Carine

UVOD

Pojam carina pominje se u XIII. vijeku, potiče od riječi „car“, a označavala je prihode koji su pripadali caru bez obzira na izvore tih prihoda i zvale su se “careve dažbine”. Riječ carina sreće se još pre naše ere. Znana je bila i starim Rimljanima, koji su u graničnim oblastima osnivali carinske stanice, gdje su naplaćivali sve dažbine za robu (carine, takse, saobraćajni porez itd).
Carina je dažbina koja se naplaćuje na stranu robu koja se uvozi na carinsko područje određene zemlje ili se sa tog područja izvozi. Karakteristike carine su sljedeće:
 carina je dažbina;
 carina je po pravilu trošak uvoznika;
 carina je državni prihod (fiskus) koji naplaćuje država;
 carina može biti instrument zaštite domaće proizvodnje.
Savremeni carinski sistemi poznaju uglavnom uvozne i izvozne carine. Carine su sve do pojave razvijenog kapitalizma imale dominantno fiskalni karakter i predstavljale značajan izvorni prihod države. Međutim, na visokom nivou razvoja međunarodne podjele rada, kada je bezpoštedna konkurencija neposredno stvarala uslove za polarizaciju svjetskih ekonomskih tokova na razvijene i manje razvijene, carina je dobila izuzetno važnu funkciju zaštite domaće proizvodnje.
Prednosti carina ogledaju se u sljedećem:
 efikasno sredstvo za zaštitu i podršku nacionalnoj ekonomiji;
 mogu efikasno uticati na odnose s drugim državama;
 mogu uspješno braniti ekonomsku samostalnost zemlje;
 pomoću carina se brzo, jeftino i lako dolazi do uvoza za finansiranje državnih potreba.
Nedostaci carina su:
 ograničenje razvoja međunarodne trgovine;
 usporen privredni razvoj kao i razvoj tehnologije;
 nisu pravedne jer pogađaju siromašnije slojeve.
Seminarski rad pod nazivom „Pojam i vrste carina“ sastoji se od tri dijela, uvoda i zaključka. Prvi dio objašnjava pojam i značaj uvođenja carina. Drugi dio rada posvećen različitim vrstama carina, dok je treći dio rada posvećen efektima koje države imaju od carina.

1. CARINE

Spoljno trgovinska razmjena, kao oblik međunarodne podjele rada, se sve više proširuje, međunarodni ekonomski odnosi produbljuju, a svjetska trgovina postaje značajan faktor razvoja nacionalnih ekonomija.
Robna razmjena se odvija po određenim zakonitostima koje vladaju na svjetskom tržištu, bez obzira na ostvareni nivo produktivnosti u proizvodnji. Putem svjetskog tržišta ostvaruje se prometni proces gdje se upoređuju sve različitosti u uslovima privređivanja na domaćem tržištu. Na međunarodnom tržištu, iako se po pravilu nastupa sa robom koja predstavlja najviši domet upotrebne vrijednosti, razlike u stepenu cjenovne konkurentnosti su značajne. Savremeno svjetsko tržište ima razradena pravila kako se rješavaju razlike u cijenama u robnoj razmjeni sa svijetom.

1.1. Pojam i značaj carine

Carina je određeni iznos u domaćoj valuti koji vlasnik robe plaća državi prilikom prelaska robe preko državne granice. Ona predstavlja najstarije i najprihvatljivije sredstavo spoljnotrgovinske politike. Naziv carina se koristi za vrstu indirektnog poreza koji se napaćuje u spoljnotrgovinskom prometu. Carine predstavljaju za duže vrijeme nepromjenjiv instrument spoljnotrgovinske politike. To znači da se carine ne mogu brzo mijenjati i bez odgovarajuće zakonodavne, u pravilu vremenski duge procedure.
Carine su jedan od najznačajnijih javnih prihoda. Javljaju se u starom Egiptu i starom Rimu. U Grčkoj se pojavljuju u V. vijeku prije nove ere. U feudalnom periodu carine su uglavnom bile prisutne u unutrašnjem robnom prometu i ubirale su se kretanjem roba iz jednog u drugo mjesto. Naplaćivale su se u formi cestarina, mostarina itd. U ovom periodu carine su imale samo fiskalne a ne ekonomske ciljeve.
U modernom smislu, carina se smatra dažbinom (indirektnim porezom) koji se naplaćuje, najčešće, na uvoznu robu u vidu određenog iznosa, a po utvrđenim carinskim stopama u carinskoj tarifi, bilo u cilju zaštite domaće privrede, fiskalnih, socijalnih i drugih razloga. Kod nekih zemalja postoji i carina koja se naplaćuje na robu koja se izvozi iz zemlje i to najčešće, iz socijalnih razloga. Na primjer, naplatu ovakve carine u Indiji koja je uvedena na žitarice i neke druge prehrambene artikle, kako bi se spriječio izvoz istih roba. Na taj način, omogućava se putem ove carine zadržavanje istih roba na indijskom tržištu, u cilju prehranjivanja domaćeg stanovništva. Iz tih razloga, ovakve izvozne carine, nazivaju se i socijalnim carinama.
Savremena carina ima ulogu prije svega da zaštiti domaću proizvodnju i da joj omogući adekvatniji i uspješniji razvoj. Ovo je iz razloga, što se sa naplatom carine na robu koja se uvozi u carinsko područje jedne države smanjuje njena pretjerana konkurencija na tržištu zemlje uvoza. Domaći kupac je motivisan, vrlo često, da se opredjeljuje za kupovinu domaće robe, pod uslovom da je ista približnog kvaliteta ili čak i malo lošija od inostrane uvozne robe, na koju je naplaćena carina. Ovo i zbog činjenice, da je domaća roba ne samo što je jeftinija u odnosu na inostranu, nego i iz razloga što je često za nju obezbijeđen adekvatniji i brži servis, a nekada i kupovina na kredit.