Bankarski rizici

Kreditni rizik

ili rizik druge ugovorne strane određuje se kao vjerovatnost da dužnik ili izdavatelj finansijskog sredstva neće biti sposoban platiti kamatu ili otplatiti glavnicu prema uvjetima utvrđenim u sporazumu o kreditiranju- sastavni je dio bankovnog poslovanja. Među rizicima sa kojima se banka suočava, ovo je najvažnija vrsta. Neizvršavanje obaveza od strane klijenata banke, kao druge strane u kreditnom poslu, ima za rezultat gubitak cjelokupnog potraživanja.
Osim klasičnih kreditnih poslova, kreditni rizik nastaje kod trgovanja različitim finansijskim instrumentima na tržištu. Uprkos inovacijama u području finansijskih usluga kreditni je rizik još najznačajniji pojedinačni uzrok stečajeva banaka. Razlog tome jest što se više od 80% bilanse stanja banaka u načelu odnosi na ovaj vid upravljanja rizicima.
Kreditni rizik se javlja kad god su bankovna sredstva investirana, izložena, proširena i posvećena. Kreditni rizik se može pronaći u: kreditima, investicijskom portfoliu, bankovnim prekoračenjima, kreditnim pismima.
Kreditni rizik također postoji u različitim bankovnim proizvodima, aktivnostima i uslugama kao što su: derivati, devizni kurs, gotovinske usluge, trgovinske finansije. Ovaj rizik ne postoji kad je riječ o ulaganju u državne vrijednosne papire ili bankovne depozite čiju isplatu jamči država. Za kreditni rizik se u engleskoj terminologiji često koristi izraz default risk pri čemu default nastaje u tri slučaja :

1. Prvo,ako dužnik ne izvrši plaćanja po kreditnom ugovoru ni posle najmanje tri mjeseca od momenta dospijeća
2. Drugo, ako dužnik prekrši neku od zaštitnih klauzula u kreditnom ugovoru tada se automatski pokreću pregovori između banke i dužnika u protivnom banka zahtjeva da dužnik momentalno vrati cijeli dug.
3. Treće, ekonomski default nastaje kada ekonomska vrijednost aktive dužnika padne ispod vrijednosti njegovog duga. Ekonomska vrijednost duga predstavlja vrijednost očekivanih budućih novčanih tokova diskontovanih na sadašnji momenat putem odgovarajuće diskontne stope. Naime, ako tržišna vrijednost aktiva dužnika padne ispod tržišne vrij. obaveza to znači da su sadašnja očekivanja budućih novč tokova takva da se dug ne može vratiti.

Operativni rizik

Baselski odbor za nadzor banaka definira kao rizik gubitaka koji proizlaze iz neprimjerenih ili pogrešnih unutrašnjih procesa , ljudi i sistema ili zbog vanjskih događaja. Ova definicija uključuje pravni,ali isključuje strateški rizik. Strateški rizik je potencijalni gubitak koji se može pojaviti uslijed:
– vođenja neefektivne poslovne strategije,

• odsustva integrisane poslovne strategije,
• nemogućnosti i nesposobnosti da se integrišu te strategije
• nemogućnosti i nesposobnosti da banka prilagodi svoje strategije promjenama koje nastaju u posl. okruženju.

Banka preuzima strateški rizik kada ulazi u nove poslovne aktivnosti ili kada mijenja način na koji trenutno izvršava neku od važnih aktivnosti. Banka izgrađuje sistem upravljanja operativnim rizikom u skladu sa smjernicama baselskog sporazuma o adekvatnosti kapitala ( Basell II). Sistem se temelji na prikupljanju podataka koji su posljedica operativnog rizika ( razvrstanih prema poslovnim linijama i vrstama događaja) i period. provođenju samoprocjene rizika i kontrola.
Tendencije kao što su povećano korištenje visoko automatizirane tehnologije, porast poslovanja sa stanovništvom i rast elektronskog bankarstva, sve veće oslanjanje na vanjske izvore i povećano korištenje razrađenih tehnika za smanjenje izloženosti kreditnom i tržišnom riziku utjecali su na povećanje izloženosti operativnom riziku. Operativni rizik banke je usko povezan sa njenim operativnim politikama i procesima i da li ima adekvatne kontrole. Ovaj rizik je teško mjeriti direktno ali je vjerovatno veći što je veći broj odjeljenja i filijala, zaposlenih ili kredita insajderima. Vrste operativnog rizika su: unutrašnja prevara, vanjska prevara, radno pravo i sigurnost na radu, odnosi sa klijentima i proizvodi, štećenja fizičke imovine, prekidi u posl. i pad sistema, izvršenje isporuka i uprav procesima.

Tržišni

je rizik rizik koji neka banka može snositi uslijed nepovoljnih kretanja tržišnih cijena. Izloženost takvom riziku može nastati uslijed bančinog poduzimanja namjernih špekulativnih pozicija ili može proizaći iz bančine aktivnosti trgovanja devizama. Svaki sastavni dio rizika uključuje opći tržišni rizik i specifični rizik koji nastaje uslijed specifične strukture portfelja neke banke.
Sve veća izloženost banaka tržišnom riziku uzrokovana je tendencijom raznolikosti bankovnog poslovanja i njenim razvojem od tradicionalno posredničke uloge prema aktivnostima „ stvaranja tržišta“ i špekulativnog trgovanja tj. aktivnosti u kojoj banke raspodjeljuju određeni iznos kapitala za aktiv. namjernog preuzimanja rizika.
VAR je modelirajuća tehnika koja obično mjeri sveukupnu izloženost banke tržišnom riziku te, uz određeni nivo vjerovatnosti, procjenjuje iznos koji bi banka izgubila da mora držati neku aktivu tijekom određ. vrem. razdoblja.