Donji stroj puta

1. Uvod

Put se kao građevinski objekt sastoji od gornjeg i donjeg stroja. Pod donjim strojem puta razumijevaju se zemljani trup i objekti – mostovi, propusti, vijadukti, potporni i obložni zidovi itd. Donji stroj ima zadaću da preuzme prometno opterećenje i cijelu konstrukciju gornjeg stroja. On stvara ravnu površinu na koju naliježe gornji stroj.
Zemljani trup ceste je dio ceste načinjen od zemlje ili drugog materijala (šljunka, pijeska, kamena itd.).
Prema položaju terena, zemljani trup može biti u nasipu, usjeku, zasjeku i galeriji.
Jedan od oblika zemljanog trupa može biti i tunel. Međutim, pri izradi tunela osim iskopa postoje i mnogi drugi radovi, pa se stoga tunel obično smatra posebnim građevinskim objektom.
Zemljani trup mora biti izgrađen tako da što duže osigura dobru stabilnost ceste, tj. da se ne pojave slijeganja i deformacije koje bi mogle uzrokovati oštećenje kolničke konstrukcije.
Da bi se to postiglo, zemljani trup treba načiniti od kvalitetnog materijala te ga jednolično i dobro nabiti odgovarajućim strojevima. Dobro nabijen zemljani trup sliježe se s vremenom do 1%, a nenabijeni čak i više od 10%.
Materijal za izradbu zemljanog trupa mora biti odgovarajuće kvalitete i dobrih fizičko-kemijskih svojstava. Za izgradnju zemljanog trupa ne smije se upotrebljavati materijal organskog podrijetla. To su treset, humus i mulj.
Strojevi koji se upotrebljavaju za nabijanje materijala pri izradbi zemljanog trupa mogu se podijeliti na ove vrste:

 Statičke ( nabija se pritiskom )
 Dinamičke ( nabija se udarom )
 Vibracijski ( nabija se vibriranjem )
1. Zemljani trup
2.1. Nasip
Nasip predstavlja građevinu ili dio građevine koji je izgrađen izgrađeni od zemljanoga materijala iznad prirodnoga terena. Nasip može biti brana, nasip za zaštitu od poplava, obalni nasip plovnoga, odvodnog ili drugih kanala, donji ustroj ceste ili željezničke pruge i sl. Obično je izduženog oblika u pogledu odozgo, a trapeznoga oblika u poprečnome presjeku. Nasip se izgrađuje nasipavanjem, ravnanjem i zbijanjem zemljanog materijala u horizontalnim slojevima po punoj širini, a debljina slojeva ovisi o vrsti materijala i namjeni nasipa. Nasip za prometnice gradi se tako da njegovo slijeganje tijekom korištenja bude što manje, gornja ploha stabilna, a nosivost dovoljna za predviđeno opterećenje.
Nasip je jedan od najčešćih oblika zemljanog trupa. Kota nivelete nalazi mu se iznad kote terena.
Treba ga izvesti tako da kasnije ne dođe do slijeganja. Da bi visoki nasipi bili stabilniji, nagib nasipa se ublažuje nakon visine veće od 6 m.

Nasip se može izrađivati na vise načina:

 U slojevima
 S čela u punom profilu
 Sa strane
 Sa skele
Najbolji je način izradbe nasipa u slojevima. Debljina slojeva u vezanog tla je 30-75 cm, a u nevezanog (rahlog) tla debljina može biti i 100 cm. Općenito, debljina slojeva ovisi o načinu izvedbe i o vrsti strojeva koji se koriste za nabijanje.
Svaki sloj nasipnog materijala mora biti razastrt vodoravno u uzdužnom smjeru ili nagibu koji je najviše jednak projektiranom uzdužnom nagibu nivelete. Od toga se može odstupiti jedino pri izradi silaznih rampi za dublje udoline, kada slojevi nasipa mogu biti i u većem nagibu. U poprečnom smjeru nasip mora uvijek imati minimalni poprečni pad u svim fazama izrade. Svaki nasuti sloj mora se zbijati u punoj širini odgovarajućim sredstvima za zbijanje. Zbijati treba od nižega ruba prema višemu. Materijal treba navoziti po već djelomično zbijenom nasipu, po mogućnosti uvijek po novom tragu, tako da se i navoženjem omogući određeno i jednolično zbijanje slojeva nasipa. S nasipanjem novog sloja nasipa može se otpočeti tek kada je prethodni sloj dovoljno zbijen i kada je tražena zbijenost dokazana ispitivanjem. Visina svakog pojedinog razgrnutog sloja nasipnog materijala mora biti u skladu s vrstom nasipnog materijala i dubinskim učinkom strojeva za zbijanje. Ako ne postoje provjerena iskustva o mogućnosti zbijanja s određenim nasipnim materijalom i strojevima, debljina nasipnog sloja određuje se na pokusnoj dionici. Ispitivanje se obavlja na pokusnoj dionici dužine 50 metara kako slijedi: Naveze se sloj nasipnog materijala pogodne vlažnosti i debljine za koju se pretpostavlja da se može u cijelosti zbiti predviđenim sredstvima za zbijanje. Sloj se, zatim, zbija raznim brojem prijelaza strojeva za zbijanje i nakon određenog broja prijelaza ispituje zbijenost. Zbijenost se ispituje na najmanje četiri mjesta od kojih najmanje na dva mjesta u donjoj polovici sloja. Ispitivanje i ocjena obavljaju se prema metodama i zahtjevima iz OTU. Na osnovi dobivenih rezultata nadzorni inženjer daje odobrenje za pogodan način rada upisom u građevinski dnevnik.