto tako i na osnovu stepena jonizacije tj. električne provodljivosti pojedinih slojeva atmosfere.
Troposfera, tropopauza, stratosfera, stratopauza, ozonosfera, mezosfera, termosfera, termopauza i egzosfera.
Troposfera
Najniži i najgušći sloj atmosfere.  Proteže se od površine  Zemlje do  tropopauze. Temperature su na gornjoj granici troposfere vrlo niske (iznad polova -40 °C, a iznad ekvatora -80 °C).
Troposferu je moguće  podijeliti na:
1)    planetarni granični sloj (od Zemljine površine do visine od 0,5 do 1,5 km)
2)    slobodna troposfera (srednja i gornja) u kojoj je uticaj Zemljine površine na atmosferske procese manje značajan
Egzosfera
Spoljni sloj atmosfere, koji se nadovezuje na termopauzu i gubi se u prostranstvu svemira. Temperatura vazduha je izuzetno visoka i dostiže vrednosti i do 4000°C. Atomi gasova su u stanju plazme (plazma je stanje materije kada je ona potpuno jonizirana) i kreću se haotično.
•    Donja granica još nije točno određena. Neki smatraju da se ona prostire na visini od 300 do 400 km, a drugi na visini od 800 do 1000 km iznad Zemljine površine. U njoj su molekule i atomi zraka razrijeđeni i imaju toliku brzinu da jedan dio čestica lakih plinova (vodika, helija) svladava Zemljinu težu i odlazi u svemir.
•    Gornja granica  egzosfere se teoretski može odrediti kao visina od 190 000 km, što je pola udaljenosti prema mjesecu, gdje utjecaj pritiska Sunčevog zračenja na atome vodika prevladava nad Zemljinom gravitacionom privlačnom silom.
Atmosfera nema oštre granice, već postepeno prelazi u svemir, a sam svemir je “konačan ali bez granica”. U svim slojevima u atmosferi, osim u egzosferi, javljaju se zračna strujanja – vjetrovi.
FIZIČKO – HEMIJSKA SVOJSTVA ATMOSFERE
Relativna vlažnost zraka
Relativna vlažnost zraka je količina vodene pare koja stvarno postoji u zraku u odnosu s onom koju zrak može zadržati pri toj temperaturi. Što je temperatura veća, to je kapacitet zraka za vodenu paru veći. Prema tome, pri nižoj temperaturi zrak se zasićuje  vodenom parom prije nego pri  višim temperaturama.
Pritisak
Atmosferski pritisak je izravna posljedica težine zraka. To znači da se pritisak zraka razlikuje s mjestom i vremenom jer se količina i težina zraka iznad Zemlje isto tako razlikuju. Atmosferski pritisak se smanjuje za ~50% na visini od oko 5 km (jednako se i oko 50% ukupne mase atmosfere nalazi unutar najnižih 5 km). Prosječni atmosferski pritisak izmjeren na morskoj razini  iznosi oko 101,3 kilopaskala.
Gustoća i masa
Gustoća zraka na morskoj razini iznosi oko 1,2 kg/m3. Kao posljedice vremena javljaju se prirodne razlike u barometrijskom pritisku na bilo kojoj visini.
Gustoća zraka se smanjuje sa povećanjem nadmorske visine, budući se i pritisak zraka smanjuje. Ona se mijenja i sa promjenom temperature i vlažnosti zraka. Ukupna masa atmosfere iznosi oko 5.1 × 1018 kg, ili oko 0,00009 % Zemljine ukupne mase.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari