Odlomak

UVOD

Autorsko pravo kao formalno – pravna zamisao prvi put se javlja u 15. Stoleću, mada se smatra da je postojalo još u starom veku. Naziv autorsko pravo poteče od latinske reči auctor, što možemo prevesti kao stvoritelj, začetnik, množitelj i dr. Autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko delo. Autorsko pravo štiti nositelja prava i identitet stvarateljevog dela.
Zakon o autorskom pravu definira predmet autorskog dela kao originalnu intelektualnu tvorevinu iz književnosti, znanstvenog i umetničkog područja koja ima individualni karakter.
Pojam autorskog prava obuhvaćen je širim pojmom poznatim kao intelektualno vlasništvo. Svetska organizacija za intelektualno vlasništvo definira intelektualno vlasništvo kao bilo koje ostvarenje uma; izume, književna i umetnička dela, simbole, imena, slike i dizajne.
Povreda autorskih prava događa se kada se intelektualno vlasništvo umnožava, prikazuje, emitira, prevodi ili prerađuje bez izričitog odobrenja autora ili osobe ovlaštene da se služi dotičnim materijalom. Ovaj seminarski rad kroz svojih sedam poglavlja govorit će o autorskom pravu, o autorskom pravu srodnim pravima, o postanku i razvitku autorskih prava, o pravnoj naravi autorskih prava, o autorskim delima i vrstama autorskih dela.
Dotaknut će se također autora i koautora, trajanja autorskih prava te njihove zaštite. Cilj ovog seminarskog rada je pokušati objasniti pojam autorsko pravo i sve što je usko vezano uz taj pojam, kao i važnost autorskih prava i potreba da ih se zaštiti.

 

 

 

 

 
DEFINICIJA AUTORSKOG PRAVA

Autorsko pravo je pravo koje uživaju stvaratelji (autori) književnih, znanstvenih i umetničkih dela (autorska dela) , a koje im daje isključivo pravo korišćenja ili odobravanja drugima korišćenja svog dela, a uključuje i sastav zaštite tih prava.
Autoru pripada autorsko pravo na njegovom autorskom delu činom samog ostvarenja dela i, za razliku od većine drugih oblika intelektualnog vlasništva, ne podleže nikakvom administrativnom ili registracijskom postupku. Njime se ne štiti ideja nego delo koje je izražaj ideje ljudskog uma, bez obzira na vrstu i kvalitet izražaja.

 

 

 

 

Postanak i razvitak autorskog prava

Iako postoji mišljenje da se autorsko pravo pojavljuje već u starom veku, ipak se ono institucionalizira tek pojavom novina, jer se na taj način intelektualna proizvodnja materijalizirala tj. Pojavljuje se u obliku robe (novine, časopisi, knjige i sl.). Istraživanja pokazuju da tek početkom 18. Stoleća dolazi do zakonskog priznavanja autorskog prava. Prvi zakon o zaštiti autorskog prava donešen je u Engleskoj 1709. Godine i on utvrđuje da autori imaju pravo na naknadu od njihovih dela. Ipak, tek od francuske revolucije, autorsko pravo postaje opštepriznato i javno primenjivano specifično pravo koje obuhvata i sudove.
Kako se obim i sadržaj ljudkog stvaralaštva stalno razvijao, stvorila se potreba za stvaranjem međunarodnih zakona koji će štititi autora i njegovo delo ne samo u njegovoj državi nego i šire. Iz tih razloga došlo je do održavanja međunarodnih konvencija o autorskim pravima. Postoje dve poznate multilateralne konvencije za zaštitu autorskih prava: Bernska konvencija iz 1886. Godine i Univerzalna iz 1952. Godine.
Bernska konvencija ne predviđa ispunjenje ma kakvih formalnosti da bi se autorska prava priznala i zaštitila, a autorska prava ona štiti za života autora i 50 godina poslije njegove smrti, dok Univerzalna konvencija traži ispunjenje nekih formalnosti radi zaštite autorskih prava.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari